Sudionici su upoznati i s djelovanjem LAG-ova (LAG - Lokalna akcijska grupa) koje čine javni i privatni partneri s određenog ruralnog područja koje obuhvaća više susjednih zajednica, a obavezno uključuju predstavnike različitih društveno-ekonomskih kategorija.

LAG-ove čine javni i privatni partneri s određenog ruralnog područja koje čini više susjednih zajednica, a obavezno uključuje predstavnike različitih društveno-ekonomskih kategorija.

Film također igra na kartu paralelizma između dvaju društveno-ekonomskih događaja.

LAG predstavlja udruženje predstavnika raznih javnih i privatnih društveno ekonomskih skupina kao što su poduzetnici i njihova udruženja, lokalne vlasti, grupe građana i građanska udruženja (udruge, predstavnici manjina, umirovljenici, mladi, žene..) itd. na ograničenom lokalnom prostoru.

Natječaji financirani iz fondova Europske unije omogućuju izvođenje različitih projekata iz svih društveno-ekonomskih područja, budući da se radi o visokovrijednim ugovorima koji uključuju široki spektar usluga, nabave i radova.

Dakle, Marxov koncept sukoba proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa kaže da do promjene povijesnih društveno-ekonomskih sistema dolazi kada proizvodne snage, koje predstavljaju dominantne načine, tehnike i tehnologije proizvodnje dobara u određenom društvu, dođu u nepomirljiv sukob sa vlasničkim odnosima na kojima počiva proizvodnja,.

Brojni relevantni i progresivni domaći i strani sudionici će na nizu panela Zagreb Foruma 2013. podijeliti i gledišta vezana za buduću perspektivu Europe ponajprije u isnalaženju inventivnih modela u području razvoja društveno ekonomskih aktivnosti u kojima bi organizacije civilnog društva i građani trebali biti partneri poslovnom sektoru i lokalnim upravama u pogledu razvoja gradova.

Znači i održavanje društveno-ekonomskih uvjeta u tim zemljama u sadašnjem stanju.

Teza američkog neokonzervativca Francisa Fukuyame o kraju povijesti označila je ideološki kraj Hladnog rata i natjecanja društveno-ekonomskih paradigmi koje je duboko obilježilo nasilnu povijest dvadesetog stoljeća.

Dakle, Marxov koncept sukoba proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa kaže da do promjene povijesnih društveno-ekonomskih sistema dolazi kada proizvodne snage, koje predstavljaju dominantne načine, tehnike i tehnologije proizvodnje dobara u određenom društvu, dođu u nepomirljiv sukob sa vlasničkim odnosima na kojima počiva proizvodnja,.

Kako takav turizam kao gospodarska grana bilježi konstantan rast, proteklih godina postao je jedna od dominantnih društveno-ekonomskih aktivnosti, s očekivanim trendom rasta i u sljedećem razdoblju, posebno na europskom kontinentu koji predstavlja primarnu turističku destinaciju u svijetu po broju posjetitelja.

I onda vi dajte glas za HDZ, Jadre, Reno i ekipa koja izrabljuje svoje radnike nusproizvodi su društveno - ekonomskih odnosa koje je inicijalno postavio HDZ.

produbiti saznanja u okviru društveno-ekonomskih odnosa među djelatnicima na transnacionalnoj razini, utvrditi mogućnosti proširenja malih i srednjih poduzetnika, stvaranje mreže povezivanja, izraditi virtualno tržište, ohrabriti privatna ulaganja, promicati suradnju, trgovačke odnose i razmjenu iskustva i tehnologije među malim i srednjim poduzetnicima, poboljšati konkurentnost

Razina stresa u odnosu rejting agencija i država dramatično je dobila na težini kad su se obrisi dubine fiskalnih problema Grčke, Francuske, Španjolske, Italije... pretvorili u potpuno jasnu sliku dugoročne neodrživosti društveno-ekonomskih modela zemalja od kojih su neke tek koju godinu prije u papirima rejting agencija bile tretirane kao besprijekorne gospodarske velesile.

