Razumijem da i ako možda 1970 - ih i 1980 - ih nisi bio u kontaktu s emigrantskim tiskom, ali ako ti ovdje ponudim ranog Marunu ili bilo kojeg pjesnika u emigraciji po mom ukusu, koji mi paše ili mi je pasao u određenoj životnoj dobi, ako ti ovdje ponudim desetak puta zalinkano i citirano sažeto štivo Đuraškovićevo o Radici, Stevino, zašto glumiš ovna?

I Rađa je postao žrtvom onoga zaborava koji je bio vlastit idealizmom ponesenim hrvatskim emigrantskim intelektualcima, naime, da prilike i vrijeme mijenjaju mentalitet ljudi.

Povezani s emigrantskim grupacijama u Zapadnoj Europi i Kanadi te Australiji, dali su ogroman doprinos, znanstveni i stručni još više nego financijski, uspostavi hrvatske demokracije i neovisnosti.

Milićev novi dokumentarac, koji će s snimati na autentičnim lokacijama u Dalmaciji i u Australiji, nakon svjedočenja o razlozima emigracije govoriti će o poslovnom uspjehu dvojice Topića u njihovoj novoj domovini, sudjelovanju u aktivnostima u hrvatskim emigrantskim organizacijama na tom dalekom kontinentu, njihovoj ljubavi prema trkaćim konjima koji su osvajali prestižne konjske utrke ne samo u Australiji nego i u domovini konjskih utrka Velikoj Britaniji.

Nakon II.svj. rata živio je između Pariza i Rima, surađujući s emigrantskim skupinama i pišući u njihovim časopisima.

Djelovao je u emigrantskim krugovima i sudjelovao u pripremanju više terorističkih akcija na službenike u jugoslavenskim veleposlanstvima.

Djelovao je u komisiji za razgraničenje te se nastavio baviti pitanjima Istre, objavljujući u emigrantskim i dr. novinama i časopisima: Obzor, Omladina, Istra, Narodne novine, Danica koledar, Hrvatski jezik, Krčki kalendar.

Dakle, nije više potrebno tajiti, riječ je o prijelazu iz pedesetih u šezdesete godine, označenom raznim stupnjevima staljinizacije Poljske koja se zahvaljujući razgranatim emigrantskim vezama s povijesnim odmakom današnjem čitaocu etablirala kao stroj za proizvodnju disidenata.

Moglo se nadalje, očekivati da napusti domovinu te da se, recimo priključi, emigrantskim grupama kako bi kad kucne čas mogao sudjelovati u rušenju diktature.

Također, iznosi nam i uvid u čitav niz životopisa svojih prijateljica, ratom, stradanjima i zajedničkim emigrantskim sudbinama obilježenih, koje tek povremeno sreće, na raznim europskim adresama.

U svemu tome Juran se političko-scenaristički zagubio: u startu naglašava murtersko porijeklo i bijeg iz Kraljevine Dalmacije, da bi odjednom počeo nevještu krimi priču, zatim isforsiranu verziju o UDBI dvadesetih godina (?) te završio sa dnevno-političko-emigrantskim pamfletima obojenim lijepim slikama (zasluge i komplimenti Goranu Trbuljaku) po kojima bi trebali pamtiti film koji se reklamira pod sloganom prvi hrvatski film snimljen u Americi.

Cilj Studija bio je, kako je objašnjeno u jednome informativnome prikazu, propaganda nacionalne ruske kulture, upoznavanje svojih gledalaca sa ruskim životom kako starim, predrevolucionarnim, tako i sa savremenim sovjetskim i emigrantskim, a također upoznavanje ruskog dijela svojih gledalaca sa kulturom i životom naroda, koji ga je gostoljubivo primio u svoju sredinu (Anonimno 1937: 10).

U ujgurskim emigrantskim krugovima tvrdi se da se Švicarska na to odlučila nakon što je proučila iskustva drugih zemalja koje su preuzele Ujgure iz Guantánama.

Kao stari zakleti ustaša ilegalne terorističke Pavelićeve organizacije Ustaša MIJO BZIK bio je duže vremena jedan od glavnih funkcionera u raznim emigrantskim ustaškim logorima u Italiji i Mađarskoj.

Nakon državnog osamostaljenja isplivale su informacije o stravičnim događajima nakon završetka Drugoga svjetskog rata za koje se prije toga moglo ponešto doznati tek u emigrantskim publikacijama.

Na polju propagande njihov je učinak isto bio ograničen: nacionalni radikalizam ne bijaše njihovim ekskluzivnim vlasništvom, a specifično ustaške crte (npr. kult Pavelića kao vođe, pojava je koja se počela razvijati u emigrantskim vojnim logorima) nisu imale šireg odjeka.

I jezik, i dom, smisao rada, mladost. Međutim, ni tamo se nije priklonio emigrantskim književnim grupacijama, radije se povukao u svojevrsnu unutarnju emigraciju.

Prvo, da je to Stipe Mesić sigurno rekao početkom 90 - tih pred nekim napaljenim, emigrantskim skupom.

Dublji razlozi su se možda krili u emigrantskim korijenima.

Me đ u pjesnicima su tu bili, da spomenemo one koji su se poslije afirmirali svojim knjigama i u emigrantskim publikacijama: Luka Brajnovi ć, Duško Šever đ ija, Husnija Hrustanovi ć, Sre ć ko Karaman, Gabriel Cvitan, Antun Bonifa č i ć, Ivo Lendi ć, Vinko Nikoli ć i brojni drugi manje poznati.

