Od želje malih evropskih naroda za vlastitom državom i svih paradoksalnih suprotnosti koje iz toga slijede (nesređeni ili pak incestni odnosi s bivšim ili matičnim državama, sa susjednim zemljama i u konačnici s Evropskom Unijom kao naddržavom, odnosno carstvom), preko želje za stjecanjem ekonomskog, nacionalnog i političkog identiteta u mnogoljudnih zemalja dojučerašnjeg trećeg svijeta, pa sve do potrage za osobnim identitetom pojedinca kao pripadnika rodne, spolne, vjerske ili nacionalne manjine, ovaj opći poredak stvari i ubrzana, eksponencijalna deindividualizacija doveli su do još dubljeg potonuća u vrtlog potrage za identitetom.