Naime, u prvi mah bismo možda pomislili da je riječ ' ćutnja ' jedan od srpskih izraza za šutnju, ali Kopunović rabi tu riječ u značenju ' osjećaj ', a upravo se u tom značenju ta riječ susreće u hrvatskom književnom jeziku kao snažnije stilski obilježena riječ. Kopunović se i u ovoj knjizi pjesama bavi tjeskobom pred budućnošću, sjećanjima, osobnim strahovima, samoće kao realnosti današnjice, a takve su pjesme, vjerojatno, bile razlogom što je recenzentica zbirke Snežana Ilić svrstala Kopunovićeve pjesme u egzistencijalističku poeziju, rekla je dr. Vulić i zaključila kako je već u prvoj zbirci bio zamjetan Kopunovićev trud oko pjesničkog izraza na normiranom hrvatskom književnom jeziku, premda se na tom jeziku nije školovao, te da, općenito uzevši, Kopunovićeve pjesničke zbirke izvrsno pokazuju kako se hrvatski pisci u Bačkoj stalno razvijaju u svom književnojezičnom izričaju temeljenom na normiranom hrvatskom književnom jeziku.