Parafrazirajući Eagletona, država inkarnira Kulturu koja na kraju otjelovljuje našu humanost.

Odnosno na tragu Breceljeva mekog terorizma završno možemo uputiti na knjigu Sveti teror Terryja Eagletona u kojoj navedeni teoretičar kulture kao jednoga od najranijih kolovođa terorizma određuje boga Dioniza gdje tako u toj interpretaciji terora bog kazališta postaje i začetnik terorizma, čime opet dolazimo do Schechnerova određenja kako se sve može promatrati kao izvedba, pa tako i terorizam

Na grčki je preveo djela Ernesta Hemingwaya, Philipa Rotha, Elije Kazana, Terryja Eagletona, Marka O Sullivana i Pat Barker.

Kontrapunkt slijedi ideje Terryja Eagletona, koji pravi značajnu razliku između akademika i intelektualaca.

Stiglitz, koji je na čelu organizacije Brooks World Poverty Institute koja se bavi proučavanjem i suzbijanjem siromaštva u svijetu - postaje jasno da se uprava želi riješiti problematičnog Eagletona.

I za Eagletona blizina smrti intenzivira život, nalaže nam da uhvatimo trenutak, osvještava nam naš suodnos s drugima.

Uz ' Povijest Hrvatske ' Ludwiga Steindorffa i novi naslov popularnog teoretičara književnosti i kulture Terryja Eagletona ' Sveti teror ', pripremili su i knjigu ' U Mreži ' Alberta-Lászla Barabásija u kojoj autor opisuje zašto je sve povezano i kako misliti mrežno u znanosti, poslovanju i svakodnevnom životu.

Marksistička perspektiva u književnosti Terryja Eagletona jednog bi čitatelja mogla dovesti do lijepe djevojke.

Ono što iritira i Wilsona i Eagletona i Brucknera je sladunjavo poimanje sreče po kojoj se, primjerice, pretvaramo da je slabost sramota, ne priznajemo ništa osim uspjeha i sustavno poričemo neugodne istine poput društvenog siromaštva, globalnog zatopljenja, uništavanja na stotine životinjskih i biljnih vrsta i slično. čak štoviše, u tom poricanju Wilson vidi opasnost za čovjekovu inventivnost, kreativnost i svaki viši duhovni život jer se sustavno " satire " melankolija: " Pitamo se hoče li uz tolike antidepresive, jednoga dana slatka tuga postati stvar prošlosti.

Teorije koje smatraju nastajanje buržoaske klase najznačajnijom činjenicom u evoluciji moderne estetike - najeklatantnije u Ideology of Aesthetics Terry Eagletona - sklone su tome da umjetnost smatraju ideološkom jer služi interesima vladajuće klase, ujedno prikrivajući njezinu povijesnu kontigentnost ukazivanjem na područje vrednota s onu stranu te klase.

Pojavio se i u ne tako davnim spisima marksističkih kritičara Davida Lloyda i Terryja Eagletona, čija su djela prilično drukčija od djela većine de Manovih pristaša.

Tom prilikom izdan je istoimeni katalog u kojem se uz tekstove o neo-avangardnoj umjetnosti u bivšoj Jugoslaviji nalazi i esej Terryja Eagletona, u kojem ugledni britanski književni teoretičar nastavlja svoja razmišljanja o tragediji i nasilju u umjetnosti.

Eagletona koji se izjašnjava kao ateist ali mu to ateisti ne vjeruju.

Razum, vjera i revolucija (Naklada Ljevak, 2010.) djelo je zamišljeno kao polemički odgovor Terrya Eagletona na pisanje kritičara religije.

Smisao života Terryja Eagletona, Protiv sreće U pohvalu melankoliji Erica G.

Prijatelji su mi preporučili Terryja Eagletona.

I dok većinu ipak muči njihova ideja marksista po kojima su to aždaje koje na karti znaju pokazati gdje je Jugoslavija, a gdje Hrvatska, ovdje ćemo se osvrnuti na tvoj strah od Eagletona, eagletonofobiju.

U novije vrijeme izdane su dvije knjige čiji sadržaji začudno korespondiraju: to su Smisao života Terryja Eagletona i Protiv sreče, u pohvalu melankoliji Erica G.

Stoga mislim da je krajnje vrijeme da i ja nekog citiram, pa evo da se ovom prilikom malo pohvalim kako sam upravo pročitala After Theory britanskog teoretičara Terryja Eagletona, čije se misli baš lijepo nadovezuju na ovu temu.

Druga u seriji ovih nevelikih i dobrohotnih knjiga Apoteke: je Smisao života, Terryja Eagletona (o kojem je prošli tjedan nešto govorio i naš doktor Ostojić).

Da, da, legendarni Terry Eagleton objavio je knjigu o smislu života i to bi im svatko normalan priznao kao povod, ali oni NISU napravili prilog o knjizi Terryja Eagletona, nego su uhvatili par kulturnjačkih faca te ih pitali što je za njih smisao života.

Prodavači su se žalili da im Maglinis dolazi na radno mjesto i čita iz vlastitog prijevoda Terryja Eagletona.

Bolje da je jadna i bijedna, bolje da se u njoj mogu naci tri razlicite naklade koje objavljuju Terry Eagletona, ali da se moze naci i gdjekoja " bijedna " (Matica hrvatska, Pavicic) koja objavi Milivoja Solara, da se uz doslovno poplau Jergovica, Tomica, Culina i Celzijusa ipak igdje ipak moze objaviti i nesto nepocudnije.

Umjetnički je direktor teorijskog djela Subversive Film Festivala koji je u posljednjih par godina u Zagreb doveo ljude poput Tariqa Alija, Terryja Eagletona, Antonija Negrija, Gayatri Spivak, Zygmunta Baumana, i drugih.

Odnosi između dvojice kolega - književnika Amisa i marksistički nastrojenog kritičara kulture Eagletona, narušeni su otkad je Amis neoprezno izjavio da će " muslimanska zajednica patiti sve dok ne pomete pred vlastitim vratima ", a patnja uključuje " ograničeno kretanje, deportacije, općenito ograničavanje sloboda, kompletan pretres ljudi koji izgledaju kao da su s Bliskog istoka ili iz Pakistana " itd., na što je Eagleton pomalo nedolično reagirao - nije samo Martina Amisa nazvao rasistom, nego se obrušio i na njegova pokojnog oca književnika Kingsleya Amisa nazivajući ga " antisemitom, seljačinom, ogorčenim ženomršcem, homofobom i antiliberalom. "

Naime, nema pretjereranog smisla čitati Eagletona ako već niste čitali Dawkinsa ili Hitchensa ili ako barem niste isprva zagrizli na podnaslov knjige: refleksije o raspravi oko Boga.

Donekle odmaže i povremeno vrlo interan humor Terrya Eagletona kojeg će najbolje razumjeti njegovi kolege profesori s Oxforda, te pomalo uštogljen prijevod na hrvatski Dinka Telećana.

Meni osobno je dosta bliska i smislena ona misao Eagletona da je nevjernik zapravo " ispravniji " kada čini dobro, upravo zato jer nitko to od njega ne traži.

Terryja Eagletona prvi sam put čitao na prvoj godini fakulteta.

Sa svojom gošćom, psihologinjom, spisateljicom i kolumnisticom Tomicom Šćavinom razgovara o knjigama ' Protiv sreće (Pohvala melankolije) ' Erica Wilsona i ' Smisao života ' Terryja Eagletona