Jesu li se nepoznavanjem uvjeta koje su potpisivali kockali sa svojom egzistencijom?

Umrla je oslabljena pokušajima ostvarivanja sreće vječitom utrkom za egzistencijom i besmislenim pokušajima da u neprekidnoj nesreći ipak pronađe tračke nade, sreće, veselja i smisla

Mislim da previše ljudi ima problema s osnovnom egzistencijom da bi razmišljali o ekologiji.

Ona je, iako istinski Tapirska, nuzno zagadjena materijalnom egzistencijom, te je prozeta svjetovnim elementima.

" Poprilično sam siguran iako znam da je danas sve krajnje nesigurno da ništa nije u mojoj moći, da je sve samo bila i još uvijek jest neprestana opčinjenost egzistencijom koja mi je preostala; danas mi je gotovo sve svejedno, pa sam u toj unaprijed izgubljenoj igri u svakom slučaju dobio zadnju partiju. " No, paradoksalno, Bernhard je ipak stalno djelovao, činio, govorio svojim djelima, kao i njegov lik, ističući do iznemoglosti sve amoralnosti, anomalije, slabosti i promašaje austrijskoga društva, makar i po cijenu omraženosti.

Nasom politickom scenom, egzistencijom i prosperitetom nebi trebali dominirati politicari, stranke, domace i strane interesne grupacije i lobiji vec institucionalizirana elitna znanja koja bi svojim idejama, patentima, inovacijama, i radom omogucila brzo, efikasno i ekonomicno razvijanje nasega drustva i ekonomije.

Postojeci nacin vodjenja politike i dominiranja nasom egzistencijom, sudbinom i prosperitetom je totalitaristicki, iskljuciv, skup, neucinkovit.

Ubrzo nakon njegova rođenja u potrazi za poslom i boljom egzistencijom preselili su se iz siromašnije Sicilije u bogati sjevernotalijanski grad Bresciu.

Nije zlato sve sto sije.. a to bi u slobodnome prijevodu znacilo niti je komunizam za nepoliticko civilno stanovnistvo bio bauk. niti je demokracija za to isto stanovnistvo oaza prosperiteta, mira, civiliziranosti i istinoljubivih domovinskih gospodarskih poteza i interesa. politicari, profiteri, spekulanti. koji su izbrisali audiovizualni zapis toga dokumentiranoga naslova. su u proslom i u sadasnjem politickom sustavu dominirali nasom sudbinom, intelektom, svijescu, obrazovanjem i egzistencijom radi velikih profita, koristi, narcisoidnosti. i svih ostalih vrlo uocljivih i stetnih politickih i poslovnih poteza tipa.. sjahao Kurta da bi mazgu uzjahao Murta.. a konje lipicanere je u medjuvremeno ukrao i eksploatirao netko drugi.

@radnik:)) ma, znam... samo me ljuti kad kod nas se nešto kao štrajka, a u stvari, još uvijek smo presebični da učinimo nešto za druge. i nije stvar samo u radnicima - gdje je 300 000 nezaposlenih, gdje su penzići, poljoprivrednici, branitelji..??? to je vojska ljudi. čisto sumnjam da su zadovoljni svojim statusom, svojom egzistencijom. ne vjerujem da im je svejedno što nam je zemlja pokradena, rasprodana - ili možda jeste? borba za samostalnost hrvatske nas je ujedinila, bili smo puni nacionalnog ponosa - pa smo opet dozvolili da je unište, da je pokore bez ispaljenog metka. teško je bilo izaći na referendum, a možeš mislit kako je teško izaći iz tople sobe i protestirati zato što je netko tamo gladan?? ma daj, molim te - nek se bave time oni " huligani " koji ionako ništa drugo ne znaju... eto, to je naš mentalitet.... prikaži cijeli komentar

Ne interesira ih neki svijet iza ovog, nego ono što mi danas zovemo neposrednošću, životom, autentičnom egzistencijom.

To je čak i za samu administraciju shizofrena situacija, koja rađa nesretnom i besmislenom egzistencijom i patnjama.: Pogledajte Webera, prvog sustavnog i najvećeg teoretičara administracije, pa ćete vidjeti da je čak i on naslućivao tu tragediju administracije, i apsurdnost njenog položaja.

