Nove činjenice do kojih su došli branitelji nakon što je Žalbeno vijeće izreklo presudu, a koje su osnova za zahtjev za njezino preispitivanje, navodi su Miodraga Panića, koji je bio načelnik štaba u Šljivančaninovoj postrojbi.

U toku NOR-a on je sekretar i KK KPH za Vojnić, oficir GŠ NOV i POH, komandant bataljona " Bude Borjan " u sjevernoj Dalmaciji, komandant Sjevernodalmatinskog POH, komandant 13. proleterske udarne brigade " Rade Končar ". načelnik štaba Druge operativne zone NOV i POH, komandant zapadne grupe NOV i POH u X korpusu " Zagrebačkom ", komandant 32. divizije NOVJ i načelnik štaba X korpusa " Zagrebačkog " NOVJ.

U maju 1943, kao načelnik štaba Druge operativne zone u Moslavini, Rade reorganizira partizanske odrede.

U zapovjedi stoji: " Formira se Glavni štab VRS u slijedećem sastavu: komandant general potpukovnik Ratko Mladić, načelnik štaba general major Manojlo Milovanović, pomoćnik za moral i informiranje general major Milan Gvero, pomoćnik za pozadinu general major Đorđe Đukić, načelnik bezbjednosti pukovnik Zdravko Tolimir i načelnik za mobilizaciju pukovnik Mićo Grubor ".

Načelnik Štaba je potpukovnik Ante Biočić, a komesar isti Boško Šiljegović.

Načelnik štaba za izvanredne situacije u Sjenici, u kojoj izvanredna situacija traje već 26 dana, ponovo je pomoć zatražio od Vlade Srbije i susjednih općina.

Načelnik Štaba bio je Anđelko Mlakar, a šef sigurnosti Ante Pranjić.

Saznavši za plan da se pobiju zarobljenici, ja kao vršilac dužnosti komandanta, preuzeo sam odgovornost za taj plan i podržao njegovo izvršenje, rekao je tokom haškog procesa pukovnik Dragan Obrenović, načelnik štaba Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske.

Mile Dedaković stupa na dužnost zapovjednika obrane Vukovara 1. rujna 1991. nakon što mu je ovlaštenje potpisao 31. kolovoza načelnik štaba Zapovjedništva ZNG pukovnik Imra Agotić.

Prilike u društvu s kraja 90 tih i početka 1991 g, rezultirale su Domovinskim ratom.pripreme za samo osnivanje brigade obavljane su u tajnosti, zbog prisutnosti jakih jugoslovenskih odnosno prosrpskih snaga, na području Osijeka a i šire.Sama brigada tj. njen nastanak službeno se bilježi sa dne 28.06.1991 g. u posljepodnevnim satima kada se okuplja jedan broj dragovoljaca.Budući da u toj fazi stvaranja hrvatske oružane sile, još nije ustrojena HV, brigada je osnovana kao brigada ZNG u okviru ministarstva unutarnjih poslova.Tada je organizirano zapovjeništvo i dva nepotpuna bataljuna.Zapovjedništvo su sačinjavali: Eduard Bakarac-zapovjednik Franjo Čebić-načelnik štaba brigade Boris Delija Franjo Mikić Damir Beneta Tihomir Tandarić Vilijem Marolt Drago Medak Ivan Šušak Zdravko Zetović Darko Lubina Tomislav Marinović Tugomir Kuduz Ivan ličanin Milan Čosić Zapovjednik prvog bataljuna bio je Željko Zglavnik, bataljun je okupljen na strelištu Pampas Drugi bataljun zapovjednik Zvonimir Erk, okupljen je u tvornici Teina.

Za mene, najupečatljivija je bila vijest o sramotnoj trgovini s Karadžićevim zločincima (13.09.2007. portal Javno.com): Beskonačni konvoji cisterni kretali su iz Splita i Ploča prema Karadžićevim teritorijima, gdje je distribuciju kontrolirao ratni zločinac general Manojlo Milovanović, načelnik štaba Vojske Republike Srpske.

