Crkva Drugoga vatikanskoga sabora toga je duboko svjesna te se u tome smislu i jasno odredila: ' Kao što je Krist izvršio djelo otkupljenja u siromaštvu i progonu, tako je i Crkva pozvana ići istim putem, da priopći ljudima plodove spasenja.

U ovoj Godini vjere spominjemo se također i pedesete obljetnice početka Drugoga vatikanskoga sabora.

Tekst toga predavanja, prilagođenoga za tisak u novinama, i s dopuštenjem organizatora simpozija, objavljujemo uz Svjetsku molitvenu osmine za jedinstvo kršćana i u povodu 50. obljetnice početka Drugoga vatikanskoga koncila po kojemu je i »Glas Koncila« dobio ime.

Bila je to povijesna gesta bez presedana i bez premca, kojom je papa Wojtyła još jednom dao na znanje da Crkva slijedi naučavanje Drugoga vatikanskoga koncila i smatra da se uvijek mora mijenjati, reformirati nabolje i ljudski element koji je - uz božanski - u njoj prisutan stalno popravljati i poboljšavati, jer je Crkva istodobno »i grešna i sveta«.

Kardinal Bozanić je potaknuo okupljene svećenike da organiziraju susrete posvećene ponovnom otkrivanju učenja Drugoga vatikanskoga koncila, budući da je Godina vjere povlaštena prigoda za produbljivanje poznavanja osnovnih dokumenata Drugoga vatikanskog koncila i proučavanja Katekizma Katoličke Crkve, kao i prigoda pozornijega prihvaćanja propovijedi, kateheza, nagovora i ostalih intervenata Svetoga Oca.

Govoreći o ateističkom humanizmu, ničim ne želimo zanijekati govor Pastoralne konstitucije o Crkvi u suvremenom svijetu »Gaudium et spes« Drugoga vatikanskoga sabora, posebice brojeve 19 - 21, u kojima se ističe i odgovornost kršćana za nastanak i širenje ateizma.

Pošle smo godine obilježili 50. godina od početka Drugoga vatikanskoga koncila.

Riječi je o apostolskom pismu kojim papa Benedikt XVI. dopušta slavljenje rimske liturgije koja je bila na snazi do godine 1970, tj. do časa objavljivanja liturgijskih knjiga urađenih prema načelima liturgijske konstitucije »Sacrosanctum concilium« Drugoga vatikanskoga sabora.

Molitvene zajednice ili skupine u Crkvi, koje nastaju još od snažnoga obnoviteljskog zamaha Drugoga vatikanskoga koncila naovamo, ne bi trebale, vjerujemo, biti razlogom za strah, ne samo Vas osobno nego i šire vjerničke zajednice, poput župe.

Podsjetivši da, kronološki gledano, hrvatsko izdanje Communija pripada samim počecima tog časopisa, jer je pokrenuto odmah nakon njemačkog i talijanskog izdanja, mons. Henrici je istaknuo da danas u svijetu izlazi 17 jezičnih izdanja Communija, u kojima se nastoji davati teološka prosudba kulture u suvremenom svijetu koji doživljava eroziju vjerskoga znanja, ali i ponuditi bogatstvo duha Drugoga vatikanskoga koncila te inkulturirati teološku misao nadahnutu pokretačima Communija u društvena i crkvena gibanja.

Biskupske konferencije, a to znači i HBK i BK BiH, trebaju jedan studijski dan posvetiti temi vjere, ponovo objaviti dokumente Drugoga vatikanskoga koncila, Katekizam Katoličke Crkve i njegov Kompendij, poraditi na njihovim jeftinim izdanjima i distribuciji uz pomoć suvremenih tehnologija.

U tom pismu Benedikt XVI. ističe važnost puta vjere prema radosnom susretu s Kristom, a 50. obljetnica početka Drugoga vatikanskoga sabora te 20. obljetnica Katekizma Katoličke Crkve prikladne su okolnosti koje upućuju na produbljivanje i življenje vjere te radosno svjedočenje.

Kroz povijest, molitva časoslova doživjela je niz promjena, a nakon Drugoga vatikanskoga koncila prilagođen je za zajedničko moljenje, a kako kaže KKC, »liturgija časova, koja je kao neko produženje euharistijskog slavlja, ne isključuje nego traži kao dopunu različite pobožnosti Božjeg naroda, posebno klanjanje i štovanje Presvetog sakramenta« (1178).

O četrdesetoj obljetnici završetka Drugoga vatikanskoga koncila (1965 - 2005), toga epohalnog događaja, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu organizirao je u srijedu 7. prosinca međunarodnu konferenciju.

