B O N A N A N Z A,,, dogovor je pao,,, idemo za Šugarske dulibe,,,, od kuda?,, od Lukovog,,,, kada?,,,, 30 - tog, na dva dana,,, idemo vidjeti tu naslijeđenu dolinu,,, ostavštinu za koju je moguće kazati, " konačno je ovo društvo dobilo svoje sklonište ",, još je mrak kada nas Bojan skuplja po Zagrebu sa svojim niskim planinskim terencem,,, (dakle: Bojan, Sandra, Ratko i Ja-Vlado),,, pravac Gospić,,, U Karlobagu kava,,,,, a onda Lukovo, (kako su ta mjesta uz more po ljeti pusta),,, staza ravno gore uz vojarnu i to po čistoj kotrljajućoj kamenjari tako da je odmah zapamtiš,,,, inače izvorno staza ide kroz područje vojarne,,,, kod jednog kratkog odmora Bojan me slika sa bocom Stocka,, zavidni smo na Ratkovom uspjehu sa Gavrilović paštetom,,,,, a možda i ovo upali,,,,, nakon kotrljajuće kamenjare izvorna kamena staza još od Premužića,,, zavija kao zmija između planinskih stožaca a ima ih puno,,,,,, Sandra puna energije vodi,,,, zaostajem iza ekipe,, pretovario sam se,,,,,, odjedanput iza jednog zavoja životinjsko tuljenje,,, u prvi mah pomislim da me muški dvojac ispred zeza,,, ali tuljenje dolazi ispod iz jedne drage,,, tražim pogledom buku,,,, nakon nekog vremena opet,,, sada ga vidim,,, dolje u dragi ispod staze,,,,, bik bijesno tuli na svakog prolaznika kao pas,,,,,, pogled sa kamene staze otvoren prema moru,, prelazimo pola puta,,, kasnimo zahvaljujući meni,,,, sada smo u šumovitom dijelu,,,, križanje staza od Baških Oštarija a i snijeg je tu,,, upravo ga ima toliko da ti gojzerice budu mokre,,,, opet oštro gore,,,,, ostaci sela Jasenovac,,,, zaostao i umoran kao pas tražim trenutak predaha naslanjajući naprtnjaču na ostatak zida nekadašnje nastambe,,,, nije izdržao,,, a ja sa nogama u zraku i na leđima sa druge strane zida,, bez posljedica zahvaljujući naprtnjači,,,, poslije mene ostaci sela izgledaju još starije,,,,, kraj uspona,,, Ripište,,, ali i mrak je tu,,,, iako se slabo vidi prvi zaključak je - - lijepa dolina - -,,,,,, Nastavljamo pipajući po stazi,,, gdje je sklonište?,,, kao da vidim neko blijedo svijetlo gore,,,, ili mi se učinilo,,, pitam ostale da li su ispred sebe vidjeli neke tragove drugih osoba,,, nema tragova,,, nastavljamo pipati,,,, ipak je to slabo svijetlo sklonište,,,,, netko je već u njemu,,,,,,, u skloništu trojica mladih ličana sa majicama gorske službe,,,,, vrlo brzo smo kao jedna ekipa,, cuga,, klopa,, cuga,, nadmetanje u lovačkim pričama,, Mi prednjačimo (uputa: veliko mi uz glagole: prednjačiti, rasturiti, raznijeti, osvojiti, zarobiti,,, čita se: Sandra),,,,,,, vrijeme brzo prolazi,,, alkoholnih para sve više,,, cuge sve manje,,, ističe se Mile iz gorske službe,, između ostalog i specijalac,, izvrsno poznaje ovo područje i ističe važnost ovog skloništa kao jedinog takvog objekta na njemu,, saznajemo da je voda iz bunara pitka,,,,, Mile nam objašnjava čvorove koje je dobro znati,,, mene zanima onaj čvor kojim možeš otpustiti konopac s kojim si se spustio niz stijenu,,, Sandru zanimaju svi čvorovi,,, slika Mileta dok