U najznačajnijem djelu iz polit. filozofije Društveni ugovor ili načela političkoga prava (Du Contrat Social ou Principes du droit politique, 1762) razvio je teoriju države utemeljenu na republikanskim načelima.

Dakle vrlo je uzbudjen, ponavlja se, " vous avez entendu " - 2 X a u ovom drugom dijelu je na granici mucanja, ponovo se ponavlja, 2 X " un " mijenja kontekst, " on avait plus le droit... " u " on avait pas le droit "... - u biti skoro " puknut "

Član je Hrvatskog udruženja za kaznene znanosti i praksu (od osnivanja do 1996. g. bio je i član Upravnog odbora ovoga Udruženja), te Međunarodnog udruženja za kazneno pravo (Association Internationale de Droit Penal, AIDP).

Urheberrecht, franc. droit d ' auteur) i uporaba autorskih djela u obrazovnom sustavu još uvijek predmet različitih tumačenja.

Bez prava (engl. ex rights, njem. ohne Bezugsrecht, fr. ex droit) je prodaja dionice bez prava na kupnju dodatnih dionica po cijenama nižim od tržišne cijene.

Međutim, pozivom na čl. 58. st. 2. Konvencije o primjeni pravila o otvorenom moru koja nisu inkopatibilna sa statusom gospodarskog pojasa, odnosno da je riječ o suzbijanju zločina protiv međunarodnog prava (crimes du droit des gens) i o slobodi plovidbe koja je zajamčena i u gospodarskom pojasu, zaključuje se da ratni brod (drugi ovlašteni brod) pravo pregleda glede sumnje o piratskom djelu može ostvariti i u gospodarskom pojasu strane države do granice njezina teritorijalnog mora.

Come rifare l amministrazione Pubblica italiana, Il Mulino, Bologna, 1995. Draghi, M.: Economic Policy Administration, International Journal of Public Administration, Vol 23, No 2 i 3, 2000. Grande, E.: Od nacionalne države do transnacionalnog režima politike državna upravljačka sposobnost u globalizacijskom razdoblju, Politička misao, br. 2, vol 39, 2002. Hirst, P. Thompson, G.: Globalizacija, Liberata, Zagreb, Zagreb, 2001. Koprić, I.: Državna uprava i lokalna samouprava: Vladavina prava ili politike?, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, Vol. 51, No. 6, 2001. Koprić, I.: Okviri, naglasci i perspektive aktualne decentralizacije u Hrvatskoj, Hrvatska javna uprava, god. 3, br. 3 4, 2001. Lauc, Z.: Decentralizacija uvjet optimalizacije lokalne i regionalne samououprave, Hrvatska javna uprava, god. 3, br. 2, 2001. Lemos Capeller, W: Globalisation des echanges et espaces juridiques Presentation, Droit et societe, No. 35, 1997. Lozina, D.: Lokalna samouprava: poredbeno i hrvatsko iskustvo, Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, 2004. Lozina, D.: Ogledi o lokalnoj samoupravi, Pravni fakultetet Sveučilišta u Splitu, Split, 2003. Maggi, M. Piperno, S.: Costi e benefici della financa pubblica in Italia: implicazioni per la questione regionale, Economia pubblica, No 1, 1995. Meny, Y.: Francuski politički sustav, Pan Liber, Osijek Zagreb Split, 1998. Mlinar, Z.: Individuation an globalization: the transformation of territorial social organization, u Mlinar, Z. (ed.): Globalization and Territorial Identities, Ashgate publishing, 1992., 3 4. Pavić, Ž.: Monotipski i politipski ustroj lokalne samouprave, Zakonitost, god. 46 (br. 8 9), 1992. Pavić, Ž.: Od antičkog do globalnog grada, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2001. Pavić, Ž.: Stupnjavanje lokalnih jedinica i gradovi, Zakonitost, god. 46 (br. 11 12), 1992. Pusić, E.: Država i državna uprava, Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu, Zagreb, 1999. Pusić, E. Ivanišević, S. Pavić, Ž. Ramljak, M.: Hrvatska središnja državna uprava i usporedni upravni sustavi, Školska knjiga, Zagreb, 1997. Pusić, E.: Nauka o upravi, Školska knjiga, Zagreb, 1996. Pusić, E.: Upravljanje u suvremenoj državi, Društveno veleučilište u Zagrebu, Zagreb, 2002. Smerdel, B.: Prema hrvatskoj teoriji lokalne samouprave, u Brunčić, D. Friedrich, F. Jurić, D. Lauc, Z. (ed.): Europska povelja o lokalnoj samoupravi i lokalna samouprava u Republici Hrvatskoj, Zbornik radova Savjetovanja Primjena Europske povelje o lokalnoj samoupravi u Republici Hrvatskoj, Pravni fakultet u Osijeku, Osijek, 1998. Šimović, J.: Neka obilježja sustava financiranja javnih potreba u Republici Hrvatskoj, u Javna uprava u demokratskom društvu (zbornik radova), Institut za javnu upravu i Organizator, Zagreb, 1999. Šporer, Ž.: Protusljovlja globalizacije, u Globalizacija i njezine refleksije u Hrvatskoj (ed.

