Kina, primjerice, godišnje proizvede oko 2,3 milijuna tona e-otpada, a u cijelom svijetu taj je iznos oko 40 milijuna tona.

Količina elektronskog ili e-otpada najbrže se povećava, a većinom je riječ o opasnom otpadu jer sadrži komponente opasne za okoliš.

Procjenjuje se da u Hrvatskoj nastaje između 30 i 45 tisuća tona e-otpada godišnje, odnosno 6,67 do 10,11 kila po stanovniku te da njegove količine rastu oko deset posto godišnje.

Hrvatska ima izuzetno učinkoviti sustav reciklaže ambalažnog otpada, na koji se nastavljaju sustavi odvojenog sakupljanja i reciklaže odnosno oporabe otpadnih ulja, akumulatora, autoguma, autokaroserija, baterija, e-otpada itd.

Hrvatska u toj brojci sudjeluje sa 30 do 45 tisuća tona e-otpada.

Zemlje u razvoju proizvodit će najmanje dvostruko više elektroničkog otpada (e-otpada) od razvijenih zemalja već u idućih 6 do 8 godina.

Postoji mnogo idealističkih, ali i posve pragmatičnih motiva za odvajanje e-otpada.

Rapidno povećanje količine e-otpada (odbačenih elektroničkih naprava), ako nije prikladno zbrinut, predstavlja opasnost za okoliš i zdravlje stoga što toksične tvari (arsen, olovo, živa, krom, fosfor, plastiku) koje takav otpad sadrži, dolaze u kontakt i šire se kroz tlo, nadzemne i podzemne vode, te kroz zrak u obliku dima sa odlagališta otpada.

Namjera je istraživača, nakon što je otkrivena nova struktura globalne proizvodnje e-otpada, zajedno s njihovim gospodarskim i socijalnim posljedicama, potaknuti ozbiljno promišljanje o dosadašnjoj politici prema e-otpadu.

Najveće svjetsko odlagalište e - otpada

Zbog zahtjeva tržišta za novom elektronikom, došlo je do vrlo brzog rasta elektroničkog otpada (e-otpada) u koji spada: računalna oprema, printeri, faxovi, mobiteli i slični uređaji.

Na kraju možemo reći da je prikupljeno zasigurno više od 1000 kg e-otpada, oko 800 kg papira te 400 tinjak boca.

Ovlašteni su skupljači tako postale tvrtke Cezar (koncesija za Grad Zagreb, Zagrebačku i Krapinsko-zagorsku županiju, i to za kategoriju velikih kućanskih uređaja), Metis (Primorsko-goranska, Ličko-senjska, Istarska županija, također za velike kućanske uređaje) i Flora VTC (nacionalna koncesija za sve tipove EE otpada), a koncesije za obradu e-otpada dobili su Cezar za velike kućanske aparate i tvrtka Spectra Media za sve ostale kategorije e-otpada.

Potonja je tvrtka usto ugovorni partner Flore VTC za skupljanje e-otpada na području grada Zagreba i Zagrebačke županije, dakle i ovlašteni skupljač i ovlašteni obrađivač idealan sugovornik za razgovor o ovoj temi.

Iako se uvijek prvo spominju zdravstveni rizici, zbrinjavanje e-otpada nije poželjno samo zbog suzbijanja štetnog djelovanja opasnih supstanci na ljude i okoliš, već je i važan izvor sirovina, koje su i lokalno i globalno sve skuplje i teže dobavljive.

Bitno je da informatika ima izvanredne potencijale za rješavanje ekoloških problema koji se ogledaju u: razvoju zelene tehnologije u proizvodnji računala, stvaranju softverskih aplikacija za racionalniju potrošnju energije u stanovima, školama, hotelima, i poduzećima, automatskoj hibernaciji dijelova opreme koja je privremeno izvan upotrebe, korištenju tehničkih mogućnosti da se radi od kuće i drže telekonferencije, o primjeni tehnika virtualizacije servera kako bi se smanjila potreba za postojanjem velikog broja fizičkih servera, korištenju elektronskog dokumenta umjesto papirne dokumentacije, organizaciji sigurne reciklaže e-otpada i drugom.

No, jednom kad se pojave, mogli bi povećati pouzdanost uređaja koje volimo koristiti svakodnevno, ali i smanjiti količinu e-otpada.

U Hrvatskoj lani prikupljeno preko 5.700 tona e-otpada

Što se tiče Hrvatske, ovdje se prošle godine sakupilo 5 718.6 tona e otpada, a obrađeno je 5 420.7 tona.

Koncesiju za obradu e otpada dobile su tvrtke CE ZA R i Spectra Media.

Tako zemlje u razvoju postaju veliki deponij e-otpada.

Bilo kako bilo, pribrojimo li ovim brojkama stroge japanske, američke i europske zakone u području e otpada koje se moraju poštivati, zaista je neshvatljivo zašto bi Nintendo skrivao informacije od jedne od najpoznatijih i najutjecajnijih nezavisnih organizacija čiji se glas u javnosti itekako čuje i poštuje.

No treba imati na umu kako brojke za SAD nisu potpuno reprezentative jer se prema nekim podacima procjenjuje kako se 50 % 80 % e otpada te zemlje rješava tako da se zastarjela roba, tobože, donira siromašnim zemljama u Africi i Aziji.

I to, dakako, u ono nerazvrstano jer za napredne mehanizme recikliranja i odlaganja e otpada nemaju novaca.

A SAD, naravno, nije odgovoran prema nikome jer nije ratificirao Brazilsku konvenciju prema kojoj se izvoz e otpada u zemlje trećeg svijeta izričito zabranjuje.

Iskorištavanje e-otpada u neke druge, korisnije svrhe sve je uobičajenija praksa, a posljednji primjer ove vrste dolazi nam u režiji djelatnika australskog Nacionalnog parka.

Stručnjaci zvone na uzbunu jer izlaganje toksičnim kemikalijama iz e-otpada, uključujući olovo, kadmij, živu, krom i polibrominirane bifenile, može ozbiljno oštetiti mozak i živčani sustav, utjecati na bubrege i jetru te uzrokovati deformacije pri rođenju.

Kada završi s analizom, automat će vam dati ponudu na licu mjesta koja se bazira na mreži nekoliko stotina kompanija koje se bave recikliranjem e-otpada i cijeni koje su one voljne platiti za vaš neispravan uređaj.

Kompanija iz San Diega objavila je da ovaj " kiosk rješava rastući problem e-otpada širom svijeta ".

Plazma televizori čine 7,6 % sveukupne isporuke TV-a u svijetu, dok na LCD-e otpada 80,1 %.