U " središtu " pojma Sredozemlje jest Sredozemno more ili Mediteran (lat. medius srednji terra zemlja) tj. u more u središtu kopna odnosno Grcima poznate ekumene.

No na mnogim mjestima župnici i vjernici potiho čine sve što im se s obzirom na spolni moral, miješane brakove i ekumene u duhu Evanđelja i u skladu s poticajima Drugog vatikanskog koncila čini ispravnim i baš ih briga za papu i biskupe.

U obimnom radu Mirka Tomaovića izdvaja se komparatistička vokacija, beletristički stil u spoju sa znanstvenom argumentacijom i svijest o tome da je hrvatska književnost u svom povijesnom razdoblju konstitutivni dio zapadnoeuropske književne ekumene. "

Križevi, koji izazivaju veliku zabunu, te najvjerojatnije zatrpani ulaz pokazuju, prema nekim primjerima iz ostalih dijelova ekumene, da je ovdje najvjerojatnije; - postojalo mezolitsko svetište (kao npr.

Kao rezultat toga načinjen je... popis posmatranih položaja, tj. koordinata, izvjesnog broja (oko dvadesetak) (zvijezda) nekretnica... (što predstavlja) prvi te vrste popis u historiji astronomije. Makar je s povijesnog motrišta presmjelo tvrditi da je Dikearh uvođenjem meridijana i paralele uveo geografsku znanost u novo doba, stoji činjenica o opisu početnog meridijana koji prati ravni tok Nila, a prolazio je i kroz Aleksandriju, te osnovne paralele za Mediteran kojom je obilježio pravac od Gibraltara, preko Sicilije i Sardinije, pa Peloponeza, Karije, Likije i Taurisa do kraja ekumene.

U tim je tekstovima autor Mutnjaković očito došao do zavidne pisalačke prakse tako da su takvi njegovi tekstovi, kaže se u bilješci o autoru, postajali zapravo studije iz izučavanja novoga regionalizma, traganja za bioničkim oblikovanjem i istraživanjem kinetičkih svojstava u formiranju kuće i ekumene kao komunikativnoga odnosa čovjeka i građevine.

Isprva naumih nazvati ih gastrokatolicima ali uvidjevši kako je i kod pravoslavne braće u Kristu stvar navlas ista, odlučih, u duhu ekumene, proširiti odrednicu.

Dogaà a se afganistanizacija Kosova i Bosne, a hrvatski, katolià ki domoljubi svagdje su pod pritiskom, bilo u ime bliske suradnje s hrvatskim neprijateljem u Srbiji, bilo u ime ekumene.

Istu večer na televiziji je bija Milić, ovaj put iz San Marina pa u duhu Ekumene prenosim njegov razgovor s lokalnim katoličkim svećenikom: Imali smo tu i još neke druge crkve, ali one su se ugasile.

O dataciji izvornika prema kojemu je nastala srednjovjekovna karta ekumene, poznatija pod nazivom Peutingerova karta, uvelike se raspravljalo kroz gotovo četiri protekla stoljeća, no moderne i suvremene studije sve jasnije ukazuju da je predložak vrlo vjerojatno nastao za vladavine cara Teodozija II. (408. - 450.).

Dokazat će da je za sva tri fundamentalizma, unatoč svim mogućim katoličkim prenemaginjima na temu »ekumene«, ključan i temeljan stav o izabranom narodu; žestoko će Onfray ismijati one evropske intelektualce koji nastoje »razumjeti« islamski fundamentalizam (kao, rekoh, svojedobno Foucault), pripisujući mu veću vjersku toleranciju od konkurentskih religija.

Razdoblje o kojem je riječ u Europi je istodobno proizvelo prve međunarodne dokumente (označujući stvaranje ' konzervatorske ekumene ') i dovelo do rasne isključivosti, u konzervatorskim se krugovima sukobljavalo s idejom modernizma i prigrlilo njegovu tehnologiju, zalagalo se za očuvanje raznolikosti i prešućivalo pljačku i pljenidbu uništenih zajednica, propovijedalo čuvanje pluralizma stilova i blagoslivljalo komadanje i čišćenje ambijenata zbog ' arheološkog ' principa prezentacije spomeničke primogeniture.

Sve u svemu, niste Kerumu i gospođi Bečić ni do kolina Karamustafa, ni u domoljublju ni u tuđmanizmu, a o vjeri da ne govorimo zbog ekumene.

Eratosten je na karti Ekumene ucrtao prvu mrežu meridijana i paralela (7 meridijana i 7 paralela).

