U prvim četničkim napadima ključni udar je bio na 282. brigadu 28. divizije Armije BiH pod komandom rahmetli majora Ibre Dudića, koja se dva dana, u nemogućim uslovima, branila na otvorenom prostoru jer je holandski bataljona UNPROFOR-a dva mjeseca ranije, na zahtjev Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske, zatrpao tranšeje koje su trebale da budu linija odbrane Srebrenice.

2. jula 1995. godine, komandant Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske general Milenko Živanović izdao je na ekavici Naredbu pod strogo povjerljivim brojem 04/156 - 2, koja je nosila naziv Zapovest za aktivna borbena dejstva i na kojoj je između ostalog stajalo: Odlučio sam glavnim snagama Drinskog korpusa i dalje izvoditi upornu i aktivnu odbranu, a delom slobodnih snaga napadom što pre razdvojiti enklave Žepa i Srebrenica.

Radi se o Grčkoj dobrovoljačkoj gardi, kako su se zvali, koja je bila dio Drinskog korpusa Armije Republike Srpske.

Potom mu je Nikolić rekao da se nađu ispred škole u Ročevićima, ali ga je tu, prema njegovom iskazu, dočekao Vujadin Popović, nekadašnji pomoćnik komandanta za bezbjednost Drinskog korpusa VRS-a.

Iz izvora bliskih MUP-u navode kako se među dokumentima nalazi i arhiv Drinskog korpusa, čije su postrojbe zauzele Srebrenicu u srpnju 1995. nakon čega je ubijeno 7800 Bošnjaka.

A da je ostala neokupirana, slobodna u svoj svojoj ljepoti malenih bosanskih čaršija, Cerska je mogla biti spas za stotine Bošnjaka koji su nekim čudom uspjeli izbjeći kamu koljača iz Drinskog korpusa i lokalnih četničkih brigada, Bošnjaka koji su se ni sami ne znajući kako probijali kroz planinske vrleti ka Slobodi.

Svakodnevnim planskim i osmišljenim borbenim aktivnostima stvoriti uslove totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti i besperspektivnosti daljnjeg opstanka i života mještana u Srebrenici i Žepi. Kronologija događaja 1. jula 1995. godine Komanda Drinskog korpusa je odlučila da aktivira direktivu Glavnog štaba srpske vojske.

U 10.00 sati načelnik štaba Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske, ratni zločinac Radoslav Krstić, ukazao se na komandnom mjestu u selu Rajne.

To su: Goran Borovnica optužen za ubojstva četiri bosanska Muslimana u Kozarcu u svibnju 1992., Radovan Karadžić koji se tereti za genocid i teške povrede Ženevske konvencvije, Ratko Mladić (genocid), Dragan Zelenović (zločin nad nesrpskim stanovništvom Foče, silovanja), Stojan Župljanin (zločin protiv čovječnosti), Milan Lukić (zločini u Višegradu), Sredoje Lukić (Višegrad), Vinko Pandurević (ubojstva i progoni ljudi u srebreničkoj enklavi), Ante Gotovina (zločin protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja), Vujadin Popović (genocid u području djelovanja Drinskog korpusa), Drago Nikolić (genocid u zoni odgovornosti Zvorničke brigade), Ljubomir Borovčanin (zamjenik komandanta specijalne brigade MUP-a Republike Srpske, genocid), Nebojša Pavković (komandant Treće armije, teror nad albanskim stanovništvom), Vlastimir Đorđević (zločini nad Albancima u SRJ i na Kosovu) i Sreten Lukić (načelnik Štaba MUP-a za Kosovo i Metohiju, zločini protiv albanskog stanovništva).

Suđenje je počelo 12. veljače 2002. a postupak je završen Miloševićevom smrću u zatvoru 11. ožujka 2006. - 2. kolovoza 2001. - Sud izriče prvu osudu za genocid u Srebrenici, zapovjedniku drinskog korpusa Radislavu Krstiću koji je dobio 46 godina zatvora. - 17. rujan 2002 - Podignuta optužnica protiv generala Janka Bobetka za Medački džep, a predmet je obustavljen nakon njegove smrti. - 27. siječnja 2003. - Sud podiže prve optužnice protiv pripadnika Oslobodilačke vojske Kosova. - 27. veljače 2003. - Bivša predsjednica Republike Srpske Biljana Plavšić osuđena na 11 godina zatvora nakon priznanja krivnje.

Pred ICTY-ijem je zločin u Srebrenici kvalificiran kao genocid u pravomoćnoj presudi bivšem zapovjedniku Drinskog korpusa generalu Radislavu Krstiću koji je osuđen na 35 godina zbog pomaganja i podržavanja srebreničkog genocida te u nepravomoćnim presudama protiv skupine zapovjednika u vojsci bosanskih Srba koji su zbog genocida ili pomaganja u genocidu osuđeni na kazne zatvora od 35 godina zatvora do doživotne kazne.

Tieger je primijetio da je Karadžić nakon " čišćenja " istočne Bosne unaprijedio sve one koji su pridonijeli " uspostavi srpske države na tim prostorima ", spomenuvši pritom, između ostalih, glavnog zapovjednika VRS-a Ratka Mladića i zapovjednika Drinskog korpusa Radislava Krstića.

Najznačajnija presuda, kada je u pitanju Srebrenica, donešena je u slučaju generala Radislava Krstića, bivšeg načelnika i komandanta Drinskog korpusa Vojske RS-a.

Pukovnik Vujadin Popović obavljao je dužnost zamjenika načelnika za bezbjednost Drinskog korpusa Vojske RS-a u vrijeme kada je ovaj korpus predvodio zločinačke operacije u Srebrenici i okolini.

Radislav Krstić, zapovjednik Drinskog korpusa vojske bosanskih Srba, pred Međunarodnim je kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) zbog zločina u Srebrenici bio prvi optuženik za genocid.

Da bi transporti stigli u zonu odgovornosti Drinskog korpusa, morali su biti propraćeni kroz teritorij pod kontrolom Armije BiH.

Bivši zapovjednik Drinskog korpusa general Radislav Krstić osuđen je na 35 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja srebreničkog genocida.

Na doživotni zatvor osuđeni su pomoćnik zapovjednika za sigurnost Drinskog korpusa Vujadin Popović te načelnik za sigurnost u Glavnom štabu VRS Ljubiša Beara.

Pandurević se prvotno nalazio na zajedničkoj optužnici s generalom Radislavom Krstićem, zapovjednikom Drinskog korpusa VRS, koji je u travnju 2004. postao prvim optuženik ICTY-a pravomoćno osuđen za genocid u Srebrenici a izrečena mu je kazna od 35 godina zatvora

General Drinskog korpusa Radislav Krstić bio je 2001. prvi optuženik osuđen za genocid u Srebrenici na 46 godina zatvora, postavši prvi Europljanin osuđen za genocid nakon Nürnberškog procesa.

Dana 10. jula 1995. imenovan je za komandanta združenih snaga jedinica MUP-a s naređenjem da se javi Radislavu Krstiću, tada načelniku štaba Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS)