Imam osobno iskustvo u tome, radio sam neke fizičke poslove kao mlad, grupa od nas troje je prenosila stvari, jedan je bio snažniji od mene i najviše prenosio, treći slabiji pa je nosio manje ali je ipak obavio dio posla, i zaradu smo dijelili ravnopravno. " u ovom dijelu sadrzana je po mom misljenju jedna od najvrijednijih stecevina covjeka uopce: suradnja i solidarnost. no da li vecina ljudi (antropoloski ili cak psihologijski gledano) slijedi taj obrazac? pogledajte samo primjere u svojoj okolini, posebno u slucajevima " drzavnih " ili " drustvenih " poduzeca. sto ako je netko naprosto nesposoban, ili lijen (ne zvuci nemoguce, zar ne?). jedan (dobro i produktivno) radi, a ostali imaju istu placu.:) da skratim: namjera mi je bila ukazati na nuznost adekvatnog rjesenja problema (stjecanja) privatnog vlasnistva. kao konstruktivnu kritiku predlozio bih odbacivanje pojednostavljenog crno-bijelog (dijalektickog?) shvacanja pojmova kapitalizam vs. socijalizam. mislim da drzavno i drustveno vlasnistvo i posebno planska ekonomija i onemogucavanje privatne inicijative nisu pokazali dobra iskustva. s druge strane, paradigma predatorskog kapitalizma na pojedinim primjerima (paradoksalno) polako pokazuje slican problem ogranicavanja ljudskih sloboda. osobno su mi zanimljive skandinavske zemlje. imamo slobodu, jasno odredjeno i regulirano privatno vlasnistvo, i socijalnu ulogu drzave, ili jos bolje drustva. mislim da bi buduca rasprava trebala uzeti u obzir iskustva i principe navedenih drustava.