Iz tog sjećanja na prošlost, koje u vjeri treba biti prožeto zahvalnošću da bi, u skladu s psalmom, bilo predano budućem koljenu da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Božjih, može se dogoditi i nama susret s Uskrsnulim koji će u naš strah unijeti hrabrost, u našu nevjeru vjeru, u beznađe nadu, u mržnju ljubav i potaknuti nas da prekoračimo granice Obećane zemlje, da se vratimo iz Emausa u Jeruzalem i tamo susretnemo braću i sestre, da bismo svi zajedno, s osmjehom na licu tijekom cijele godine bez obzira na nacionalne, vjerske, političke i bilo kakve druge razlike, mogli konačno iza sebe ostaviti izopačeni poganski život koji je doveo do stravičnih zločina i mržnje i, zagledani u Kristov primjer, početi graditi bolju budućnost živeći, kako nas i poziva drugo čitanje, sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću dostojno poziva kojim (smo) pozvani, (podnoseći) jedni druge u ljubavi (i trudeći se) sačuvati jedinstvo Duha svezom mira.