Aristotel je podvrgao kritici tu bitno dualisti? ku i stati? nu sliku svog u? itelja.

- Širom svijeta dualisti vjeruju u Personalnog Boga koji je čisto antropomorfan, koji je kao vladar u ovom svijetu sa nekima zadovoljan, a sa drugima nije.

Prirodno da dualisti dolaze do zaključka da Bog ima miljenike i oni se nadaju da su oni jedni od njih.

Neki dualisti su toliko uskogrudni i misle da je samo nekoliko njih određeno da budu Božji miljenici i da će ih On spasiti, a ostali to mogu pokušavati i opet neće biti primljeni.

Naravno, oni koji misle da je to nemoguće su klasični dualisti unatoč napretku neuroznanosti i Darwinovoj teoriji evolucije

Tradicionalni dualisti na 3. odgovaraju ne, pa se problem 4. njima ne pojavljuje.

Problem je što su potonji, pravi dualisti, bilo u teoriji ili u praksi.

Pritom se svjetonazorski okvir radnje ne raspada na odve ć ljudsko zbivanje i ravnodušnu metafizi č ku pozadinu (kao, recimo, u prizorima molitava od Rossinija do Mascagnija), nego se dva plana me đ usobno uvjetuju: o ishodu sukoba izme đ u Gralsburga i Klingsorova carstva ovisi i dobrobit transcendentne sfere, a o Parsifalovoj sposobnosti da odoli Kundrynu zavo đ enju ovisi ho ć e li se njegov dualisti č ki dizajnirani kozmos nadrediti svjetonazorskim implikacijama njezine erotike, koja, u vitalisti č ko-monisti č koj maniri, spaja boga i tjelesnu ljubav (u mom zagrljaju dosegnut ć eš boga).

U temi potrage, zastupljene u dva rada, mogu se razlu č iti dualisti č ki polovi muškog i ženskog principa.

Sve indijske vjerske sljedbe - dualisti, monisti, saivite, vaisnavite, ganapatye i druge prihvaćaju Upanišade Vede, odnosno autoritet vedante.

No Caveov Orfej nije samo mješavina gr? kog mita i dualisti? ke verzije judeokrš? anske teologije, ve? se u tome što Bog ima? eki? poput Torovog? eki? a Mjolnira o? ituju i elementi nordijske mitologije.

Katari, gnostici, dualisti ili kako da im dam skupni naziv su imali također svoje koncile a bosanski odnosno hrvatski su bili jako cijenjeni odnosno visoko kotirani tako da je mislim jednom bio neki od " naših " biran i za neku vrstu njihovog pape (XII. i XIII. stoljeće)

Dualisti tvrde da nemaju nikakve teškoće u tumačenju kontinuiteta osobnog identiteta, jer ista ona osoba koja umire, nastavlja živjeti bez prekida [ kao bestjelesna duša ] s Kristom dok ne primi uskrslo tijelo. [ 6 ] Narav uskrslog tijela može biti drukčija jer će svako tijelo biti radikalno preobraženo, ali osobni identitet ostaje jer duša koja utjelovljuje bitne karakteristike svake osobe, nadživljava smrt tijela i na kraju se ponovo sjedinjuje s uskrslim tijelom.

Dualisti - vjernici/duhovnjaci/okultisti/new ageri ne prihvaćaju reduciranje koncepta slobodne volje na ono što se smatra slobodnom voljom u kompatibilizmu.

Odabrana djela č etrdesetak autora (tradicionalni likovni mediji, fotografija, multimedijalni i videoradovi) kre ć u se unutar krajnjih polova dualisti č ke stvarnosti te isto tako pokazuju širok raspon interesa i tema od (ljubavni č kog) života u paru, obožavanja, opsesivnosti, igre...

dueli su postali prava smijurija... više se čak ni dualisti ne trude odglumiti borbu, stvarno rade budale od gledatelja i to im prolazi što je najžalosnije

U totalitarizmu su, dakle, svi dualisti, barem na ideološko-političkoj razini.

Zanimljiv je ovaj paradoks da su monoteisti uvijek (praktično) dualisti.

Znakovito je da od privatnoga pisma Ivana de Casamare iz g. 1203. pa sve do pisma pape Nikole V. iz 1449. nema spomena da bi krivovjerci crkve bosanske bili baš dvopočelnici (dualisti) - manihejci, patareni. (Smederevo panulo 1459.) Sv. Jakov Markijski mogao se doista baviti manihejcima, kojih je moglo biti, a da to nisu bosanski krstjani.

Dualisti tvrde da je kobni nedostatak holističkog gledišta o čovjekovoj naravi što ne može jamčiti kontinuitet osobnog identiteta.

Sa samom Crkvom bosanskom ti gnostički dualisti nisu imali ni doktrinalne ni organizacijske veze (usput, nije poznato da je ikada došlo do komunikacije između krstjana i " heretika ").

Dualisti su se praktički tukli po rukama kako bi se prijavili za odgovor.

Dennet i Hofstadter su, za razliku od gornjih, epiphenomenalni dualisti.

4. Dualisti žele prihvatiti i jedan i drugi pristup.

U uvodu su citirane definicije suzvuka i akorda, a zatim slijedi presjek razvoja harmonijskog mi š ljenja od samih za č etaka obilje ž enih suprotstavljanjem monisti č kog i dualisti č kog shva ć anja tonalitetnog sustava sve do 20. stolje ć a, kada je sam povijesni razvoj ovaj sukob u č inio neva ž nim.

Apsolutni dualisti učili su, da se ni jedna bogomilska duša ne može izgubiti, jer pojedinac nije kriv, da je Satanael stvorio njegovo tijelo griješnim.

Ako bismo ich svrstavali u filozofske kategorije, Chomsky, Fodor, Pylyshyn, Newell, Simon, Dawkins, Pinker, Tooby i Cosmides su kartezijanski dualisti za njih je svijet u odnosu na kognitivni sistem odvojen i objektivan.

Bili su dualisti i naučavali da su kod stvaranja čovjeka sudjelovali duh sveti i sotona, i da je udio sotone bio toliki da niti sv. krst niti sakramenti ne mogu očistiti ljudsko tijelo od grijeha, da bude dostojan hram duha svetoga, nego su tvrdili da to mogu postići samo neprestane molitve.

Prvi je problem u tome sto ste vi dualisti toliko vezani za tijelo i oblik.

Zato dualisti ili krše zakone fizike ili kažu da zakoni nisu zakoni, nego da je čovjek iznimka (ilitiga special pleading pogreška)