Tim bismo potezom napokon i mi dobili pravo upravljati nasom sudbinom, egzistencijom i domovinom a na prvo bismo mjesto napokon trebali staviti kvalitetnu i organiziranu akciju zamjene vodovodnih instalacija i jednogodisnje kontroliranje kvalitete pitke vode po domacinstvima.

Velika je sramota društva da čovjek koji je pošteno odradio svoj životni vijek mora razmišljati i strahovati nad svojom egzistencijom, ali neću se u ovom tekstu baviti time, nego činjenicom da se najčešće na starost gleda kao na kraj.

Seksualnost je uvek prožeta, prepletena sa egzistencijom.

Zašto ne bi bilo sve objašnjivo " iznutra "? Dobra ideja, kao da je egzistencija svega garantirana egzistencijom dijelova.

Prijetnje egzistencijom i radnim mjestom stigle su iz redova aktualnih IDS-ovaca na vlasti a intenzivirale su se tijekom večernjih sati posljednjeg dana predaje lista.

U posljednjem desetljeću 19. stoljeća posebno se razvija hrvatska književnost i sami su književnici osjećali potrebu za solidnom književnom organizacijom i vlastitim književnim tijelom s osigurnom egzistencijom, kako bi stekli ugled i puno poštovanje u hrvatskomu javnomu životu.

U trci za egzistencijom rijetki su trenuci u obitelji kada se svi nađu na okupu te odvoje vrijeme za razgovor i rješenje problema svojih najbližih.

@ilija kapara.: na istom smo tragu, naravno da je potrebna borba, bez nje nema promjena.Želim reći da je svekoliki puk podijeljen u svakom pogledu, ta podjela kreće u najranijoj dobi, dok ide u vrtić, školu, fakultet.Odgaja ga se u željenim okvirima, ovo je prihvatljivo ovo nije, ne tako nego ovako.Opterećen je sa ogromnom količinom informacija koje mora pojmiti na putu do " uspjeha ". Sa tim usađivanjem krivih vrijednosti i znanja trebali bi zdravorazumski misliti? Teško.Ako dodamo vječitu utrku za novcem, borbu sa porezima, poslom, golom egzistencijom plus propagandom mass medija.... jao koji kaos.

Gospođo Pusić onda prvo rješavajte i ostvarujte ljudska prava u Hrvatskoj jer ljudi u Hrvatskoj imaju probleme sa pukom egzistencijom zbog dugova i skupih režija.

Razvitkom takvog gledanja otkrio bi nešto, upoznao bi se s nečim vrlo zanimljivim, lijepim i novim naime s egzistencijom drugih i sasvim različitih boja koje izlaze izvan granica običnog spektra; ultra crevene i ultra violetne zrake koje je znanost otkrila drugim sredstvima, bile bi jasno vidljive u astralnom gledanju. Ipak nesmijemo si dopustiti sljediti te prostrane staze, već se moramo vratiti pokušaju da otprilike predočimo izgled astralne razine.

Kant to zove oslobađanjem od determinizma prirode i uspostavom poretka slobode, egzistencijalisti autentičnom egzistencijom.

Htjeli su na čelu svoje države imati čovjeka koji će im jednim potezom osigurati sve njihove želje, svu njihovu potrebu za egzistencijom i to na taj način da taj kralj čini samo čuda, a mi ćemo samo po sve dane sjediti i slušati neke lijepe priče koji taj kralj vuče negdje iz rukava...

