On je za humanizam, svi su ljudi, dakle i Hrvati, Bošnjaci i Srbi braća, pritom egalite und liberte, nacionalno je devetnaestoljetni anakronizam, Jugovina nije passe jer svi imamo pravo na vlastitu memoriju, osobnu i kolektvnu (ali, zanimljivo, ne i na krivnju), da ne duljim: u cijelom tom opusu, oprosti na riječi, nema niti jedne jedine ideje iza koje bi Mijenko Jergović svim svojim moralnih integritetom i duhovnim habitusom stao a da ta ideja nije društveno kurentna, poželjna i, recimo konačno: isplativa