Da bi se to pitanje uopće moglo razriješiti, arhitekturu treba pojmiti, ponajprije, kao adaptaciju prostora postojećih društveno-ekonomskih struktura.

Promijenjena demografska slika županije posljedica je različitih društveno-ekonomskih čimbenika, kao što su gospodarska stagnacija poslije Domovinskog rata, odlazak mladih na studij i ostanak u mjestu studiranja, prijelaz od tradicionalne obitelji na nuklearni tip obitelji, odljev seoskog stanovništva u gradove, iseljavanje van županije, nepostojanje učinkovite pronatalitetne politike.

Ispričao je kako u Hrvatskoj na vrlo atraktivnim lokacijama postoji mnogo kulturnih spomenika industrijske baštine, koji zbog društveno-ekonomskih promjena i nebrige društva te ekonomskih razloga najčešće propadaju.

UNHCR stoga blisko surađuje s nekoliko ženskih organizacija iz ratom pogođenih područja u Hrvatskoj i podupire ih kroz razne projekte usmjerene na poboljšanje njihovih društveno-ekonomskih mogućnosti.

Karakteristična preobrazba koju donosi diktatura proletarijata odvija se prvenstveno u promjeni društveno-ekonomskih odnosa društva, čiji je vanjski oblik političkog sustava koji može biti različit bilo po svojoj organizaciji, ili po metodama.

Probleme društvenih skupina koje su nosioci društveno - ekonomskih zbivanja u Hrvatskoj.

U prilog tome govori i odgovor direktora tvrtke na upit Zelene Istre o procjeni društveno-ekonomskih učinaka: " S obzirom da je u međuvremenu došlo do bitnih promjena stopa doprinosa, poreza i naknada, a Brijuni rivijera d. o. o. nije naručivala izradu nove procjene, nismo vam u mogućnosti dostaviti podatke koji bi odgovarali sadašnjim relevantnim polaznim pretpostavkama za izračun društvene korisnosti ".

Međutim, svaka odluka države o uključivanju društveno-ekonomskih okolnosti mora biti u skladu s njenim ostalim međunarodnim obvezama.

Pitanje društveno-ekonomskih okolnosti u okviru Protokola prvi put su razmatrale Stranke Protokola na svom drugom sastanku, u skladu sa srednjoročnim programom rada na Protokolu te u skladu s odlukom COP-MOP 1 (Odluka BS-I/12).

Povijest tematike društveno-ekonomskih okolnosti u okviru Protokola

Poznata Marxova konceptualizacija o sukobu proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa, kojom objašnjava povijesnu dinamiku i promjenu društveno-ekonomskih sistema, savršeno se kristalizira u oprecnim zahtjevima i pozivanjima na prava u svezi ACTA-e.

Životinje nisu stvari, predmeti, s kojima čovjek prohtjevno raspolaže: " Razvojem ljudskog uma i razvojem društveno-ekonomskih odnosa, briga za prirodu, odnosno biljni i životinjski svijet, uvriježilo je gledište da su životinje živa bića koja trebaju živjeti prema svojim pravima i identitetu čak i pod kontrolom čovjeka " (Đ.

HIST ima zadatak osigurati pouzdane informacije i podatke o aktualnom stanju i promjenama u pedosferi i okolišu s posebnim osvrtom na antropogene utjecaje koji su rezultat društveno-ekonomskih uvjeta i tehnološkog pritiska na tlo i okoliš.