Poduzetim napadnim djelovanjima neprijatelj je bio potpuno zatečen, a o rasulu koje je izazvala ova operacija najbolje govori depeša u kojoj načelnik Štaba 6. Korpusa Džemal Najetović (iz Šćipa) traži zapovjednika 45. Bbr., Hasu Hakalovića da dođe u Šćipe jer pripadnici njegove brigade odbijaju ići na prvu crtu.

Tako načelnik " Štaba civilne zaštite " " Ministarstva odbrane RSK " iz Obrovca, Milan Milić, 6. svibnja 1995. šalje " Zahtjev za pomoć oko pronalaska žabica za sajlu f 6 ", Mirku Bjedovu, načelniku Uprave " Sjeverna Dalamacija ".

Pa, osobno znam za Zvonka Jurjevića-bez komentara, Matu Pehara (načelnik štaba VVA), Andriju Pavičića, Andriju Biorčevića (ovaj možda nije Hrvat), Andriju Silića,

Zapovjedanje OG-1 daje se Draganu Tanjgi (načelnik štaba 7. K).

Merčep je kao komandant specijalne jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova republike Hrvatske koja je učestvovala u izvrešenju akcije " Medački džep ", Norc kao komandant 9. gardijske motorizovane brigade Hrvatske vojske koja je bila nosilac izvršenja operacije, Krasnići kao načelnik štaba te jedinice, Ćanić, Škrinjarić, Pražić, Došen i Karić, kao članovi štaba iste jedinice, isplanirali su realizaciju naređenja Bobetka i neposredno rukovodili izvođenjem te operacije izdavajući konkretna naređenja potčinjenim jedinicama za realizaciju dobijenog zadatka u vezi ubijanja zarobljenih vojnika i civila, kao i pljačke, paljenja i razaranja naselja Divoselo, Čitluk i Počitelj, pa su takvim aktivnostima prouzrokovali potpuno uništenje navedenih naselja i ubijanje i masakriranje preko 100 zarobljenih vojnika i civila, a to:

Čang je imenovan savezničkim vrhovnim zapovjednikom u Kini 1942., dok je američki general Josiph Stilwell služio kao Čangov načelnik štaba, a istovremeno je zapovijedao snagama SAD-a u ratu na indijsko-burmanskom terenu.

Kad smo s divizionom završili u zoni A došao mi je komandant diviziona i rekao: " Tiho, odredili su te da postaneš načelnik štaba artiljerijske brigade u četvrtoj armiji ".

Odluku je potpisao danas pokojni pukovnik Imra Agotić, tada načelnik Štaba ZNG RH.

Sastanku predsjeda Mustafa Hero, načelnik " štaba TO Prozor ".

Nadalje teretilo ga se da je kao načelnik štaba 9. kninskog korpusa zatražio djelovanje borbenih zrakoplova i izdao naređenje jedinicama iz sastava korpusa, da se iz tenkovskog, topničkog i raketnog oružja napadnu područja općina Sinj, Vrlika, sela Maljkovo, Potravlje, Šatrić i Dabar te u vremenu od 16. do 23. rujna 1991. na području Šibenika naređivao podčinjenima borbena djelovanja po civilnim osobama i objektima, spomenicima kulture, industrijskim i drugim gospodarskim objektima, uslijed čega je stradalo više osoba i uništena je imovina većeg opsega.

Također po inicijativi Marka Oreškovića, Polovina je uoči ustanka ponudio istaknuto mjesto u Štabu gerilskih odreda majoru jugoslavenske vojske Bošku Rašeti (da bude načelnik štaba ili možda komandant, a Polovina politički komesar), ali Rašeta je samo prihvatio da bude stručni savjetnik.

Nakon međunarone tjeralice za Veljkom Kadijevićem, Udruga branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata Podravke Državnom je odvjetništvu uputila zahtjev da pokrene istragu i raspiše međunarodnu tjeralicu i za generalom Blagojem Adžićem, koji je od 1990. do svibnja 1992. godine bio načelnik štaba Jugoslavenske vojske, te vršitelj dužnosti saveznog sekretara za narodnu obranu bivše Jugoslavije.

Na prsa mu ga je stavio potpukovnik Korovajev, načelnik štaba brigade.