Cenzori su obilato koristili svoje droit du seigneur, pa je bilo još brojeva koji su manje ili više cenzurirani, ali koliko mi je poznato, ovaj je najviše iskasapljen.

(8) Drugima su naučavanja domanijalistička, što će kazati naučavanja sukladno kojima (a) nad dobrima što ih se s javnom imovinom obuhvaća postoji vlasništvo (conception de propriété; Eigentumsauffassung), medjutim tako (b) da bi se javna imovina, ili koji njezin dio, nalazila ali ne u privatnomu vlasništvu države ili koje druge osobe javnoga prava, već u nekomu upravnom vlasništvu (propriété administrative; verwaltendes Eigentum) kao vlasništvu koje je odredjeno s namjenom stvari ili dobra za formalno izraženu javnu korist (l objet d une affectation formelle a l utilité publique; Güter die einer öffentlichen Nützlichkeit gewidmet sind), s tim (c) što bi takvo javno vlasništvo pripadalo državi, jedinici lokalne samouprave ili pak kakvoj drugoj osobi javnoga prava (propriété publique mais a une personne publique appropriée; öffentliches Eigentum das einer öffentlich-rechtlichen Person appropriirt ist) pa bi, zbog toga, (d) bilo odredjeno ali ne jedino s onom porabom općom (usage commun; Gemeingebrauch), već i s bilo kojom drugom ali u svezi s onom javnom korišću (utilité publique; öffentliche Nützlichkeit) pravno dopuštenom porabom, dakle zbog toga istog (e) bilo podvrgnuto zasebnomu gotovo isključivo s pomoću javnoga, dotično upravnoga, prava, oblikovanom uredjenju (soumise au régime du droit public; dem Regime öffentlichen Rechts untergestellt), što će reći s nedopuštenošću stjecanja bilo kojega stvarnog prava, kao i bilo kojega raspolaganja koje bi onoj javnoj koristi bilo nesukladnim.

Jednim je od takvih pravnih naslovâ pravo vlasništva - kada Ustav govori o vlasnicima (propriétaires; Eigentümer) dobara od interesa za Republiku; s druge strane, imade se neke druge pravne naslove, dotično takve da proizlaze iz vlasništva - iz privole vlasnika, ili ex lege ili ex actu administrativo seu iudiciali, a to je kada Ustav govori o onim ovlaštenicima prava (titulaires des droit; Rechtenermächtiger) na dobrima od interesa za Republiku (npr., koncesionari, zakupnici, imatelji isključivih pravâ, etc.).

Kad bismo doslovno prevodili riječi koje se koriste u zapadnim zemljama, onda bismo govorili o istoj riječi, odnosno prijevod bi bila privatnost, od engleske riječi privacy, zatim personalnost od njemačkog Personklichkeit ili čak intimnost od francuskog le droit au rescpect da la vie intime.

