Činjenice i prošlost postaju mjerodavni za bitak o sebi i postaju to tek odnosom bitka-za - sebe s bitkom-o-sebi.Bitak-o - sebi ne može imatiniti bilo kaki način bilosti, iako se za tu regiju bitka može reči kako je, dakle, ono o-sebi " bilo ", ali tekar s obzirom na za sebe.Sartre prividno ide Heideggerovim putem, kako je ono izloženo u Uvodu spisa - L Etre et le Neant, i to putem određenja bitka iz vremena u njegovu ekstatičnom karakteru, rekao bih.Ali ionako izvorno ispitani smisao bitka ne pokazuje se jamačno u vremenu kao iskonskom prebivalištu bitka., kao što je to slučaj u već spominjanom Heideggerovu spisu " Sein und zeit "..., več izvorno ispitani smisao bitka - za - sebe, kojeg su osnovne strukturalne smjernice sagledive u ništenju (bitka - o - sebi), prisutnosti-sebi i faktičnosti, vrijednosti, događajima, mogučnosti i sebstvu, mora bitno pokazati u obzorju vremenitosti kao obzorju svitanja i prebivališta slobode.Jer se sloboda mora odjeloviti kao mogućnost bitka-za - sebe.... Sartrte pokazuje, koji egzistira u sadašnjaosti, da ono što u njoj egzistira nosi u sebi bitnu značajku prisutnosti.Stoga nam je sadašnjost već uvijek prisutnost-kod-nečeg kao prisutnost - kod nečega kao prisutnost " kod " bitka-o - sebi, koji sam nikada ne može biti prisutan.Bitak-o-sebi jednostavno jest.