U NOB odlazi u srpnju 1941., postaje oficir Glavnog štaba NOV i POH, komandant bataljona Bude Borjan u sjevernoj Dalmaciji, komandant Sjevernodalmatinskog POH, Operativne zone NOV i POH, komandant zapadne grupe NOV i POH u 10. korpusu zagrebačkom, komandant 32. divizije i načelnik Štaba 10. korpusa zagrebačkog.

Na tom sastanku Markovićeve Vlade i bio je i načelnik štaba general Veljko Kadijević.

Načelnik štaba brigade i ja osobno smo išli uvjeravati vojnike koji su bili u povlačenju da se vrate na položaje, no panika i strah su bili jači od naših uvjeravanja.

Sastav zločinačke organizacije koja je 1945. zapovijedila, nadzirala i počinila zločin genocid nad hrvatskim narodom: " Drug " Josip Broz " Tito " (Jugoslaven, i boljševik, bravar i maršal, ZLOČINAC, glavni zapovjednik u " Vrhovnom štabu " Jugoslavenske armije, predsjednik jugoslavenske vlade i generalni sekretar politbiroa CK KPJ, te agent Kominterne i doušnik sovjetske tajne policije NKVD), zatim, partizanski general Koča Popović (Srbijanac, i komunist, profesionalni oficir, zapovjednik Prve proleterske brigade, i I. armije JA), partizanski general Peko Dapčević (Srbin, i komunist), general JA Ivan Gošnjak (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, i boljševik, zapovjednik partizanske vojske u Hrvatskoj), partizanski general i politkomesar Vladimir Bakarić " Mrtvac " (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, i boljševik, predsjednik lokalne komunističke vlade u Zagrebu), partizanski general Aleksandar Ranković (Srbijanac, boljševik, krojač, član politbiroa CK KPJ i " Vrhovnog štaba ", i šef OZNE za Jugoslaviju), Milovan Đilas (Crnogorac i boljševik, član politbiroa CK KPJ i " Vrhovnog štaba "), Boris Kidrič (Slovenac, i boljševik), Andrija Hebrang " Mirotočivi " (Hrvat, i komunist, trgovac, ratni sekretar CK KPJ i zapovjenik partizanske vojske u Hrvatskoj do 1945.), general Ivan Krajačić " Stevo " (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik, bravar, šef OZNE za Hrvatsku), Ivan Maček (Slovenac, i boljševik, šef OZNE za Sloveniju), Franc Leskošek (Slovenac, i boljševik, šef partizanske vojske u Sloveniji), zatim, partizan Vladimir Nazor (Hrvat, jugoslavenski i hrvatski književnik i zločinac, predsjednik predsjedništva komunističke skupštine " ZAVNOH "), zatim, Gabrijel Divjanović (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik, poslijeratni direktor zagrebačke zvjezdarnice, a 1945. načelnik vojnosudskog odjela II. armije partizanske Jugoslavenske armije), zatim, partizanski general Kosta Nađ (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik i titoist, oficir OZNE), zatim, politkomesar I. armije partizanske Jugoslavenske armije, Mijalko Todorović (Srbin, velikosrpski koljač), zatim, general Arso Jovanović (Srbijanac, profesionalni oficir, Jugoslavenske armije od veljače 1945. godine, i pomoćnik generala Ivana Gošnjaka), Josip Boljkovac (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, i boljševik, oficir OZNE u Karlovcu), zatim, Josip Manolić (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik i ratni zločinac, oficir OZNE u Bjelovaru), zatim, partizanski oficir i ratni zločinac Većeslav " Veco " Holjevac, komandant I. korpusa partizanske vojske u Hrvatskoj, i član " Komande grada Zagreba " (zadužen za kršenje ljudskih prava hrvatskih izbjeglica u Zagrebu, i za likvidaciju hrvatskih ratnih ranjenika i " ročnika " u Zagrebu, 