napisah - pametnom dosta. kaj morem, kinderštube mi nalaže, da pri izlasku zatvorim vrata, iako su ostavljena (prividno) otvorena. često zaiskri u životu i to je ono lijepo što čini život sadržajnijim i širi krila (meni kao piceku u blatnom dvorišću - šala mala, čitaj kondor visoko pod zvijezdama - ma znam da je lešinar, al ' dobro zgleda, kaj ne, ipak sam ja ovan). desi se, ne nakon par dužih izmijenjenih misli, nego nakon krive procjene iza višemjesečnog povremenog kontakta, da dozvoliš da (ipak neprepoznat hladni metal) udari po kremenu, da frcnu iskre, a sve se silom prilika dešava u areni. pa opet ne shvatiš, da to čeliku treba, da je to njegov condicio sine qua non. i onda naletivši na hladni (zakamuflirani) metal, baš kako je željeno, umjesto jastuka pod razbijenom glavom dobiješ slavodobitno likujuće predmnijevanje svojih predstojećih poteza o kojima nisi imao ni primisli, sve pred publikom raznih percepcija. kaj moreš, kriva procjena, ni prva, nadam se ni posljednja. ovo nije nanošenje šminke prije slijedećeg nastupa, koka (nick) ovo je i tebi, da ne čekaš kaj bu dalje, kao i Teoriji zavjere. mijenjam nakon ovog napisa oba nicka, moram promijeniti i način pisanja, no biti ću tu. žao mi je, slične su nam situacije u životu, šteta... (ZM 11.02.2008., 20:49:36)