Prije par tjedana bilo je riječi o hrvatskim emigrantskim (fantazijskim) kovanicama prikazanim na stranici www.crostamps.com.

Tako je o zločinima jugokomunizma pisao književnik i politički emigrant Radica, bivši beogradski diplomat, u emigrantskim godinama konačno opredijeljen za hrvatsku državnu nezavisnost, o udbo-partijskoj likvidaciji Đurekovićevoj u Njemačkoj g. 1983., o UDB-inim umorstvima, koje, u ove naše dane, nastoji rasvijetliti njemačko pravosuđe, unatoč nesuradnji s hrvatske i srpske strane političkih lokalnih mafija (R. Supek), koje, budući i same zločinačke ili veoma ovisne o strukturama zločinstva, šute o zločinima svojima i svojih i zaštićuju zločince, ili, štoviše, nastavljaju veličati jugodiktaturu, inače znanstveno razvrstanu među megazločinačke.

Citat: " a) Razbijanje unutrašnjeg jedinstva naroda i njegovih obrambenih, posebno oružanih snaga; kakve to može imati implikacije po našu jugoslavensku, mnogonacionalnu zajednicu nije teško predpostaviti; b) Rušenje ugleda i vrijednosti date društvene zajednice i omalovažavanje njenih uspjeha i mogućnosti, s težnjom izazivanja inferiornih osjećaja i sudova da je neminovnost osloniti se na jače i superiornije, na agresivne sile.U tome sklopu naročito će se podcjenjivati obrambena moć i sposobnost uspješnog suprostavljanja agresiji; c) Glorificiranje društvenih, ekonomskih, vojnih i političkih vrijednosti vlastitog sistema, veličanje vlastite moći; d) Omalovažavanje i klevetanje-insinuacijama i podvaljivanjem-državnog, političkog i vojnog rukovodstva, njegovih namjera, sposobnosti, ljudskih i profesionalnih kvaliteta; e) Maskiranje i pravdanje pravih ciljeva agresije, odnosno hegemonističkih aspiracija, falsificiranjem argumenata i premisa zaključivanja; f) Ukazivanjem svestrane podrške emigrantskim i opozicionim, petokolonaškog i drugog karaktera, snagama u zemlji i u inostranstvu, s namjerom njihovog aktiviranja i uključivanje u opću skalu pritisaka i mjera izazivanja stanja i tendencija koje slabe protivnika; g) Ubacivanjem klina u točkove savezništva, omalovažavanjem, pozivanjem na stare grijehe pojedinih savezničkih sila i na nesuglasice iz bliže i dalje prošlosti, sijući tako nepovjerenje među udruženim snagama otpora; h) Pridobivanje vlastitih saveznika i njihovog mnijenja za ciljeve agresivne i hegemonističke aktivnosti; i) Zastrašivanje novim i nepoznatim rušilačkim sredstvima naoružanja i isticanja besmisla pružanja otpora takvoj moći; j) Izazivanje straha i panike u slučaju primjene suvremenih borbenih sredstava, negiranjem sposobnosti društva, njegovih obrambenih vojnih i sigurnosnih snaga i njihovih mogućnosti da ih uspješno zaštite; k) Izazivanje nostalgičnih osjećaja i zabrinutosti za svoje najbliže, za svoj zavičaj; l) Izazivanje pobuna, dezerterstva iz oružanih snaga, diverzija unutar zemlje i obrambenog sistema. (tekst gore izdvojen iz Osnovi vojne psihologije) Pridobivanje svijetskog javnog mnijenja za svoju hegemonističku i agresivnu politiku i utjecanje na to mnijenje i na realne potecijalne sveznike da agresiju prihvate kao neophodnu akciju, kao oslobodilačku misiju, humano bombardiranje, borba protiv terorizma je postao glavni zadatak američke propagande.

Kombinacija romantičnoga odnosa prema Anti Paveliću i ustašama i fundamentalističkoga pristupa pojmu vjere, uz vulgarno degradiranje svih onih koji se izjašnjavaju kao nereligiozna bića, supstrat je hrvatske ekstremističke stereo tipije i doktoru Kujundžiću širom otvara put prema preostalim emigrantskim pivnicama.

Surađivao je u svim hrvatskim emigrantskim i iseljeničkim časopisima i publikacijama.

Njegov roman Dar iz 1938. dobro je prihvaćen među emigrantskim kritičarima, ali bio je nedovoljno poznat izvan kruga onih koji su govorili ruski.

Zanimljivo je da su tu podjelu reaktualizirali poraženi saveznici Sila Osovine, Dr Pavelià ¦ i Dr Stojadinovià ¦ i to - kao bjegunci u Buenos Airesu (prema srpskim emigrantskim novinama ' Naša zastava ').

Naime, ova priča premda se naslanja na ranije Martinovićeve zapise o emigrantskim sudbinama potpuna je inovacija u njegovom opusu: priča o prokletstvu što ga žrtva doživljava kao Stvoriteljevu pakost, kojoj uzvraća autodestruktivnom pobunom s jedinim mogućim ishodom, samovješanjem.

U završnom dijelu knjige autor se bavi emigrantskim životom u Njemačkoj, u kojoj je kao u egzilu boravio do početka devedesetih, a u kojoj dio godine i danas živi.

Mijatoviću, kad je ubrzo uhićen, budući da su i u njega nađeni poslani letci, nije pod is tra gom preostalo ništa drugo nego priznati približnu istinu u vezi s emigrantskim letcima, naravno tvrdeći da ih nije nikome pokazivao i da je sve radio sam, zbog čega je ubrzo i osuđen u Okružnom su du u Zagrebu na tri i pol godine strogog zatvora.