1945. godine), zatim, Aleksandar Koharević, ministar zdravstva komunističke lokalne vlade u Zagrebu (zadužen za likvidaciju ranjenika iz zagrebačkih bolnica, zajedno s Krajačićem koji je odgovoran i za maceljske žrtve zajedno sa Stjepanom Hršakom i ostalom partizanskom bandom), zatim, Drago Desput (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, komunist), član sudskog odsjeka " Glavnog štaba NOV " Hrvatske, Stanko Obradović (Srbin iz Hrvatske), partijski sekretar KPH u partizanskoj " IV. udarnoj brigadi ", Dimitrije Georgijević, opunomoćenik " Odjeljenja za zaštitu naroda " za Jugoslaviju, Jakov Blažević (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik i zločinac), partizanski Javni tužilac Hrvatske, zatim, Vukašinović (predsjednik partizanskog tzv. " NOO " za Slavoniju), partizanski major OZNE, " drug " Brnčić, zamjenik komesara, potpukovnik Robić Ivan, pomoćnik majora Ćuk Milojko, major Vujanović Damjan, major Vidović Lazo i kapetan Janeković Slavko, članovi izvršnog aparata za tako zvane " specijalne zadatke " tzv. " III. odsjeka Odjeljenja za zaštitu naroda " za Hrvatsku, Zvonko Komarica, iz opunomoćeništva partizanske divizije " KNOJ " u Hrvatskoj, zatim, " drug " Vicko Krstulović, ministar unutarnjih poslova komunističke Hrvatske (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik i zločinac), i drugi de facto ubojice iz zločinačke organizacije komunističke partije, zatim, " drug " Lutvo Ahmetović, de facto ratni zločinac sa Jazovke, i zamjenik načelnika UDBE u Zagrebu, Simo Dubajić (Srbin iz Hrvatske, boljševik, i četnik, te velikosrpski koljač iz 45 ' na Kočevskom Rogu), glavni komandant koljačke partizanske jedinice na Kočevskom Rogu, major, " načelnik štaba IV. armije), i ideološki vođa pobunjenih Srba iz 1990. godine), zatim, oficir Jugoslavenske armije, " M. P. " (Jugoslavenka hrvatskog podrijetla, zločinka i boljševik), partizanski politkomesar u " XI. dalmatinskoj brigadi 26. divizije Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije " koja je iz svoje jedinice odabirala ljude za " povjerljiv zadatak " ubijanja ratnih zarobljenika na Kočevskom Rogu, zatim Nikola Marić Bokež " Crnogorac ", " komesar čete ", Kosta Ugrica, politkomesar " I. bataljona " partizanske " XI. dalmatinske brigade ", član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) i KPJ, sudionik ratnog zločina i masovnih ubojstava na Kočevskom Rogu 1945. godine, Albert Štambuk, " zamjenik politkomesara 1. čete 5. bataljona XI. dalmatinske brigade " Jugoslavenske armije, Dinko Periša Ljubo, pukovnik " JNA ", Ivan Gugić, (partizanski) vojnik, Titov borac u " XI. dalmatinskoj brigadi ", svjedok-pokajnik, zatim, Nikola Maršić, " zamjenik komandanta 2. bataljona XI. dalmatinske brigade " koji je zapovijedao izabranicima iz " XI. dalmatinske brigade ", u sastavu od 60 do 70 partizana koji su ubijali na Kočevskom Rogu hrvatske ratne zarobljenike, i zarobljene hrvatske civile, Ljubo Barbarić " Hvaranin ", " politkomesar 3. bataljona XI. dalmatinske brigade ", član SKOJ od 1941. i KPJ od 1943. godine, Ivo Franković, " komandir 3. čete 3. bataljona XI. dalmatinske brigade ", član KPJ od 1943. godine, Božo Kačić, partizanski desetar u " XI. dalmatinskoj brigadi ", također sudjelovao u genocidu na Kočevskom Rogu, i u silovanju zarobljenih hrvatskih žena i supruga kod Kočevja ubijenih časnika hrvatske vojske oružanih snaga NDH, Ante Ćepić, " omladinski