Završetkom specijalizacije specijalizant obiteljske medicine mora: poznavati i primjenjivati načela medicinske etike i deontologije (3) posjedovati profesionalnost, humanost i etičnost uz obvezu očuvanja privatnosti i dostojanstva pacijenta (3) poznavati vještinu ophođenja s pacijentima, kolegama i ostalim stručnjacima komunikacijske vještine (3) poznavati važnost i primjenjivati načela dobre suradnje s drugim radnicima u zdravstvu (3) biti sposoban razumljivo i na prikladan način prenijeti relevantne informacije i objašnjenja pacijentu (usmeno i pisano), njegovoj obitelji, kolegama i ostalim stručnjacima s ciljem zajedničkog sudjelovanja u planiranju i provedbi zdravstvene skrbi (3) biti sposoban definirati, probrati i pravilno dokumentirati relevantne podatke o pacijentu, informirati se i uvažiti stavove pacijenta i njegove obitelji, stavove drugih kolega te drugih stručnjaka (3) kroz neprekidno učenje i samoprocjenu unaprijediti kompetencije i stavove nužne za podizanje kvalitete stručnog rada (3) usvojiti principe upravljanja svojom praksom i karijerom s ciljem profesionalnog razvoja (3) Osnovne kompetencije specijalizacije iz obiteljske medicine Završetkom specijalizacije iz obiteljske medicine specijalizant treba steći slijedeća znanja i sposobnosti: 1. medicinskog eksperta, što uključuje primjenu medicinskog znanja, vještina i profesionalnih stavova u pružanju pacijentu-usmjerene sveobuhvatne zdravstvene zaštite 2. komunikatora, što uključuje uspostavljanje učinkovitog odnosa između liječnika i bolesnika 3. suradnika, što uključuje rad unutar zdravstvenog tima s ciljem postizanja optimalne zdravstvene zaštite za bolesnika 4. organizatora i upravljača (»manager«), što uključuje učinkovito djelovanje unutar cjelokupnog zdravstvenog sustava, učinkovitu organizaciju vlastite prakse, grupne prakse donošenje odluka o rasporedu sredstava i vlastiti doprinos efikasnom funkcioniranju cjelokupnog zdravstvenog sustava 5. zastupnika interesa osobe u skrbi što uključuje odgovorno korištenje znanja i sposobnosti s ciljem unapređenja zdravlja pojedinca, lokalne zajednice i cjelokupne populacije 6. učenika i učitelja, koji trajno uči i unapređuje vlastito znanje i sposobnosti, ali i pridonosi stvaranju, širenju i primjeni medicinskog znanja. 7. profesionalca koji je usredotočen na zdravlje pojedinca ali i cijele zajednice i društva, na način da obavlja svoje profesionalne obveze na najvišoj stručnoj razini, poštuje postojeću regulativu te se u osobnom ponašanju pridržava visokih moralnih i etičkih standarda. 8. liječnika koji pruža osobnu, primarnu, kontinuiranu i sveobuhvatnu zdravstvenu zaštitu pojedincima i obiteljima u ordinaciji, u domovima bolesnika i u lokalnoj zajednici bez obzira na dob, spol ili bolest i prati ih za vrijeme liječenja u drugim zdravstvenim ustanovama 9. liječnika koji je osposobljen raditi timski sa suradnicima u obiteljskoj medicini, suradnicima iz drugih djelatnosti primarne zdravstvene zaštite, iz drugih razina zdravstvene zaštite i suradnicima iz drugih sektora 10. stručnjaka za praćenje i analizu zdravstvenog stanje pučanstva koje ga je izabralo za svog osobnog ili obiteljskog liječnika i zajednice u kojoj radi. 11. liječnika koji provodi mjere primarne zdravstvene zaštite za određene populacijske skupine ili definirane zdravstvene probleme prema Programu mjera zdravstvene zaštite 12. stručnjaka za unapređenje zdravlja, prevenciju dijagnosticiranje i liječenje akutnih i epizodnih zdravstvenih problema kao i hitnih stanja, te za prevenciju, dijagnosticiranje, liječenje i praćenje bolesnika koji boluju od najčešćih kroničnih bolesti u populaciji 13. stručnjaka za ocjenu i unapređenje kvalitete vlastitog rada 14. stručnjaka koji sudjeluje u izobrazbi studenata i liječnika obiteljske medicine te trajnom unapređivanju programa specijalizacije obiteljske medicine 15. aktivnog učesnika u