Pri tom autori utvrđuju da jedan ZZP nužno isključuje drugi ZZP samo ako se radi o istom vremenskom, prostornom i kontekstualnom okviru, te kao uvjet, da bi se protupravni postupci pojedinca (fizičkih osoba) i skupina mogli uračunati, odnosno pripisati drugim pojedincima ili državama i pri tom utvrditi ZZP, ukazuju na potrebu postojanja učinkovitog nadzora (effective control) kao visokog stupnja kontrole utvrđen u predmetu Nikaragva pred Međunarodnim sudom pravde postajući tako dijelom običajnog prava, a ne sveukupni nadzor (overall control) na koji se Međunarodni kazneni sud za bivšu SFRJ često poziva u svojim presudama.