rukovodilac 4. bataljona u XI. dalmatinskoj brigadi Jugoslovenske armije " maršala Tita, Maks Baće i Jovo Kapidžić, Rankovićevi pomoćnici, izdali su, uz Ivana Matiju Mačeka, Simi Dubajiću zapovijed od Rankovića i Broza " Tita " za pokolj hrvatskih ratnih zarobljenika na Kočevskom Rogu kod Ljubljane, 1945. godine, partizanski pukovnik Dušan Dule Korać (Srbin sa Korduna), politički komesar 26. divizije JA, član komisije viših oficira koja je došla u kontrolu do jama-masovnih grobova na Kočevskom Rogu, zatim, počinitelji genocida u Maclju kod Krapine 1945. godine, Stjepan Hršak (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik, titoist i zločinac, krojač po zanimanju, oficir (partizanski poručnik) i komandant tajne službe partizanske vojske u Krapini, i krvoločni isljednik OZNE, i komandant zarobljeničkih koncentracijskih logora u Krapini i okolici, te glavni zapovjednik i egzekutor na Maclju, zatim, ubojica s Maclja, Ivan Valjavec (Hrvat), doušnik UDBE među hrvatskim radnicima (" gastarbajterima ") u Zapadnoj Njemačkoj nakon rata, Rudolf Krivak (Hrvat), Josip Koret (Hrvat), Dragutin Koret (Hrvat), Stjepan Vinceljak (Hrvat), Šimek Leljak " Šinter " (Hrvat), Florijan Šerek (Hrvat), funkcionar UDBE nakon rata, Ivan Strmečki " Stanko " (Hrvat), ubijao nedužne ljude i u zagorskom Jesenju za vrijeme rata, Slavko Kovačec " Štefunjak " (Hrvat), Dragutin Draganić " Radobojec " (Hrvat), Josip Kovačec (Hrvat), Alojz Brodar (Hrvat), Zvon Smrečki (Hrvat), Miško Grobotek (Hrvat), August Herceg (Hrvat), i još 45 drugih partizana-ubojica na maceljskoj gori, te Leopold " Leo " Horvat (Hrvat), zapovjednik civilne OZNE u Krapini (zajedno s Hršakom izabirao dobrovoljce-ubojice za pokolj u Đurmancu i na vrhu maceljske gore Ilovec, a poslije rata radio u zagrebačkoj UDBDI, umirovljen sa činom kapetana UDBE), zatim, Branko Löw (Hrvat), oficir OZNE u Krapini, Ivica Fizir (Hrvat), istražitelj civilne OZNE u Krapini, i gradonačelnik Krapine nakon " demokratskih " promjena 1990. godine, Valent Katalenić " Valek " (Hrvat), istražitelj civilne OZNE u Krapini, Petar Bezjak " Perica " (Hrvat), zloglasni komesar koncentracijskog logora u Mirkovcu kraj Sv. Križa Začretja kod Krapine, 1945. godine, a poslije rata bio je " isljednik " zloglasne UDBE u Zagrebu, Milan Kunštek, prvi zapovjednik i " veliki i zloglasni krvoločni komandant " koncentracijskih logora kod Krapine, Branko V (i) dović (Hrvat), " komandant " komunističkog koncentracijskog logora u Oroslavlju kod Krapine, 1945. godine, Josip Frankol (Hrvat), krvoločni isljednik vojne OZNE u Krapini, Ivan Đurkin (Hrvat), krvoločni isljednik vojne OZNE u Krapini, zatim Mladen Šafranko " Marijan ", partizanski podoficir i stražar vojne OZNE u Krapini, svjedok-pokajnik o genocidu u Đurmancu, Mirkovcu i Maclju kod Krapine, 1945. godine, zatim, Dragutin Rafaj, partizanski oficir, i partizan Živko Vujčić, ubijali su, metkom u potiljak, hrvatske teške ranjenike iz zagrebačkih bolnica na Jazovki kod Sošica na žumberačkom gorju, i mnogi drugi partizanski i jugokomunistički ratni zločinci i zločinci protiv čovječnosti...

Jednako tako zaboravljen je i 24. lipanj 1991. kada je major Željko Pavlović, načelnik Štaba TO Dubrovnik imenovan zapovjednikom 116. brigade ZNG Dubrovnik, kao i imenovanje pukovnika Ivana Varenine njenim zapovjednikom u kolovozu 1991. godine.

Do 15. IX.1943. bio je načelnik Štaba XIII. primorsko-goranske divizije.