Milko Šparemblek ovom se ekspresionističkom djelu vraćao mnogo puta u karijeri, otkrivajući, kako je naglasio, stalno nove interpretativcne mogućnosti. Ovo je kontroverzno djelo žudnje, čežnje i želje.

Njezin grafički pečat snažno je obilježen naturalističkom i ekspresionističkom crtom koju vodi snažna empatija za progonjene.

Sydneyska Opera izgrađena je u ekspresionističkom stilu te sadrži dvije glavne dvorane (od kojih najveća ima 2679 sjedala) i pet manjih dvorana, pet studija za probe, studio za snimanje te brojne kafiće, restorane i dućane sa suvenirima.

U Langovu filmu vizija grada budućnosti prikazana je monumentalnom scenografijom, ekspresionističkom izgradnjom svjetla te primjenom tehnike animacije.

Riječ je o portretima sestre, brata i članova uže i šire obitelji te prijatelja velikih dimenzija 210 x 160 centimetara, izvedenih u ekspresionističkom stilu.

Dr. Viko Zlamalik o njemu 1990. piše: - Poznat i uvažavan od ranije kao nadareni interpretator ličkog krajolika u osebujnom ekspresionističkom oblikovnom idiomu Golac nam je sada podario stilski koherentan i tematski zaokružen ciklus od pedesetak slika pod zajedničkim nazivom Kameni cvjetovi.

Kada stigosmo do Klovićevih dvora, već smo imali neke blage spoznaje o ekspresionističkom pokretu čije ime potječe od francuske riječi expression što znači izražaj.

Sažeto je označavao svoj književni smjer sadržan u (ekspresionističkom) uvjerenju, da je umjetnost najintenzivniji doživljaj svijeta i da zato ne smije, pa i ne može biti angažirana u službi bilo koje tendencije.

Čudesna sekvenca sna, s ljudima bez lica, u ekspresionističkom kontrastu fotografije, također ostaje jednom od najdojmljivijih slika filmske povijesti.

Bitno drukčijega završetka, koji u radnju i interpretaciju unosi neke nove podtonove, film, uz posvetu ekspresionističkom iz kojega je potekao, mjestimično ubacuje i elemente snovitog, nadrealnog.

Nastaju tako prekrasne vedute istarskih gradića, bajkoviti Motovun i Rovinj, smirena horizontala koloristički još suzdržanih Bala, zeleno bogatstvo Draguča i Brijuna, a onda kao da paleta eksplodira pa se u furioznom ekspresionističkom namazu javlja Otok, Crkva Gospe od zdravlja ili upečatljivi Suton u Istri.

Otprlike u ovom razdoblju može se primijetiti utjecaj vitraja na slikarstvo zbog naglašene upotrebe debelih linija koje naglašavanju konture i formiraju plohe koje tada bivaju ispunjene ekspresionističkom igrom bojama, za što je dobar primjer slika Alexandera von Jawlenskyja naslovljena Djevojčica s crvenom mašnom.Unatoč razlikama između tih dvaju ekspresionističkih slikarskih društava zajedničko im je odbacivanje naturalističkog i impresionističkoga gledanja " izvana ".

No, od svih je legendi, estetika Petog evanđelja naročito bliska estetici Kraljeva ekstatičnom, ekspresionističkom, halucinogenom danse macabreu koji se kovitla iz naše podsvijesti.

Iako Nemačka iz romana podseća na veliku košnicu stvara se utisak da velika utrošena energija ne stvara ništa veliko i da je došlo do društvene, ekonomske, ideološke entropije u kojoj pojedincu, kao u nekom ekspresionističkom komadu, preostaje jedino da strada ili bude poražen u poslednjoj sceni.

Poezija i proza su mu u ekspresionističkom duhu.

Duga je 183 i široka 120 metara, a izgrađena u ekspresionističkom modernom umjetničkom stilu, s nekoliko prethodno napravljenih velikih betonskih školjki koje formiraju krov opere.

Kafka i mladi Gross sreću se i susreću u ekspresionističkom i anarhističkom kružoku.

Iako Cettineov izričaj možda najviše nalikuje ekspresionističkom, uspio je izgraditi originalnu, osebujnupjesničku poetiku, u kojoj su mu učitelji bili dva-tri grebena, nebo, sunce i more, kako je samposvjedočio.

Bila je to neka vrst kičastog žanra koji je donosio gotovo nepromjenjivu priču o grupi ljudi izgubljenih u snježnoj pustoši i njihovu spašavanju uz dašak ljubavne avanture; olakšavajući kontrast mračnom ekspresionističkom filmu koji je nastajao u isto vrijeme, reflektirajući turobnu stvarnost prednacističke Njemačke.

Izgrađena u ekspresionističkom i modernom umjetničkom stilu.

Njegova crno-bijela fotografija odlikuje se izrazitim funkcionalnim kontrastom svjetla i sjene, naglašenim dugim sjenama i građenim osvjetljenjem često u ekspresionističkom stilu, što sve znatno pridonosi sugestivnu stvaranju psihoze poratnoga Beča (usporedi s fotografijom Gorana Trbuljaka u Tadićevu filmu Treća žena).

Pritom počinje se govoriti o rembrandtskom svjetlu, o chiaroscuro-osvjetljenju ili o ekspresionističkom svjetlu u filmu.

S jedne strane, Adaševićeva usmjerenost prema detalju, prema gotovo ekspresionističkom oslikavanju fikcionalnih pejzaža, priziva Prousta i kao takva se smije pripovjedačkoj užurbanosti suvremene literature.

Izgrađena je u ekspresionističkom stilu, a leži na 580 postavljenih stupova koji su postavljeni na 25 metara ispod površine mora.

Ranija djela, kratka proza i dio pjesničkih tekstova svjedoče o ekspresionističkom nadahnuću, a do 1930. već odbacuje avangardno narušavanje i izgradnju jezika.

A onda sam došla doma s ekspresionističkom facom, od plakanja i pustila si čovjeka koji je prošao još puno gore stvari u životu, a ostao na nogama.

Slikar Willy Jaeckel je početkom dvadesetog stoljeća bio poznat po mračnim, neo-gotičkim slikama kojima je dominirala crna boja i kontrasti, da bi prilikom posjeta Dubrovniku naslikao pejzaž živih boja i potpuno neočekivano se okrenuo ekspresionističkom stvaranju vedrih i živopisnih umjetničkih djela.

Sav dosadašnji rad pokazao je njegovu okrenutost naglašenom ekspresionističkom rukopisu, no umjetnikovo promišljanje umjetnosti i tretiranje plohe slike govore u prilog da je to suvremeno slikarsko promišljanje koje derivira iz umjetnikova mentaliteta i temperamenta, a to je ono promišljanje koje umjetnost definira kao polje umjetnikove kreacije, izričit izraz individualnosti te prepoznatljiv slikarski rukopis.

Kraljevićev inventar tema (kavane, krčme, intenzivna duševna stanja), njegovo oblikovanje prostora u naglašenim dubinskim probojima i vješto baratanje svjetlosnim efektima najdosljednije je pratio naš najznačajniji ekspresionistički grafičar Marijan Trepše koji je u otiscima nastalima oko 1920. u ekspresionističkom ključu potencirao one aspekte koje je stariji umjetnik tek naznačio.

Isti taj procjep, značenjski se nameće i kao neslućena, možda i podsvjesna činjenica autorove ' stvaralačke diskrepancije ' i ponovnog prepoznavanja postcézannističke linije slikarstva koje formu vidi linijom, bojom i plohom, s izraženom ekspresionističkom gestom ruke.