nakon par sati sna, katarina, vjeran (po velebit) i ja smo se oko 9:30 drugi dan zaputili po cesti cesti do Loma, sa namjerom da izadjemo na Veliki Rajinac. vjeran je odmah u startu skinuo skije i krenuo pjeske prema vrhu. izasao je do 2/3 puta a onda se morao okrenuti zbog frke s vremenom. naime to je dosta dugacka tura (8 sati u ljetnim uvjetima) pa smo morali biti strogi oko ne-probijanja vremenskog plana. katarina i ja smo se negdje na pola puta prema vrhu izgubili medju stijenama, pa smo se takodjer okrenuli i spustili. malo mi je zao zbog toga, jer je spust bio genijalan. snijega dovoljno da pokrije kamenje, a popustio je taman dovoljno da omoguci jako ugodno skijanje. kad smo se spustili nazad do loma, okrenuo sam se i skuzio gdje smo pogrijesili (krivo skrenuli) u usponu. da smo imali vremena, ponovljeni uspon bi sigurno bio uspjesniji. ali nema veze, bice veliki rajinac tamo i druge godine....