Uglavnom su to djela crkvenih otaca (Jeronim, Aurelije Augustin, Euzebije Cezarejski, Cecilije Ciprijan), zatim benediktinskih, dominikanskih i franjevačkih prvaka onodobne teološke i filozofske misli (Bernard iz Clairvauxa, Albert Veliki, Toma Akvinski, Antonin, John Duns Scott, Angelo da Chivasso, Michele Carcano, Bartolomeo Caimi, Johannes Herolt), potom kanonskoga prava (Bonifacije VIII. i Grgur IX.), biblijski komentari sv. Jeronima i francuskoga franjevca Nicolasa de Lyrea te Tome Akvinskoga, kao i Aristotelova djela s tumačenjima arapskih filozofa Ibn Sinne i Ibn Ružda, poznatijih po latiniziranim oblicima imenaAvicenna i Averroes, te drugih europskih humanista (Marsilio Ficino, Lorenzo Valla), djela grčkih i rimskih klasika (Diogen Laertije, Lukan, Ovidije, Silije Italik, Vergilije).