istraživanjima i razvoju iz područja obiteljske medicine. (Točke 14. i 15. obvezne su za specijalizante za akademske ustanove, a poželjne za sve specijalizante) 1. Obiteljska medicina kao zasebna medicinska profesija i znanstvena disciplina Specijalizanti moraju razumjeti i usvojiti znanja koja se odnose na specifičnosti obiteljske medicine kao posebne stručne i znanstvene medicinske discipline te metode i vještine kojim se ta znanja primjenjuju u rješavanju kliničkih i istraživačkih problema: a) uloga doktora medicine specijalista obiteljske medicine (generalista) u sustavu zdravstva b) specifičnosti konzultacije, komunikacija i odnosa liječnik-bolesnik c) specifičnosti kliničkog postupka i odlučivanja d) specifičnosti morbiditeta i mortaliteta e) povezanost uvjeta rada i kliničkih postupaka f) posebnosti metoda rada: kontinuitet, sveobuhvatnost, biopsihosocijalni pristup, dostupnost g) obiteljski pristup h) orijentacija zajednici 2. Organizacija rada i funkcioniranje ordinacije obiteljske medicine Po završetku specijalizacije specijalist obiteljske medicine treba: a) znati primijeniti vještinu korištenja vremena kao dijagnostičkog i terapijskog pomagala te organizaciju rada b) provoditi kućne posjete i kućno liječenje, palijativnu, potpornu i terminalnu skrb c) voditi ordinaciju kao poslovnu i organizacijsku jedinicu, primijeniti postupke o nabavci, pohranjivanju i odlaganju lijekova i sanitetskog materijala d) timski raditi i organizirati tim te suradnju s pacijentima i zajednicom e) znati surađivati sa drugim djelatnostima u primarnoj razini zaštite te sa sekundarnom i tercijarnom razinom zdravstvene zaštite f) provoditi savjetovališni i grupni rad te edukaciju bolesnika g) voditi strukturiranu i bolesniku usmjerenu medicinsku dokumentaciju h) planirati, izraditi i provoditi preventivne aktivnosti i) usvojiti pravila profesionalnog ponašanja, etičkih i legalnih odredbi j) znati sve zdravstvene propise iz područja svojega djelovanja 3. Tjelesne, emocionalne i psihološke promjene tijekom razvoja i života čovjeka te patološke promjene tijekom životnog ciklusa Po završetku specijalizacije specijalist obiteljske medicine treba: a) znati osnove medicinske genetike fetalni razvoj te poremećaje u razvoju fetusa, novorođečenta i dojenčeta b) provoditi antenatalnu i neonatalnu skrb c) poznavati i pratiti rast i razvoj djeteta predškolske i školske dobi, pubertet, adolescenciju te razvoj osobnosti i odrastanje d) poznavati i pratiti spolni razvoj i ponašanje te preporučiti najprihvatljivije metode kontracepcije odnosno provoditi mjere planiranja obitelji e) poznavati i razumjeti zdravstveno ponašanje i devijacije u razvoju i ponašanju f) znati prepoznati, sprječavati i suzbijati neželjene promjene zdravstvenog stanja uvjetovane učinkom općeg i radnog okoliša, bolesti profesije i profesionalne bolesti g) znati ulogu obitelji, obiteljskih odnosa, poremećaje funkcioniranja obitelji i metode dijagnostike i liječenja poremećaja u obitelji h) usvojiti i primijeniti metode zdravstvenog odgoja i) provoditi metode ventilacije, savjetovanja, persuazije i obiteljskog savjetovanja j) poznavati fiziologiju i patologiju starije dobi i starenja 4. Medicina i društvo Po završetku specijalizacije specijalist obiteljske medicine treba: a) znati norme i vrijednosti u socijalnom ponašanju, socijalne grupe i klase b) poznavati metode socioloških istraživanja c) znati objasniti socijalne i klasne razlike i bolesti, razumjeti korištenje zdravstvene zaštite, te znati socijalne uzroke bolesti d) znati opću metodologiju zdravlja u zajednici te načela socijalne zaštite i identificirati i predložiti rješenja za najčešće socijalno medicinske probleme e) poznavati metode planiranja, programiranja i praćenja zdravstvene zaštite 5. Istraživanja i unapređenje kvalitete rada u obiteljskoj medicini Po završetku specijalizacije specijalist obiteljske