Te iste godine 1996. organizirala sam dolazak kazališta La MaMa na Dubrovačke ljetne igre gdje su se predstavili " Mitom o Edipu ", koji je režirala Ellen Stewart.

U Francuskoj je njezin ukop održan u Parizu, svibnja 1968, na barikadama (o tomu pak vidjeti detaljnije u Anti-Edipu Deleuzea i Guattarija).

Priča o Edipu Tebanskom su kralju Laju prorekli da će ga ubiti vlastiti sin Edip.

Mit o Edipu i njegovim sinovima, koji su međusobno zaratili za naslijeđeno prijestolje, kako ga vidi Ellen Stewart, priča je o sudbini, borbi i patnji.

To je već pokazao mit o Edipu.

Do čega ti je stalo? pita Sabina Tomasa, u romanu Milana Kundere Nepodnošljiva lakoća postojanja, dok njih dvoje sjede i vode dugi razgovor o Edipu i o političkoj odgovornosti.

Nije na Edipu da ih ponovno uspostavi, ali je, preko Edipa, moguće barem ukazati na moralno izokrenuti i poremećeni sustav našeg vremena.

Bila je važno mjesto odvijanja nekih od grčkih mitova kao što su mitovi o Kadmu, Edipu i Dionizu.

Osim toga, u njemu je Anna Thew imala priliku iskoristiti svoje omiljene klipove Marija Monteza, te odati počast Pieru Paolu Pasoliniju i njegovu iščitavanju filmskog mita o Kralju Edipu.

Kad si predočujemo Edipov susret sa Sfingom onda vidimo Sfingu kako Edipu postavlja pitanje nakon čega Edip daje svoj odgovor.

Postoji vjerojatnost da bi u jednom kongruentnom razgovoru, Edip u neznancu prepoznao svoga oca, a neznanac u Edipu svoga sina.

U Hrvatskoj je prvi puta predstavila svoje kazalište 60 - ih godina na IFSK-u, a potom je 1996. Mit o Edipu izvela na Dubrovačkim ljetnim igrama, a svoje uprizorenje Sedmorice protiv Tebe 1998. na dubrovačkoj Karanteni.

Upitajmo se je li proroku stalo do Edipa ili je on bio u službi opakih bogova koji su Edipu odredili ovako okrutnu sudbinu.

Nije li ovdje riječ o istini o Edipu, o cjelokupnoj njegovoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, i to ne samo o onome što je on učinio, već i o tome što on jest.

To nije istina samo o Edipu već o čovjeku uopće.

Ovo pitanje vodi k novom pitanju, što treba čovjek činiti ako u životu promaši, pa čak, ako mu se dogodi ono što se Edipu dogodilo, da promaši veliki dio svoga života?

Pitanje koje nikako ne možemo izbjeći kad se radi o kralju Edipu je pitanje njegove krivice.

Sutra ne Bogojavljenje blagdan u kojem razmatramo obrat priče o Edipu.

Bio je moj Tirezija u Senekinom Edipu.

Treba istaknuti Kreonta Livija Badurine u čijem scenskom izrazu ne samo da se naslućuje, nego se i prepoznaje budući vladar bez moralnih skrupula, vladar potpuno suprotan Edipu u svakom pogledu, gotovo suvremeni političar kao potpuna negacija agensa politike u aristotelovskom smislu praxisa.

Ne zaostaju ni ostali: Vilim Matula (Tiresija) kao slijepi glas razuma, pojavom i govorom osobit Pastir Vladimira Dulića, te zanimljiva Jelena Lopatić kao Glasnik koja s Pastirom Edipu daje i konačnu potvrdu identiteta.

Valjda upravo stoga i Štiks upliće mitološke motive, ponajprije o Edipu i Odiseju, poigravajući se i Hadom i njegovim Stiksom, dajući romanu mjestimice ozračje antičke tragedije, ne samo zbog zle kobi protagonista nego više zbog nemogućnosti da ikako sami utječu na sudbinu, da preuzmu kormilo svoje lađe jer put su im jednoć neki bozi odredili.

I mada je priča o Edipu praslika našeg dolaženja k sebi, osobne i svjetskopovijesne spoznaje i ujedno prividnosti te spoznaje, i iako je to storija o našem neizbježnom udjelu u vlastitoj neminovnoj propasti, jamčim da je danas nitko ne bi prepričavao da nema senzacionalističku formu: taj nadnaslovni spin koji kao formalni conditio sine qua non spominje Kuljiš: jest da je to sudbinska priča, ali priče o sudbini ne bi bilo bez nadnaslova Ubio oca, oženio majku

Heroju Edipu je jednom neki kočijaš rekao da se makne u uskom prolazu, ali je ovaj to odbio.

Postavila je zagonetku Edipu: " Što hoda na četiri noge ujutro, na dvije u podne, a na tri uvečer? " " To je jednostavno, " odgovorio je heroj.

Šizofonična igra s izvorom i reprodukcijom glazbe potencijalno je vrlo aktualna, posebno u vrijeme današnje alijenacije popularne glazbe kojoj je nešto ljudsko oduzeto da bi se prodavala kao roba (Simon Frith), ali u Anti Edipu ta šizofoničnost uglavnom ne prelazi rampu, ostajući ponajviše privilegijom izvođača.

Glumio je u Shakespeareovom " Juliju Cezaru ", Brechtovom " Usponu i padu Artura VI " i Sofoklovom " Kralju Edipu ".

U Edipu nema nikakve scenske razbarušenosti i sve je podvrgnuto visokoj scenskoj disciplini.

U Splitu sam nastupao nekad ranije na Splitskom ljetu, u Prosjačkoj operi Roberta Ciullia, zatim u Edipu Ivice Buljana, a gostovao sam i s drugim stvarima.

Kao i u Hamleta, i Edipu vraćanje svijeta u zglob znači i vlastitu žrtvu, ovdje tek u smislu napuštanja sredine.