Meridijane je u nepravilnom razmaku ucrtao kroz vodeće centre tada poznate Ekumene, veće od Dikearhove (Aleksandrija - Siena - Rodos, Rim - Kartaga, Babilon i sl.).

Početnim meridijanom određuje onaj koji je prolazio krajnjim zapadnim rubom ekumene - Sretnim (Kanarskim) otocima.

ovo je vjerojatno autoričina najpoznatija knjiga. radnja prati predstavnika Ekumene (galaktičke federacije svjetova) po imenu Genly Ai koji je u misiji dovođenja planeta Gethena (Zime) u to galaktičko društvo. stanovnici Gethena su biseksualni, točnije - tri tjedna u mjesecu su bespolni, a preostali tjedan su ili muškarci ili žene tako da svaka osoba može i začeti i roditi dijete. zbog ovakve obrade teme seksa, biseksualnosti i homoseksualnosti, ovu knjigu često nazivaju i prvim velikim djelom feminističkog SF-a (mada takve oznake nikada nisu bile autorici po ukusu).

Tematski luk proteže se pritom od arheologije do političke teologije, od ekumene do dijaloga religijâ.

Veličanstvenoj proslavi ispred bazilike sv. Petra bila su nazočna dva najviša gosta iz ekumene, simbolički prvak svjetskog pravoslavlja ekumenski carigradski patrijarh Bartolomej I. te anglikanski primas kenterberijski nadbiskup Rowan Williams.

Bašić urednik je i voditelj Ekumene) dobilo je nekorektan i manipulatorski karakter.

Možda ima utopijskih nadâ da bi Svjetski susret mladih mogao donijeti iskorak u pitanjima ekumene.

Susret s crnoputim Francuzima, koji su po mnogima bolji od reprezentacije cijele preostale ekumene, otkrio je drugo, daleko ljepše, nasmješenije, duhovitije, razigranije lice hrvatskih nogometaša.

Suština grčke geografije nije bila u golom opisivanju, već u kompleksnijem predočavanju Zemlje kao cjeline njima poznate ekumene.

Istovremeno æe poduprijeti one emisije, poput »Ekumene«, koje promièu multireligioznost, multikulturalnost i ekumenizam. nbsp; nbsp; nbsp; No, osim HTV-a, njihove primjedbe odnose se dijelom i na program Hrvatskog radija.

Od svih vas tražim da odlučno krenete tim putem onoga duhovnoga ekumenizma koji u molitvi otvara vrata Duhu Svetome, koji jedini može stvoriti jedinstvo.« Te Papine riječi vjerojatno su posebno odjeknule u Moskvi, jer Ruska Pravoslavna Crkva na poseban način časti sv. Nikolu, kao i među predstavnicima ekumene na misi.

