Eksplodiramo i on i ja zbog raznih stvari, zar ti nikad ne?

I sanjam danima - svoju zrelost, svoje proreze djetinstva koji me promataju, svoj rast kroz trzaje ruku, one koje smirujemo udisajima, ali iz središta nas kreće borba i prvo se spušta kroz noge koje klecaju pa se vraća u prsa gdje nas steže sve dok se ne probije do grla - tamo zapne, i promatra nas velikim očima, čekajući da eksplodiramo.

Gleda nas i kada se ljutimo i kada smo dovoljno skupili i eksplodiramo.

Pri tome samokontrola nije jedini cilj, jer ako samo zatomljujemo reakciju, postoji opasnost da prije ili kasnije negdje eksplodiramo i izbacimo sve što smo potisnuli.

Svi smo skupa u malenoj prostoriji, dajemo srce i dušu dok Ross skače i vrišti uoklo tjerajući nas da eksplodiramo u sobi.

Svi mi eksplodiramo ponekad, najčešće na krive ljude i zbog krivih stvari (svijest da je tome tako pomaže nam da se lakše skuliramo u vatrenijoj situaciji) pa sam pokušao ukazati kolegi da je možda i ovdje takav slučaj - odnosno da riječ " zločest " ovdje nije u značenju " zao " već " neposlušan ".

Svi mi, bez obzira na lijekove koje pijemo, potencijalne smo bombe kojima treba samo malen podstreh da eksplodiramo.

Zamisli samo kada se napuni ljudima, pa ima da eksplodiramo..

Vi nas samo inicirajte da eksplodiramo.

Mama mi na zahodu mjenja frekvencije, aktiviramo klis i eksplodiramo k ' o super nova

ZAŠTO SU IPAK NORMALNE: Emocije je nezdravo obuzdavati - a pogotovo one negativne - jer se onda žderemo u sebi, pa na kraju eksplodiramo kad se tome najmanje nadamo.

Takvi smo mi bosanci kad se najmanje nadate mi eksplodiramo

Vrhunac života je kad se rasplinemo (eksplodiramo) od ljubavi prema tom Božanskom Dahu, tom svetom metanu...

Nekada je lakše napisati što osjećaš jer si hladnije glave i mirniji, kada nekome bliskome pokušamo reči stvari koje nas doista muče, nerijetko se dogodi da se jako uzrujamo pa čak i ' eksplodiramo ', pogotovo ako sugovornik ne reagira onako kako bismo mi to htjeli