A od pokreta za zaštitu okoliša ekofeminizam se razlikuje po tome što smatra da uzrok degradacije okoliša nije antropocentrizam već androcentrizam, odnosno da znatno veću odgovornost za devastaciju okoliša imaju muškarci od žena.

Predavanje " Politički ekofeminizam u Trećem svijetu " na redu je u 18 sati u MP Hacklabu a održat će ga Dina Marijanović iz Zagreba.

Françoise D ' Eaubonne prva je upotrijebila kovanicu ekofeminizam u spomenutoj knjizi, a definirala ga je kao ženski potencijal za poticanje ekološke revolucije koja će čovječanstvu osigurati opstanak na planetu Zemlji.

Rješenje ekološkog problema, čije uzroke ekofeminizam otkriva upravo u muškoj dominaciji nad prirodom i kulturom, leži u uklanjanju izvora njegove glavne ideološke snage - dakle patrijarhata.

Ekofeminizam, stoga, smatra da antropocentričko određenje biocentrizma uopće nije problematično.

Stoga ekofeminizam predlaže jednu važnu analogiju s obzirom na etičko određenje biocentrizma.

Da ekofeminizam kao teorija i pokret nisu samo utopija, svjedoče neki, doduše usamljeni primjeri i u nas (npr.

No, povjesničari pokreta upozoravaju kako termin ekofeminizam ne treba po automatizmu povezivati s imenom Françoise D ' Eaubonne jer se termin spontano počeo svugdje koristiti od sredine 70 - ih godina prošloga stoljeća i to u smislu feminističkoga pokreta koji se zalaže za mir i upozorava na ekološku cijenu razvoja znanosti, tehnologije i ekonomije

Autorica je knjiga Kulturalni ekofeminizam simboličke i spiritualne veze žene i prirode (2006.) i S onu stranu monokulture (2009.)

Kao jedna od mnogobrojnih podvrsta feminizma koja sad već opako oduzima feminizmu samu njegovu bit, definitivno je ekofeminizam socijalni i politički pokret koji ujedinjava environmentalizam i feminizam, zajedno s nekim strujama koje povezuju duboku ekologiju i feminizam.

Tema rada je ekofeminizam koji od 80 - ih godina prošlog stoljeća iz područja supkulture sve više prodire u glavne struje akademskog feminizma.

Ekofeminizam se smješta u širi kontekst teorija s kraja 20. stoljeća, poput primjerice teorije kulturnih studija, poststrukturalizma, dekonstrukcije, teorije sistema itd. s kojima dijeli sličnu sudbinu.

Usprkos političkoj korektnosti ideja, odnosno borbi protiv svih oblika opresije jednih nad drugima koju promiče, ekofeminizam u praksi ne uspijeva nadići vlastitu mitsku medijatorsku poziciju vidljivu iz odnosa ekofeminističke teorije i prakse, ekologizma i feminizma, prirodnih i društvenih znanosti, progresivne i konzervativne ideologije, istovremene težnje prema totalitetu i čežnje prema demokratskom fragmentu, subverziji dominantne ideologije i borbe za osvajanje pozicije povlaštenosti, prirode i kulture, stvarnosti i mita.

No, iako ekofeminizam ne daje odgovore, on postavlja prava pitanja pa ga treba smatrati pozitivnim doprinosom procesu demokratizacije feminističkih i ekologističkih teorija, posebice njihovih akademskih glavnih struja.

Već je u listopadu 2006. naslov referata na Šolti glasio: ' Uvod u ekofeminizam: Odnos ekofeminizma prema konceptu održivog razvoja '.

Ekofeminizam, ili ekološki feminizam, je ujedno i feministički pokret i pokret za zaštitu okoliša i ubraja se u radikalne feminističke i ekologističke pokrete.