Upravo to što se čovek oslobađa zavisnosti od priode, je i dovelo do stvaranja te nove komformističke i iluzijama sklone radničke klase.Jre taj komformizam je ustvari psihološki mehanizam odbrane koji je izazvan strahom od te prirodne zavisnosti.Međutim, potrebno je stvoriti novu vezu čoveka i priode, ne kao prethodnu koja se bazira na zavisnosti čoveka od prirode, i stim nastojanjem čoveka da se te zavisnosti oslobodi, već bi tu vezu trbalo sagledati iz domena samosvesti.Šta to znači.Pa to je očovečavanje čoveka, čovek spoznaje sebe, kroz samosvest, ne kao odvojeni deo zavistan od prirode već kao celinu zajedno sa prirodom.Tako da čoveku više nije potrebno da se oslobađa zavisnosti od prirode, jer prirodu spoznaje kao deo sebe.Sad pitnje je kako će radnička klasa, odnosno pokretačka snaga društva, doći do te samospoznaje, do produbljivanja samosvesti o sebi kao celini zajedno sa prirodom.P emacipacija, obrazovanje, je logičan odgovor.Ali ako je obrazovanje u službi kaptalizma, gde znanje nije dostupno svima i sve više se usko specijalizuje, stvarajući od radnika usko specijalizovanu mašinu, koje su onda mogućnosti za osamosvešćivanje radničke klase.Sad u današnje veme tu ulogu, u osamosvešćivanje radničke klase, bi mogao da ima internet, kao fenomen stvaranja globalne svesti, koja je poprilično haotična, i u velikoj meri nema svest o sebi kao o posebnom društvenom činiocu u ulozi osamosvešćivanja.Ali misalim da je ipak ta globalna svest, internet, rešenje, jer to ujedno i potvrđuje da smo svi deo jedne celine, pa ćemo verovatno tako i uvideti da je i priroda oko nas deo iste celine.Ta povezujuća priroda čoveka se konačno ostvaruje na globalnom nivou, i imaće presudnu ulogu u osamosvešćivanju radničke klase.Kapitalizam kao čovekova ideologija, svoju suštinu ima u prirodnim procesima, kao među životinjama u žungli, gde vlada zakon jačeg, lukavijeg, sposobnijeg odnosno princip evolucije.Znači kaptalizam je prirodni proces, odnosno princip evolucije koji je suština životne egzistencije, koji je tako deo i čovekove egzistencije.Međutim ako se čovek prepusti prirodnim procesima on onda gubi samosvest, i tako degeneriše svoje sposobnosti.Jer evolucija je čoveku omogućila samosvest, i čovek je postao globalno biće, koje ne upravlja samo životom na zemlji već i neživom prirodom.Složićemo se da je evolucija dostigla neki soj limit bar što se tiče ove planeta na kojoj se nalazimo, druge naravno nemamo, u pogledu razvoja svesti, jer to i jeste ključna odlika koja nas razlikuje od ostatka živog sveta.Ali je suština evolucije, egzistencija, i dalje prisutna u ljudskoj prirodi, i ispoljava se u ljudskom društvu kao kapitalizam.Da malo pojasnim.Priroda ima određene svoje procese koji se odvijaju i čiji su rezulatati opet neki drugi prirodni procesi, jedan konplekstan slop.Život je takođe prirodan proces koji je nekim drugim prirodni procesima nastao.A evolucija korelacija života sa ostalim prirodnim procesima koji ka okružuju.Kada je čovek potajao ono što je danas odnaosno evoluirao u biće koje možemo zvati čovek, on je počeo da stvara svest o prirodnim procesima koji utuču na njega, pa se tako od nevremena, što je isto prirodan proces, sakrio u pećinu.Međutim to je svest o okolini, ali ključnu ulogu u evoluciji čoveka ima samosvest, znači da je svestan svoje mogućnosti imoći da promeni ili da utiče na realizaciju određenih prirodnih procesa.To je evolucija svesti.Problem je što se ta evolucija svetsi odigrava kod savakog pojedinca posebno, a ne kao celine.Naravno postojei i evolucija društvene svesti, ali ona se odvija sporije jer je potrebna određena društvena većina koja će da uvidi tu samospoznaju.Svako društveno organizovanje je društvena svest.I pošto se samosvest formira u svakom mozgu ponaosb, stvara se određena društvena neujednačenost, što je rezultat evolucije koja svoju suštinu, egzistenciju, prenosi unutar društva, i sada se društvo osamosvešćuje interagujući, odnosno svaki pojedinac svojom interakcijom odnosno svojim manje ili više osamosvešćenim postupkom doprinosi osamosvešćivanju društva.Znači čovek je evolucijom došao do osamosvešćivanja u odnosu na ostala živa bića, sada evolutivnim procesom, egzistencijom, unutar društva dolazi do osamosvešćivanja društva.I tu dolazimo do kapitalizma.Kapitalizam je taj evolutivni proces egzistencije, unutar njega se osamosvešćuje radnička klasa, a osamosvešćivanjem radničke klase osamosvešćuje se i buržuazija, kapitalisti.A zašto je tu potrbno neko osamosvešćivanje ako je kapitalizam prirodni proces.Upravo zato što osamosvešćivanje znači sagledavanje suštine prirodnih procesa, a ne prepuštanju isitim.Određene bolesti su dovele do evolucije imunog sistema, ali to neznači da ćemo se prepustiti bolestima da odlučuju ko će preživeti a ko ne, jer bolesti su takođe prirodni procesi.Nije kapitalizam ideologija izmišljodtina iluzija, ne to je prirodni proces evolucije, tu su upravu neoliberali, to je ta nevidljiva ruka, ali to nije osamosvešćivanje to je prepuštanje, i onda se gubi moć upravljanja prirodnim procesima.Neko će reći pa kapitalisti upravljaju prirodnim procesom, kapitalizmom.Ne oni su takođe deo tog procesa, proces upravlja njima.Suština kapitalizma je uvećavanje kapitala, iza toga ne stoji nikakva svesna namera ka osamosvešćivanju pojedinca, a evolucija je čoveka dovela do osamosvešćivanja.Kapitalisti ne kažu ja ću ovaj kapital da uložim u osamosvešćivanje društva, omogućavanje obrazovanja besplatnog lečenja.Jer samo kroz osamosvešćivanje društva moguć je napredak osamosvešćivanja pojedinca.Kapitalizam kao prirodni proces sadrži samo onu suštinsku sliku evolucije gde onaj ko ima više kapitala može da preživi, jer je sposobniji.Ali se tu gubi realnost da je čovek globalno biće.Ne pojedinac koji se bori, uz pomoć svojih sposobnosti protiv ostalih, već deo ljudskog društva koje upravlja životom na zemlji pa i neživotom, neživom prirodom.Nije pojedinac taj koji nosi proces evolucije već društvo kao celina koje je opet deo veće celine živog sveta, odalkle dalje sledi da je i živi svet samo deo prirodnih procesa na zemlji pa i u kosmosu.Iako je kapitalizam deo evolucije on sad evoluciju usporava jer isključuje pojedinca iz društva, bilo kaptalistu bilo radnika oni se konfrontiraju otuđuju društvo se razjedinjuje, samosvest društva se rasplinjava pa tako i pojedinca, evolucija se zaustavlja.A tim isljučivanjem pojedinca, otuđenjem od svoje društvene prirode, on se otuđuje od žive prirode uopšteno, on totalno gubi samosvest, ili se vraća instiktivnom rasuđivanju, vraća u evolutivnom procesu unazad, i život gubi smisao kao i evolucija života.Takvi procesi vode ka bezobzirnom uništavanju života oko sebe, manipulisanje neživom prirodom ne predpostavljaući život, kao suštinu svog delovanja, već se vodi prirodnim procesima, prpuštajući im se nesvesno. prikaži cijeli komentar

