I tada, u tom času, dok me u tišini i mraku preplavljivala ljubav, sreća i zahvalnost, osjećala sam kao da te svoje emocije nevidljivim ekspresom šaljem u u tu malu dušu, punim praznine, ja njene a ona moje, i bila apsolutno sigurna u ono što mi je isporučivalo moje srce u svoj punini vjere i ljubavi: