Kad se tome dodaju nepogodno krško tlo, ekstenzivna agrarna proizvodnja s nerazvijenom tehnologijom (70,31 % svih plugova u Ličko-krbavskoj županiji 1895. imalo je drvenu konstrukciju i drveno ralo), usitnjeni posjedi zbog ograničenog opsega obradivog zemljišta i raspadanja kućnih zadruga kao i tradicionalni život prema običajima koji su se prenosili s koljena na koljeno, nije čudo da je ukupna produktivnost ljudskog rada bila prilično niska, da žetve u ličkim kotarevima nisu davale dovoljno žita ni za prehranu domicilnog stanovništva, da je glad bila vrlo česta i da su se mnoge, ionako skromne ljudske energije u zapuštenoj Lici konstantno iscrpljivale u neimaštini koja je generirala sama sebe.