Nije uputno zaboraviti da je taj francuski filmski stvaralac odrastao u radničkoj obitelji grada Marseillesa, što ga je zasigurno i odredilo u autorskom iskazu, pa ne mora čuditi ni činjenica da je radnja Snjegova Kilimandžara smještena upravo u taj grad, dok je tema uvjetovana radničkom egzistencijom.

Ljudima moramo reći da se ne dâ nastavljati sa svijetom takvim kakav jest, da ne mogu nastavljati s egzistencijom takvom kakva jest.

Jeste li ikada pomislili da se u svakom trenutku netko poigrava vama, vašim odlukama, slobodnim vremenom, zabavnim aktivnostima, vremenom, egzistencijom?

»Moja dužnost i cilj kojem težim jest nastojati uzdići ljude iz njihove nevolje, podalje od katastrofe; priskrbiti im sreću, zadovoljstvo egzistencijom, harmoniju.

BLOK Umirovljenici zajedno je okupljajući sve umirovljeničke opcije i nastao radi toga što nam je dosta da mnogi a među njima i mnogi licemjeri već dva desetljeća odlučuju poigravajući se tako našom sudbinom i egzistencijom dajući nam nakon odrađenog cijelog radnog vijeka 40 odnosno 45 godina staža i navršenih 60 odnosno 65 godina, mrvice koje nisu dovoljne za život dostojan čovjeka.