Radnja je smještena u katoličkoj školi sv. Nikole u njujorškoj četvrti Bronx 1964. godine, kada su se počele primjenjivati odluke Drugoga vatikanskoga koncila, što je u školu unijelo promjene na koje svi nisu bili spremni.

U Timoru su siromašni, imaju prilično brojne obitelji, traže mogućnosti da dobiju odgoj i obrazovanje, a motivacija kadšto može biti i dvoznačna pa mi stoga već kroz duže razdoblje, čak i prije Drugoga vatikanskoga koncila ističemo važnost prave motivacije te provodimo vrlo strog odabir zvanja.

A da nije bilo Drugoga vatikanskoga sabora, ne bi jamačno bilo ni Željka Mardešića, odnosno Jakova Jukića, kako je dugi niz godina potpisivao svoja djela.

Ravnajući se po Ostojićevim listama mogao bih čekajući između dva pregleda, ne umrijeti, nego elegantno pročitati cijelu Bibliju, Dokumente Drugoga vatikanskoga koncila i Katekizam Katoličke Crkve zajedno s Kompendijem.

Katekizam Katoličke Crkve koji sažimlje crkveni nauk Drugoga vatikanskoga sabora jednostavno izražava ono što se može nazvati simfonija vjere.

« Tijekom godine Crkva svetim spominjanjem slavi čitavo Kristovo otajstvo od utjelovljenja do pedesetnice i očekivanja Gospodinova povratka«, piše konstitucija o liturgiji »Sacrosanctum concilium« Drugoga vatikanskoga koncila (SC 102).

Tri godine poslije završetka Drugoga vatikanskoga koncila.

U svojim spisima prije Drugoga vatikanskoga sabora ovaj dio moralne teologije bio mu je naslovljen: Grijesi proti religioznosti. (14) U to vrijeme na sličan način razmišlja i Andrija Živković koji ima naslov: Grijesi protiv religije. (15) Međutim, poslije Sabora Kuničić mijenja svoj prijašnji naslov u: Grijesi proti bogoštovlja. (16) A u novije vrijeme, ovaj posljednji naslov, gdje se religio prevodi s " bogoštovlje ", ima i Stjepan Sirovec. (17)

Kao »saborski otac« vrlo aktivno sudjeluje u zasjedanjima Drugoga vatikanskoga koncila, a papa Pavao VI. imenuje ga kardinalom 28. lipnja 1967.

Upućujemo Vas i na čitanje dokumenata Drugoga vatikanskoga koncila, jer nam novinski prostor ne omogućava sveobuhvatan odgovor, a Zakonik tumači razlike o kojima pitate, no ponajprije govori o zajedničkom odredbama za sve ustanove posvećenoga života.

Nije stoga čudno da od Drugoga vatikanskoga sabora u cjelini i njegova dekreta Inter mirifica, pa sve do naših dana, Crkva tu temu povezuje s etičkim pitanjima, što potvrđuju i noviji dokumenti Papinskoga vijeća za društvene komunikacije iz 2002. godine (Crkva i internet, Etika na internetu).

(Audijencija za članove plenarnoga zasjedanja Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana, 17. studeni 2006.) Od Drugoga vatikanskoga koncila do danas učinjeni su mnogi koraci prema punome jedinstvu.

Naše uredništvo ne može »voditi zbornu politiku« pojedinih župa, ali može svima preporučiti otvoreni dijalog i sučeljavanje (u pravome smislu te riječi), te proučavanje relevantnih crkvenih dokumenata, posebno konstitucije o svetoj liturgiji »Sacrosanctum concilium« Drugoga vatikanskoga koncila, u kojemu se potiče na »liturgijski odgoj i djelatno sudjelovanje« svih vjernika (br. 14 i sljedeći), dok šesto poglavlje (br. 112 i sljedeći) govori o sakralnoj glazbi, te br. 114 ističe: »Neka se najvećom brižljivošću čuva i njeguje blago sakralne glazbe.

Pojavljuju se u nas već komentari o Godini vjere, ali se iz nekih dade iščitati da autori napisa ne poznaju ni srž vjere ni njezin sadržaj ali ni dokumente Drugoga vatikanskoga sabora pa priželjkuju novi vjerojatno radi same novosti.

Može se reći da je krunica molitveni komentar, molitveni tumač zadnjeg poglavlja konstitucije Lumen gentium Drugoga vatikanskoga sabora, koji raspravlja o čudesnoj prisutnosti Majke Božje u tajni Krista i Crkve.

Kada je govor o sadašnjem dijalogu kršćanstva i islama, opet je polazna točka Deklaracija Drugoga vatikanskoga sabora Nostra aetate (28. X. 1965.).