medicine treba: a) znati metode istraživanja u obiteljskoj medicini, planirati istraživanje te ga provesti prema primjerenom istraživačkom postupku b) znati interpretirati rezultate istraživanja te ih publicirati c) znati metode procjene i unapređenja kvalitete rada te se trajno profesionalno usavršavati d) postupati u svom radu prema načelima medicine temeljene na dokazima e) primjenjivati smjernice za rad f) usvojiti originalan način razmišljanja i osposobiti se za kritičku procjenu znanstvenih i stručnih članaka i drugih materijala 6. Unapređenje zdravlja, prevencija, dijagnostika i liječenje najčešćih bolesti Po završetku specijalizacije specijalist obiteljske medicine treba imati znanje o čuvanju i unapređenju zdravlja, razvoju zdravih stilova života i prevenciji bolesti i invalidnosti, o bolestima koje susreće u praksi te usvojiti vještinu dobre kliničke prakse: a) obrazložiti što je očuvanje i unapređenje zdravlja (u komparaciji s preventivom) i potkrijepiti primjerima na pojedincima ili grupi populacije za koju skrbi b) opisati, obrazložiti i demonstrirati na primjerima bolesnika učinkovito provođenje svih sastavnica i načina preventivnog rada u obiteljskoj medicini c) primijeniti principe timskog rada koji osiguravaju sveobuhvatno integrirano preventivno, kurativno i socijalno medicinsko zbrinjavanje pojedinca, njegove obitelji i zajednice d) demonstrirati, na primjerima bolesnika, sposobnost interpretacije nalaza kako bi se na osnovu podataka raznolikih dijagnostičkih pretraga i postupaka moglo stvoriti klinički ispravno korisno mišljenje e) opisati, obrazložiti i demonstrirati na primjerima bolesnika sve aspekte zdravlja i bolesti te utjecaj okolišnih i socijalnih i društveno ekonomskih činitelja na zdravlje i bolest f) učinkovito rješavati raznolike kliničke probleme primjenom metoda, postupaka i pristupa specifičnih za obiteljsku medicinu g) pružati učinkovitu skrb za bolesnika sa multimorbiditetom kroničnih bolesti te provoditi kompleksnu rehabilitaciju, potpornu i palijativnu skrb h) usvojiti vještinu dobre kliničke prakse: uzimanje anamneze, klinički pregled, liječenje i komunikacija s bolesnikom i kolegama; dijagnostika i liječenje bolesti; usvojiti vještinu odlučivanja, ali i preuzimanja odgovornosti o svim postupcima potrebnim za provođenje skrbi 7. Organizacija zdravstvene zaštite, planiranje i rukovođenje u zdravstvu, zdravstvena ekonomika Po završetku specijalizacije specijalist obiteljske medicine treba znati: a) teoriju organizacije te elemente, strukturu i funkcioniranje zdravstvenog sustava, metode upravljanja i rukovođenja b) zdravstvenu potrošnju i cijene zdravstvenih usluga c) međunarodne usporedne analize potencijala i zdravstvene potrošnje d) postupke i metode racionalizacije zdravstvene potrošnje i sustave kontrole, analize odnosa troška i dobiti (cost benefit) e) određivanje standarda i normativa, mreža zdravstvenih ustanova f) načine financiranja zdravstvene zaštite kod nas i u svijetu 8. Interna medicina (3 mjeseca) a) Po završetku specijalizacije specijalist obiteljske medicine treba znati dijagnostiku i intervenciju kod najčešćih internističkih bolesti, te sudjelovati kao bolnički sobni liječnik u zbrinjavanju 40 bolesnika za vrijeme bolničkog liječenja b) izvesti samostalno, uz nadzor mentora, sve dijagnostičke i terapeutske procedure karakteristične za specijalnost.

U svom uvodnom govoru mr. sc. Čačić podsjetio je na aktivnosti WMO-a vezanima za istraživanja društveno-ekonomskih koristi od produkata što ih društvu daju nacionalne meteorološke i hidrološke službe još od početka 60 - tih godina prošlog stoljeća te, poglavito, od početka 90 - tih kada je WMO održao prvu medunarodnu konferenciju o toj temi.

Naglasio je kako je u sklopu strategije i operativnog plana RA VI utvrdivanje društveno-ekonomskih koristi od nacionalnih službi jedan od visokih prioriteta.