O: Zato što Sunce kruži nad ekvatorom, a ne sjevernim polom.

Ti odsječci određeni su u odnosu na referentnu os; vodoravni kutovi β mjere se s obzirom na uzdužne ravnine, a vertikalni kutovi α s obzirom na ravnine usporedne s ekvatorom kugle.

Globalna cirkulacija zraka na zemaljskoj kugli uspostavlja se jer Sunce zagrijava ekvator više od ostalih dijelova.Topao zrak nad ekvatorom diže se do visine od približno 10 km i kružno raspršuje pod utjecajem Coriolisove sile (zbog rotacije Zemlje), a hladan zrak popunjava nastale praznine, stvarajući na taj način stalne vjetrove (pasate, monsune).

Tada bi se ekvator našeg planetarnog sustava trebao poravnati s ekvatorom naše galaktike.

Ipak, ovo je uređaj koji puno bolje izlazi na kraj s malom glazbom (Larry Corryell, Badi Ashad, John Abercrombie - Three Guitars, Chesky JD248) nego s onom prepunom masivnih akorda koji se mijenjaju munjevito kao vrijeme nad ekvatorom (Martinu/Klein/Bartok - Philadelphia Orchestra/Chrispoph Eschenbach, Ondine ODE 1072 - 5, SADC).

Kako Zemlja nastavlja svoju ophodnju oko Sunca, ono sve manje obasjava sjevernu polutku, a sve više južnu, do trenutka kada su obje polutke jednako obasjane, a Sunčeve zrake padaju okomito nad polutnikom ili ekvatorom.

Kažemo da na taj dan okomite sunčeve zrake " stanu " nad južnom obratnicom, a onda se ponovno pomiču prema sjeveru, svaki dan za 15,6 ' geografske širine, da bi na prvi dan proljeća opet bile nad ekvatorom.

Osim toga, i omjer trajanja dana i noći sve se više izjednačava, da bi se oko 20. ožujka, kada se Sunce nađe okomito nad Ekvatorom, taj omjer potpuno izjednačio.

Koordinata koja se uz rekstacenziju koristi u ekvatorijalnom koordinatnom sustavu, a predstavlja projekciju Zemljinih paralela na nebesku sferu, tj. zamišljenih kružnice na nebeskoj sferi paralelenih s nebeskim ekvatorom.

Meridionalno strujanje je puno slabije od zonalnog no funkcionira isto kao i na Zemlji, topli zrak se diže nad ekvatorom i struji iznad oblaka prema polovima, na polovima tone te se ispod oblaka vraća prema ekvatoru.

Paralele su zamišljene kružnice na Zemlji paralelne s ekvatorom, a na karti su najčešće označene kao pravci ili lukovi smjera pružanja istok-zapad.

Nad ekvatorom nastaju uzlazne struje zraka (ekvatorski pojas niskoga tlaka), a također se slična pojava, mada potaknuta potpuno različitim mehanizmom, događa i u subpolarnom pojasu niskoga tlaka gdje vlast drži polarna fronta.

Odnosno, pravi nebeski pol, definiran pravim ekvinocijem i pravim nebeskim ekvatorom za epohu T, u nebeskom referentnom sustavu određen je općom precesijom i nutacijom.

Obzirom da se atmosfera najvećim dijelom zagrijava prijelazom topline s podloge (kopno ili more), zrak nad ekvatorom biti će topliji od onog u sjevernim geografskim širinama.

Ugrijani se zrak nad ekvatorom diže i premješta prema umjerenim geografskim širinama, gdje se hladi i spušta.

Temperatura u troposferi pada s visinom prosječno 6 C po kilometru tako da na gornjoj granici iznosi oko - 45 C nad polom, a do - 80 C nad ekvatorom.

Pritom je ono uvjetovano trima veličinama geografskim ekvatorom, polarnom osi i izabranom točkom na ekvatoru, a što, naravno, bitno usmjerava na naše poticaje i izvore aktualnog istraživanja.

Bila su presvučena teflonom, a djelovala su dva dana putujući s vjetrovima u smjeru istoka, usporedo s ekvatorom.

Maya kompleks hramova u Izapa-i je bio izgrađen za ili kao označavanje poravnanja Sunca s galaktičkim ekvatorom oko 2012

Među ponuđenim teorija ma su: promjena kretanja Zemljine osi, zaustavljanje okretanja Zemlje, poravnanje Sunca s ekvatorom galak sije, Sunčeve oluje, povećanje Shumannovih rezonantnih frekvencija, nagli porast temperature, sudar s golemim asterodiom, itd.

sunčana ura: uređaj koji pokazuje mjesno prividno Sunčevo vrijeme obično sjenom gnomona na podlozi koja može biti horizontalna, vertikalna ili u ravnini paralelnoj s ekvatorom.

U principu zbog razvijenije vertikalne nego horizontalne dimenzije oblaka, nebo nad ekvatorom gotovo nikad nije u potpunosti zastrto oblacima i postoji zakonitost u kretanju naoblake: najveća je u podnevnim satima dok je utjecaj Sunca najveći, a manja je u jutarnjim i večernjim satima.

Početni meridijan odabran je tako da njegove sjecište sa Sunčevim ekvatorom rotira Carringtonovim periodom.

Liniju što prolazi oko središta Zemlje nazivamo ekvatorom ili polutnikom.

Te se linije nazivaju usporednice ili paralele, jer su paralelne jedna s drugom i s ekvatorom.

Jutarnji od prije 13 dana (7.7.2008.) govori o smaku svijeta koji će se navodno dogoditi 21.12.2012. Članak nudi podosta zanimljivih činjenica što se tiče različitih proročanstava o kraju svijeta, no završava bez ikakvog zaključka, samo s nekom notom o tome kako je zanimljivo da se 21.12.2012. poklapa s poravnanjem Sunca s galaktičkim ekvatorom.

Poravnanje Sunca s galaktičkim ekvatorom se dogodilo već 1997. O tome možete čitati ovdje, i ovime dodajem još jedno zrnce dokaza u kutiju s ostalih bezbroj stvari koje opovrgavaju tvrdnju da astronomski događaji imaju nekakav utjecaj na događaje na Zemlji, poglavito na ponašanje ljudi

dinamički ekvinocij: uzlazni čvor Zemljine srednje staze na Zemljinom pravom ekvatoru, tj. presjecište ekliptike s nebeskim ekvatorom u kojem se Sunčeva deklinacija mijenja sa južne na sjevernu.

Oblacne se pruge rotiraju u smjeru Jupiterove rotacije i usporedne su s njegovim ekvatorom.

Tako je Indijski ocean oplovio za 9 dana i 12 sati, Pacifik za 10 dana i 14 sati, a putovanje ekvatorom trajalo je 41 dan.