(9) Trećima su teorije one što ih se solidarističkim nazvalo, što će reći teorije naspram shvaćanjima kojih (a) nad javnom imovinom ne bi postojalo ničije, nikakvo vlasništvo (conception de non-propriété; Nichteigentumsauffassung), što znači (b) da se javna imovina ne nalazi ni u čijemu vlasništvu, što znači niti države ili koje druge osobe javnoga prava, kao ni ma kojega pojedinca ili pravne osobe (res nullius), što znači i to (c) da bi bila riječ o s javnom imovinom obuhvaćenim dobrom na kojim nije ni vlasništvo ni kakvo drugo stvarno pravo nikomu dopuštenim stjecati, već samo pojedine a sućanstvu te namjeni takvoga dobra primjerene ali pojedinačno specificirane ovlasti na porabljenje, korištenje ili, iznimno, i raspolaganje (conception d un titre non-propriétariste; Nichteigentumgewalten), ali s tim (d) da važi, uz gotovo nikakve iznimke, kao načelo ono jednake dostupnosti porabe opće (usage commune; Gemeingebrauch) i, s tim u svezi, svake druge u granicama onih ovlastî krećuće se porabe pa, zbog toga istog (e) samo uredjenju socijalnoga prava podloženo, što će reći podvrgnuto jedino nadziranju države ili koje druge osobe javnoga prava, u svrhe da ga se očuva i promiče (soumise au régime du droit social; dem Regime sozialen Rechts untergestellt) u svrhe promicanja zajedničkoga dobra svih.

Pravo na privatnost u pravnoj terminologiji najčešće je spominjano prema anglo-američkoj inačici Right to privacy, u francuskom pravu pak najviše puta imenovano kao pravo poštivanja privatnog življenja droit au respect de la vie te u Njemačkoj nazivano Recht auf Privatheit ili Recht auf Privatsphäre.

(3) Drugim riječima, u nas javna dobra nisu ustavnom kategorijom, već kategorijom iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, što još, kao i štošta drugo što slijedi iz gornjih izlaganjâ, još i više iziskuje da bi se moralo prije svega raspraviti koncepcije o javnomu dobru ili o javnoj stvari (conception de biens publics ou de choses publiques; Auffassung der öffentlichen Güter oder öffentlichen Sachen), a ovdje se naznačuje tri (3) takve, i to su: francuska, njemačka i engleska, od kojih prve dvije potječu iz tradicije romansko-germanske (tradition romanico-germanique; romanisch-germanische Überlieferung), a engleska iz tradicije općega prava (Common Law Tradition (tradition de droit commun; Common Law Überlieferung)).

Du Contrat social ou principes du droit politique) iz 1762. godine. [ 1 ]

Završio je jednogodišnji trgovački tečaj u Hochschule fĂźr Welthandel i studij prava u Beču, a studirao je i na Ă cole de Droit u Parizu.

Koncesioniranje, dotično koncesija, kao ustroj i skup pravâ na gospodarsko iskorištavanje dobara i djelatnostî od interesa za neku osobu javnoga prava uključuje, barem što se tiče hrvatskoga uredjenja koncesioniranja, i pravni i faktički monopol (monopole de droit et celui de fait; Alleinvertrieb rechtlich gegründet und jener tatsächlich bestend): koncesioniranje kao uredjenje u pravilu isključuje porabu opću, pak se u nekomu smislu očituje kao povlastica, a tako se koncesiju i nazivalo u starohrvatskim propisima, a ako i ne isključuje porabu opću, isključuje svakako pravo svih drugih pojedinaca i pravnih osoba na gospodarsko iskorištavanje [ 13 ].

Zahtjev za određenošću i preciznošću pravne norme predstavlja »jedan od temeljnih elemenata načela vladavine prava« (presuda Europskog suda u predmetu Beian protiv Rumunjske, 6. prosinca 2007., zahtjev br. 30658/05, 39: »... constitue l ' un des éléments fondamentaux de l ' Etat de droit«) i ključan je za postanak i održanje legitimiteta pravnog poretka.

Studirao je pravo u MĂĽnsteru i u Genevi u Švicarskoj, a na pariškom sveučilištu X-Nanterre stekao je titulu maitre en droit.