Ekofeminizam je pokret koji smatra da degradacija okoliša i diskriminacija žena u društvu imaju isto ishodište nepravedni patrijarhalni sustav društva u kojem živimo, a u kojem skupina bogatih, bijelih, privilegiranih muškaraca sve tzv. Druge, žene, okoliš i prirodu, siromašne i diskriminirane, tretira kao resurs za bezobzirnu eksploataciju.

Liberalni, radikalni, lezbijski, anarhofeminizam i ekofeminizam samo su neke od njegovih poznatijih inačica, no postoje i one malopoznate struje poput vjerskog feminizma ili feminizma pretilosti.

Ekofeminizam je složenica koja dolazi iz sfere feminističke ekologije koja bi se moglo definirati kao sustavno istraživanje ekoloških i ambijentalnih pitanja iz feminističke perspektive ili, u suprotnom smjeru, kao svojevrsno obogaćivanje feminističkog pitanja iz ekološke perspektive.

Zbog toga ekofeminizam ima dvostruko značenje.

S jedne strane, ekofeminizam predstavlja jedan zaseban etički pristup ekološkim i ambijentalnim pitanjima, dok, s druge strane, predstavlja jednu zasebnu alternativu unutar suvremenih feminističkih gibanja.

Ekofeminizam smatra da muška dominacija nad prirodom skriva pod svoje skute problematični aspekt s kojim se upravo ekofeminizam ne slaže i želi se s njime obračunati.

Nikakvo čudo onda, smatra ekofeminizam, da je u dominantno muškoj kulturi žena redovito bila poistovjećivana sa zemljom, štoviše, sa Zemljom i čitavom prirodom.

Mirela Holy spomenuti će i neke ekofem zajednice u svijetu (Kenija i Indija) te u Hrvatskoj (Bračke vještice) te koliko je spiritualni kontekst važan za ekofeminizam.

Također, osnivačica je Ženske infoteke u čijem je sklopu uređivala časopis Kruh i ruže koji se bavi temama kao što su ženske sudionice Domovinskog rata, ekofeminizam, migrantkinje ili vještice, a osim toga piše i vrlo britku kolumnu za portal Zamirzine.

Kao najpoznatija predstavnica alternative unutar krugova hrvatskih feministkinja, definirane kao ekofeminizam, Mirela Holy promatra svijet kroz prizmu za ekofeministice postojećeg principa muške destrukcije, podčinjavanja i surovog odnosa koji je i prema prirodi i prema ženi istovjetan.

Kako kandidatkinja najavljuje da će ekofeminizam analizirati kao složenu kulturnu pojavu, u kojoj se isprepliću teorijske analize, interpretacije i publicistički i književni radovi, važan je pokušaj znanstvenog razlučivanja teorijskih postavki od mitske pozadine, kao i kulturološko značenje cijelog pokreta.

Zastupati ekofeminizam, pace diplomirati iz mitskih aspekata ekofeminizma (http://www.zarez.hr/207/zariste4.html) uz mentorstvo legendarnog Milivoja Solara (ne ovaj Milivoj http://www.24sata.hr/reporteri/iz-save-na-varalicu-uhvatio-soma-od-39-ki... vec ovaj http://www.jutarnji.hr/milivoj-solar--pitanje-ukusa-nije-isto-sto-i-ljud...) i potom biti stavljen u ministarsku postavu mlade obecavajuce, rekao bih jedine preostale politicke nade i onda uz sve to da prostis ovako zglajzati doista je veliki feler i Mirela doista ima za cim zaliti i suziti, te su posve razumljive njene suze zalosnice i naknadna pamet.

U teorijskom smislu, mislim da ekoanarhizam i ekofeminizam ulaze u temu ne samo prava životinja, utilitarizma, specizma, već što mi se čini iznimno važnim i kritike antropo-andro-centrizma uopće.

' Ekofeminizam se, između ostaloga, odredio i kao pokret za prava životinja koji odbija prihvatiti patrijarhalnu hijerarhijsku dogmu o navodnoj ' prirodnoj ' dominaciji ljudi nad drugim životinjama.