srijeda, 22.03.2006. Zbornik radova o Miljenku Jergovicu tom prvi Ne znam kad me nesto na ovom blogu toliko diglo kao rasprava stevana nemanje i vikkora mallansohna o liku, djelu i drustvenom polozaju naseg iduceg nobelovca. imao bih par dodataka temi s neskrivenom ambicijom da i moj skroman prilog jednog dana udje u zbornik radova o miljenku jergovicu tom prvi ciji se osnovni obrisi vec naziru medju njihovim komentarima. stel bi se ogradit od ruzne objede gospona nemanje da sam previdio kljucnu stvar oko jergovica to jest da je upravo spomenuti ponajvise politickoideoloski konstrukt. bas naprotiv u tome je catch 22 danasnje hrvatske knjizevne scene umorne i nezainteresirane za tvrdu nacionalnu pricu kakva je godinama bila jedina na meniju, i sa skrivenom nostalgijom za vremenom kad je komunizam bio star a mi mladi. ono je nemanjino s pravom na osobnu i kolektivnu memoriju sto medjutim ne ukljucuje i pravo na krivnju mozda jedno od najboljih tumacenja snazne privlacnosti fenomena o kojem govorimo. no buduci da su kolege tako iscrpno naceli i obradili ideoloski supstrat ja bih se samo pridruzio debati s pitanjem u cemu je praiskonska snaga jergoviceva licemjerstva i laznog sjaja, sto on inace zdusno prigovara houellebecqu, za odredjen segment glasackog tijela. mislim da je stvar u sljedecem, vi me ispravite ako grijesim. satro opozicijski intelektualac i arbitar koji se bori za prava napadnutih i malenih, bila to severina, cedomir visnjic ili big brother hamdija, cija je glavna stilska figura toboznja negacija svega nazadnog, malogradjanskog i ksenofobicnog, zapravo je afirmator i porte parole odnosno glasnogovornik, ako hocete po najnovijoj nomenklaturi pi ar, ni manje ni vise nego bas sredovjecnog i nadrkanog knjizevnickog gradjanstva nase metropole, kako sam naziva tu socijalnu i superkulturnu skupinu, ali ne samo knjizevnickog i ne samo metropole. medjutim nije stvar u tome sto jergovic artikulira solidarizirajuci stav o severini ili hamdiji jer to nadrkano gradjanstvo boli kurac i za jedno i za drugo, kao uostalom vjerojatno i jergovica samog, vec u tome sto na djelu pokazuje kako izgleda uzoran pionir koji se zalaze za pozitivne civilizacijske i humanisticke zasade. tim svojim cinom smanjuje opterecenje savjesti spomenutog gradjanstva, jer uzivljavanjem u njegov tekst ono po starom aristotelovom dozivljava katarzu, vidis i ja bas tako mislim kao i jergovic, i ja sam kul, i ja sam okej. no to je samo odraz idealne slike o sebi, jer vidis, taj inteligent kojeg odusevljava jergovicev obrambeni rat sa silama mraka i ne misli bas tako. civilizacijske zasade su u ovom slucaju SAMO deklarativne i prokazuju se kao cisti supljak kad se sravne sa stanjem na terenu. jer to jergovicevo gradjanstvo, koje ce se raznjeziti na slomljene nogice biglova i na medijsku manipulaciju romskim djecacicem koji je cekao svog tatu dok je ovaj drkao kurac u big brother kuci, ostat ce ravnodusno na vijest da je u isto vrijeme iz cista mira ubijen neki srbin u zadarskom zaledju, da medjimurski apartheid ne pripusta romsku djecu u lokalnu skolu ili da je tajkunski sin maltene aboliran iako je pijan pogazio i ubio dvije djevojke. zato na tu ljutu ranu savjesti svoj lijek privija jergovic, uspjesan pisac, a znamo sto figura pisca znaci u ovim krajevima, koji iz sredisnjih glasila liberalne hrvatske, ali ne zaboravimo isto tako i beha dane te niz zenskih magazina, kaze, glasom proroka, pridjite maleni jer vase je kraljevstvo nebesko. prevedeno, maleni su idealtipski celebrity koji su recimo objekt necije nesimpatije, agresije ili nekog medijskog ludila, nikako no logo ljudi koji su doista glavne i najmasovnije zrtve aktualnog drustva. o njima jergovic ne pise, kao sto pise recimo tatjana gromaca u feralu. mracna sila od koje jergovic brani ove nase poznate i zato bliske nam zrtve opet je nadrkano i sredovjecno malogradjanstvo, to isto koje uziva u njegovim proglasima, ne slucajno, jer oni i jesu upuceni gornjem sloju radnog naroda, kojem je sasvim fajn u kapitalistickom raju liberalne demokracije, a ne zrtvama. tom istom malogradjanstvu kojem jergovic i sam pripada. i krug je zatvoren. catch 22. ne znam jesam li dobro objasnio, htio sam biti sto koncizniji. o genezi njegove drustvene moci, o tome kako je stekao svoj kulturni i drustveni kapital kao svojedobno miroslav kutle svoje bogatstvo, sto znaci stalno novim ulaganjima iscrpljujuci stare kredite koje je dobio od takozvane publike i nekadasnjih mentora, mozemo drugom prilikom. naprotiv na ovome mjestu