pokazuje čvorove,, a u pogledu joj možeš iščitati,, " veži me ",,,,, Bojan neumorno trusi cugu,,, Ratko,, sretan,, pun planova za uređenje skloništa,, smatra da je najvažnije pokrpati krov,,, i napraviti bočnu nadstrešnicu za drva - dodaje Mile,, ličani mu obećavaju sve i svašta u pomoći oko uređenja (drvenu građu, prijevoz sa traktorima),, Ratko još sretniji,, raste,, sada ima tri metra,,, zamišljam ga kako stoji na ulazu u dulibu,, zamišljen,, visok trideset i tri metra sa sjenom koja pada na Veliki Stolac,,,, Bojan neumorno trusi cugu,,,, Sandra drži lekciju ličanima u kartanju,,,,, ja se tu i tamo ubacujem sa nekom lovačkom pričom,,, ne znam kako mi je na pamet pala ona stara kaubojska serija " Bonanza ",,,,, Bojan neumorno tru,, (ma to već znate),,,,,,,,, iza ponoći odlazim u horizontalu,, Bojan i Ratko odmah iza mene,,,,, u polusnu još dobrih sat vremena slušam Sandru kako dečkima drži predavanja i daje savjete,, na kraju i zubarske,,,,, pomislio sam tada,, " mi smo ekipa iz Bonanze ",,,,, Ratko je brižni Adam,, čuvar doline Bonanza (stari naziv: Šugarska duliba),,,, Bojan je neviđeno jak Hos,,,, golom ljevicom obara bikove koji tule na prolaznike,, dok svojom legendarnom desnicom podiže jako veliku pivsku kriglu,,,, Sandra je naravno mali Joe,, brza na revolveru i okidaču,, preciznih pogodaka,,,,,, ja sam dobri, stari Ben,,, koji obavezno dijeli savjete nakon događaja,, " u stilu: u moje vrijeme ",,,,,,,,,, Ujutro,,, malo cuge,, nije puno ostalo,,, pa red špeka, red sira,, i tako to,, ličani ubrzo odlaze, (ostavili su dojam na mene - pravi su dečki, tako različiti od većine svoje generacije),, razmjena brojeva,,, pozdravi,,, Ratko planira,,, novi linoleum za pod i ploče za zidove, Sandra zapisuje,,,, Bojan nešto traži po skloništu,, ja sretan,, naprtnjača mi je lakša za devet kila,, zapiši novu pilu govori Ratko Sandri, i metlu,, doći ću na svojoj odgovara Sandra,,, Bojan je pronašao jednu natikaču - planinsku,,, ja frčem boce i uz put kontroliram je li što ostalo,,,, Ratko se vraća izvana,,, trebaju nova vrata na zahodu,,, i nešto za pokriti stolove - dodaje Sandra,,,,, Bojan zamišljeno gleda natikaču,,,,, otvaram vojnu kutiju ispod kreveta i govorim o njenom sadržaju,, uglavnom svašta i ništa,,,,, pospremamo,,, Bojan slika natikaču,,,, idemo,,,,,,,, dolje idemo prema zadanom vremenu staze,,, kod ostatka sela Jasenovac poskliznuvši se na mokri kamen opet sam tresnuo na leđa,, i opet me spasila naprtnjača, (zapamtio sam to selo),,, dolje,, negdje iznad onog bika sredio sam nogu,,, odvojio sam se naprijed od ekipe koja je slikala panoramu Paga,, i dok sam hodao u trenutku podizanja desne noge, kasno opazih migoljenje na mjestu gdje sam trebao spustiti nogu,, brzi refleksni odskok i izvinuta noga,,, dalje sam išao šepajući,,, bolno ću se sjećati one zadnje dionice kamenjare,,, bolove sam ublažavao mislima o pivi i kavi u nekoj birtiji na povratku kući,,,,,, i to je to,,,,,,,, Adam, Hos, Mali Joe, Dobri stari Ben,,,, tndrmdrmdrm,,,, Bonanza,,,,