Francuski autor Laubadere govori o dvije kategorije ugovora kod kojih je na jednoj strani javnopravno tijelo, a to su upravni ugovori (contracts administratifs) i ugovori građanskog prava (contracts de droit commun, ou de droit prive).

Prema francuskoj pravnoj teoriji, razlika između ugovora privatnog prava u kojima je jedna strana javnopravno tijelo i upravnih ugovora je u tome što predmet upravnog ugovora mora uvijek biti usmjeren na obavljanje javne službe, kao i da su posebne ovlasti pridržane javnopravnom tijelu (clauses exorbitantes du droit commun).

To je i shvatljivim kada se tamo, u anglo-saksonskim pravnim poretcima, ne imade gotovo nikakve sklonosti da se pravi bilo kakvo formalno razlučivanje izmedju javnoga i privatnog prava, već se, dakle, u duhu common law - tradicije i državnu upravu i privatne gradjane radije razmatra tako da su podvrgnuti istim temeljnim pravilima (principes généraux du droit commun; allgemeine Grundsätze des Common Law) što ih provode i jamče redoviti sudovi.

Članica Državnog sudbenog vijeća Republike Hrvatske od 2001 - 2005., ponovno birana u novom mandatu 15. srpnja 2005. Višegodišnja članica Upravnog odbora Hrvatskog udruženja za kaznene znanosti i praksu (od 1996), osnivač i članica Hrvatskog udruženja za europsko kazneno pravo (od 1999), utemeljitelj i redovita članica Akademije pravnih znanosti Hrvatske te članica Međunarodnog udruženja za kazneno pravo (Association Internationale de Droit Penal, AIDP).

Iako se definicije upravnog prava razlikuju od zemlje do zemlje, moguće je ipak odrediti jednu minimalnu zajedničku definiciju i reći, da je upravno pravo - droit administratif, Verwaltungsrecht, Administrative Law - ukupnost načela i pravila, koja se primjenjuju na organizaciju i vođenje javne uprave, kao i na odnose između uprave i građana.

Do njih se dolazi uvažavanjem pravne države - Etat de droit - Rechtsstat - Rule of Law/Institutions, a što zahtijeva, da JU djeluje uz pomoć prava i u skladu s pravom, jer samo takva osnova pruža izvjesnost i omogućuje dobro predviđanje odluke.

To znači da te dvije vjerske zajednice nemaju status privatnih ustanova (gdje spadaju razna poduzeća i udruge), nego spadaju u kategoriju javnog prava (franc. droit public), kamo taj ustav uvrštava još i jedinice lokalne samouprave iz čl. 156. i 157. ustava.

Pojam dirigeant de droit znatno je šireg opsega od pojma člana uprave našega prava.

Najosebujnijim je, ipak, francusko uredjenje upravnoga ugovaranja (marché public; öffentliche Geschäfte), uredjenje u kojemu se provodi razlikovanje izmedju upravnih ugovorâ (contrats administratifs; Verwaltungsverträge) i ugovora javne uprave glasom općega, dotično privatnoga prava (contrats de droit commun de l Administration; Verträge von Verwaltung laut allgemeines Recht, bzw. bürgerliches Recht), s tim što se, onda, osobama javnoga prava kadkada ali ne i uvijek, dakle ne općenito već samo u izvjesnom broju slučajeva, priznaje izbor za ovu ili onu inačicu: one se mogu čisto i jednostavno koristiti pravnim okvirom što im ga nudi Gradjanski zakonik (Code civil; Bürgerliches Gesetzbuch), ili suprotivno tomu, podvrgnuti se izvjesnomu osebujnom pravnom uredjenju, uredjenju upravnoga ugovaranja.

Prema tom kriteriju jedna od strnaka u upravnom ugovoru mora biti pravna osoba javnog prava (une personne morale de droit public). (2) Kriterij cilja (l objet meme du contract).

Po njemu upravni je ugovor onaj čiji je objekt vezan uz obavljanje javne službe, odnosno onaj kojim pojedinac dobija pravo i dužnost neposrednog obavljanja javne službe. (3) Kriterij posebnih ovlasti (les clauses exorbitantes du droit commun) ili tzv. derogativna klauzula (clauses dérogatories).