bih htio dodati jos jedan balisticki prilog raspravi o dometima i rasprskavajucim utjecajima naseg buduceg stockholmskog slavodobitnika, a kao odgovor na pitanje sto je glavama ovdasnjeg stanovnistva zapravo toliko fascinirajuce u njegovoj slici, fenomenu, imidzu, mentalnom hologramu. cini mi se da pritom moram zaploviti u mocvarno podrucje necega sto se zove kolektivna zudnja, a sto se zadovoljava iskljucivo u necem tako neegzaktnom i nekonzistentnom kao sto je mit. nakon odlaska krleze sa scene ovdasnji je puk sa visom strucnom spremom humanistickog smjera izgubio dragu sveprisutnu figuru arbitra, sveznalice, guslara i dvorske lude u jednoj osobi, to jest lokalno bozanstvo koje zivi na zemlji, medju nama, koje se istovremeno mrzi i voli, ali cija su nadmoc i bozanski karakter unatoc svemu neupitni. u ta davna slatka vremena postojao je i njegov onostrani dvojnik u liku ive andrica koji je apolonijski dopunjavao dionizijsku nesavrsenost lokalnog kulta, a i tematski i duhovno obogacivao mitteleuropsku nedostatnost krlezine objave. zato je i notorna andriceva bosna zadovoljavala mnoge duovne potribe, jer jebiga nisu svi porijeklom iz blatnjavih ka und ka prostranstava i mnogi jos cuvaju dinarske i balkanske opsesije u svojim tintarama i srcima. krleza je i vizualno ispunjavao tu epifanijsku zudnju svojim likom i dobrocudnim licem buddhe. nakon dvadesetak godina stravicne pauze, ponovno smo obasjani svjetlom bozanskog lika, doba beskonacne praznine razotkrilo se kao posljedica glupe zablude jer se pokazalo da je vrijedilo cekati, usporedi paralelu tito tudjman. doduse, u skladu s mijenama mode, novi je lik dizajniran vise u zapadnoj, mediteransko nordijskoj tradiciji, pa je zadobio atribute zeusa, jahvea odnosno thora obraslog u kosu i bradu no isto tako dobrocudnog izraza lica kao buddha, milopoglednih ociju duhovnog vodje, da, duhovnog druga staljina, i s gotovom istinom na ustima za svako nase pitanje ili problem. a i sam je preuzeo bozanski karakter bijesnog kad treba a inace milosrdnog i bez izuzetka pravednog demijurga vladara svjetova. utoliko i njegov tekst o houellebecqu treba tumaciti kao grmljavinu s neba upucenu stadu, tom istom nadrkanom gradjanstvu. kaze jergovic, koji vam je kurac s tim houellebecqom, jesam vam rekao da ne imate drugih bozanstava osim mene, a ti katunaricu, koji si se usudio uspostaviti drugog boga koji je, vidite li narode, samo jos jedno zlatno tele, mars iz hrvatske knjizevne ekumene. stvar iz ove perspektive najednom postaje jednostavna i jasna. posve u toj sabloni napokon okoncanog iscekivanja novog katabasisa nestaloga krleze svojedobno je napisana odnosno izrecena i recenica vlahe bogisica da jergovic uspjesno sintetizira krlezu i andrica, da je on u jednoj osobi i krleza i andric suvremene knjizevnosti, ili tako nekako. dakle nesto kao gnosticki dualisticki bog, koji u sebi objedinjuje tradicije i istoka i zapada. primijetite da su medju istaknutijim stovateljima jergovicevog djela upravo krlezolozi, vlaho bogisic i velimir viskovic, profesionalni bogoljupci koji su starom jahveu podigli enciklopedijski hram u dva sveska a novoga su po zavrsetku tog zahtjevnog posla promptno prepoznali u autoru sarajevskog marlbora. i naravno, gle, sve se poklapa, kao i svako bozanstvo jergovic je sveprisutan, plodonosan, atrakcija samo takva. ima svega u njegovom ducanu, i zapravo je idealan knjizevni odraz drugog suvremenog bozanstva, koje se pojavljuje u samo naizgled sukobljenim oblicjima mercatonea, king crossa i drugih megahipermarketa. i onaj i ovi nude drugorazrednu bofl robu, bila ona talijanska, njemacka ili bosanskobalkanska, za malo para i za kratkotrajan osjecaj zadovoljstva. pojavili su se nekako u isto vrijeme. povezi tocke oznacene brojevima i dobit ces lijep crtez. - 00:42 - Komentari (42) - Isprintaj - Izvrstan tekst.

GK: U kojoj su mjeri kršćani u Svetoj Zemlji ovisni - ekonomski i duhovno - o hodočasnicima iz čitave kršćanske ekumene?

Krista), autor je prvoga globusa, na kojem je pored Ekumene simetrično rasporedio Antipode, Antioike i Perioike.

Dodatno zaključujem da spomenuti dvojac Bašić i Pajdaković, tj. njihove ekumene i duhovni izazovi čine medvjeđu uslugu katolicima, ali i svim drugim kršćanima i vjerama, jer im priječe upoznati puninu kršćanstva katoličku vjeru.

JAZU pak može odmah početi primati članove iz južnoslavenske i balkanske kulturne ekumene, pa se pretvoriti u snažnu balkanološku ustanovu koja će civilizatorno djelovati u regiji, što joj je i bila prvotna namjena.«