Nosili su zvučna imena: Branislav, Gradislav i Predihna. sva su trojica bili knezovi i rođaci onoga kralja koji je, potaknut od žene Jakvinte, proširio Duklju i igrao se velikim komadima srednjovjekovnih zemalja pa je tako nadopunio kraljevstvo Zahumljem i Bosnom.

Posebnu episkopiju osnovao je u benediktinskom manastiru u Prevlaci kod Kotora za Duklju, a drugu u Stonu, sjedištu stare katoličke zahumske biskupije.

Koncem 12. stoljeća Zahumlje, Travunju i Duklju osvaja Stefan Nemanja i pripaja ih Srbiji.

Srpska Raška jest potkraj 12. stoljeća vojno i politički pokorila Duklju, ali Duklja, potonja Zeta, današnja Crna Gora nacionalno nikada nije bila ni srpska zemlja, ni hrvatska zemlja; tijekom mnogih stoljeća, ona nije bila ni pravoslavna zemlja.

Napao je 1185. Duklju, razorio sve njene gradove (izuzev Kotora) i zauzeo je.

Prije nego pocnes spominjati Duklju reci cu ti samo jedno.

Zahumlje je izgubilo samostalnost koju je imao za vrijeme Bizanta i, zajedno s Mljetom, potpao pod Duklju.

U Bosni u odnosu na susjedne zemlje: Rašku-Srbiju, Zetu-Duklju i Hrvatsku kasnije se izgradilo klasno društvo i fomirala država.

1168. godine raška dinastija Nemanjića pokorila Duklju i Zahumlje, a raški knez Deša daruje Mljet benediktincima, Stevan Nemanja u Zahumlju postavlje brata Miroslava knezom.

Dolazak Topića iz Bosne stoji, jer je činjenica, kao što je i čin jenica da su TOPHIE i BALSHE svojevremeno osvojili Rašku, Duklju i Bosnu.

Granice Samuilove države obuhvaćale su čitavu makeodniju (bez Soluna), Tesaliju, Epir, Albaniju, Duklju, Zhaumlje, Rašku, Bosnu, Srijem i sjevernu Bugarsku, a centar državne i duhovne vlasti nalazio se u utvrđenom Ohridu.

To se ne može protumačiti drugačije nego da je Bizant u 10. stoljeću držao Duklju čvrsto u svojim rukama, te da Kotoru i drugim gornjodalmatinskim gradovima nije od Slavena prijetila nikakva opasnost.

Crvena Hrvatska bila je na Duvanjskom saboru razdijeljena na samoupravne pokrajine: Zahumlje, Travunju, Duklju i Ilirik.

Od 620. godine grad Duklju napadaju Slaveni koji su je vremenom osvojili i pretvorili je u svoj politički i gospodarski centar.

Trebao je, dakle, da osvoji Hrvatsku i crvenohrvatske oblasti Zahumlje, Travunju i Duklju.

Stalna prisutnost Bizanta (potpuna ovisnosti Duklje), no kasnija velika pobjeda Dukljana nad Bizantom u Bici kod Bara 6./7. listopada 1042. (Ljetopis o tome izvješćuje u Glavi XXXVIII.), [ 30 ] proglašenje dukljanskog vladara Mihaila za kralja, najkasnije 1078. [ 31 ] i Bodinova dukljanska ekspanzija sprečavali su širenje srpske i hrvatske vlasti, pa time i imena, na Duklju.

Vladimir se vratio u Duklju i bio je Samuilov vazal.

Prvo je osvojio Duklju sa primorskim gradovima: Danj, Sarda, Drivast, Skadar, Svač, Ulcinj, Bar i Kotor.

Bizant je iskoristio unutarnje borbe, pa je, uz pomoć Srba (koji su sada kao njihovi vazali nastupili protiv kralja Đorđa) 1131. poduzet vojni napad na Duklju u kojem je zauzeta prijestolnica Skadar, uhićen Đorđa i odveden u Carigrad gdje je i umro.

Kada je, naime, iza Bodinove smrti Duklja oslabila uslijed borba u kraljevskoj obitelji, raški župani počeli su se miješati u Duklju, koju su smatrali svojom starom domovinom, dok nije Stefan Nemanja, praunuk Bodinova dvorjanika Marka, g. 1189. potpuno uklonio dukljansku kraljevsku obitelj i sam zavladao tim područjem.

U 11. stoljeću pod vlašću je dukljanskih vladara, a od 12. stoljeća dolazi pod vlast raških župana, ali zadržava vlastiti kulturni i politički identitet. [ 1 ] Koncem 12. stoljeća osvaja Stefan Nemanja Zahumlje, Travunju i Duklju i pripaja ih Srbiji.

Vojislav, dukljanski knez, Sveti Vladimir mu je bio stric ili brat od strica, vladao od 1018. do 1043., osamostalio Duklju, 1042. pobjedio kombiniranu bizantsku vojsku.

No, Bizant je iskoristio unutarnje borbe, pa su uz potporu unutarnjih neprijatelja i Srba poduzeli vojni napad na Duklju, zauzeli prijestonicu Skadar, uhitili Đorđa i odveli u Carigrad gdje je i umro.

Nema sumnje da samo jedna odredba sinoda ne bi bila dovoljna da se Duklju proglasi onim žarištem iz kojega se najranija slavenska pisana riječ širila u ostale naše krajeve.

E tako i mala nejaka plemena slavena koja su naselila Bosnu, Zahumlje, neretvansku krajinu, Duklju, Travuniju i koji su se međusobno miješala, nisu ZAPAMTILA svoje porijeko i pleme i jednostavno su prihvatili da se zovu po zemlji koju su naselili, a i drugi ih samo tako prepoznaju i nazivaju.

Pazi da ne dotaknes dobar deo Crne Gore, naravno ako i izuzmemo Duklju i Staru Hercegovinu.

Neka zna tvoja dužna odanost Apostolskoj Stolici da još nije prispio izvještaj našega dragog legata Petra koji je trebao ispitati cjelokupnu situaciju posebno što se tiče zahtjeva za osnivanjem samostalne crkvene organizacije za Duklju, jer postoje razmimoilaženja između splitskog nadbiskupa i Dubrovnika.

Dukljanski knezovi nastojali su da osamostale Duklju, i to je uspjelo knezu Vojislavu 1042. godine, poslije pobjede u bici kod Bara.

Prema bizantskom operacijskom planu, on je tu trebao sačekati raško-bosansko-humsku vojsku koja je trebala prodrijeti u Duklju dolinama Zete i Morače, kako bi zajedno napali glavninu dukljanske vojske koja se koncentrirala na prostoru Crmnice između Bara i Skadarskoga jezera.

To je izazvalo bijes Samuilov, pa je 997. poslao vojsku na Duklju.