Kao i obično u emigrantskom životu, troškove je uglavnom sam snosio.

Još su 1969 godine na privremenom radu u Parizu braća Krnjak stupili, posredstvom Zdravka Ostojića, svećenika emigranta i rukovodioca Hrvatske katoličke misije u Parizu u vezi s ustaškom emigrantskom skupinom HOP.

Svjedočenje nije imalo tek svrhu pribavljanja alibija Sindičiću, nego k tome ići u prilog udbaškim glasinama da je Bušić ubijen u međusobnom emigrantskom obračunu.

Diskusija o suvremenim problemima hrvatske politike, Pariz 1952), te mnoge članke u emigrantskom tisku, a u Rimu je osnovao, uređivao i izdavao časopis Na pragu sutrašnjice.

Pošiljatelj se prikrio pod imenom Hrvatski feniks, još jednom nepostojećom emigrantskom organizacijom.

Ana Seferović piše o dubokom kontinentu kao emigrantskom prostoru, riječ je o dezertiranju kao stavu i protestu koji se ulaže osvješćivanjem kaotične prašume predmeta.

M. nisam dao nikakav intervju, već samo razgovarao s njime, u optužbi se, pod točkom b/polazi od inkriminacije da je riječ o intervju koji je objavljen u ustaškom emigrantskom listu Hrvatska država br. 279 od kolovoza 1978.

U emigraciji je djelovao u Italiji i Austriji, prikupljao dokaze o zločinima komunističke Jugoslavije i objavljivao ih u emigrantskom tisku.

To je priča o emigrantskom životu koja je ispričana kroz sudbine dvojice muškaraca različite vjeroispovijesti, muslimana Hasana Hajrudina, kojeg će glumiti Slavko Štimac, i pravoslavca Vuke Salipura, a temelji se na knjizi Miljenka Jergovića.

Tajna njegova uspjeha na vanjskopolitičkom planu vjerojatno leži u njegovoj urođenoj hercegovačkoj bistrini, prodornosti i domoljublju te dugogodišnjem emigrantskom iskustvu u anglosaksonskoj sredini.

Austrijska je Istra, do 1914., obuhvaćala i Kvarnerske otoke, pa u tom smislu i otočani ulaze u istarski književni kontekst, a neki i u međuraću, za talijanskog fašizma u Istri, redovito surađuju u istarskom emigrantskom tisku.

Surađivao je u istarskom emigrantskom tjedniku Istra, te Glasu Istre i Novom listu, a stručne i memoarske tekstove objavljivao je u Istarskom mozaiku, Istri, Dometima, Riječkoj reviji, zbornicima znanstvenog skupa Susreti na dragom kamenu, Jadranskom zborniku, te u Prilozima o zavičaju i kalendaru Jurina i Franina.

Stoga smatramo da dublja i šira istraživanja o ruskom emigrantskom Beogradu odnosno Srbiji treba temeljiti na onome od čega se zapravo i počelo: na istraživanjima periodike, jer časopisi i novine su živo pamćenje, periodika je arhiv i putokaz.

Bez problema mogu zamisliti holivudski hit inspiriran emigrantskom životnom pričom Aleksandra Hemona: čovjek početkom devedesetih dolazi iz Sarajeva na stipendiju u Chicago, na CNN-u i u prekooceanskim telefonskim razgovorima koje je sve teže uspostaviti sluša o početku rata u Bosni, odlučuje ostati u stranome gradu i tamo preživljava baveći se poslovima rezerviranima za one less fortunate; noću, međutim, ustrajno piše na jeziku koji nije njegov, radi, bori se i, nakon samo nekoliko godina, objavljuje zbirku priča.

Dok se europski stručnjaci bave emigrantskom scenom, Zagreb nudi produkciju koju blagoslivlja sama kineska država.

Ova izuzetna večer započela je tekstom iz knjige o emigrantskom iskustvu, kojeg je pročitala Dubravka Ugrešić.

Zanimljivo je da to kao svoju najjaču kartu pobjednički odigrava Tuđman (sa svojom negdašnjom komunističkom i novostečenom emigrantskom bratijom skupa s bezrezervnom podrškom crkvenjaka), a ne Savka koja je u kolektivnoj memoriji sigurno bila jači simbol nacionalnog od njega.

HSP u tome ne vidi ništa sporno, navodeći da je riječ o velikom hrvatskom emigrantskom piscu, pjesniku i novinaru.

Izvoli pročitati komentare u ondašnjem relevantnom i respektabilnom emigrantskom tisku koji su pisani nakon što su se počele objavljivati one četiri Krizmanove knjige Pavelić i ustaše pa ćeš tamo pročitati komentare, a ponekad skoro pa i hvalospjeve o tome kako konačno netko u komunističkoj Hrvatskoj realno piše o ustaškom pokretu..

O njegovom bijegu iz Jugoslavije, odlasku u Španjolsku gdje je završio vojnu akademiju, kao i emigrantskom životu u SAD - u se zna vrlo malo.

Dapače, u obrazloženju presude kao mogućnost se ne odbacuje i ordinarna podvala da je Bušić ubijen u međusobnom emigrantskom obračunu

Iako govori o oba spomenuta aspekta obiteljskih odnosa, kako roman odmiče ono potonje, intimno, emocionalno značenje, polako izbija u prvi plan i otkriva nam Mistryja kao tradiciji sklonog autora, puno bližeg Balzacu ili Dickensu negoli svom suvremeniku i tematskom i sudbinskom emigrantskom srodniku, Salmanu Rushdieju.

Surađivao je u emigrantskom časopisu Rul (Kormilo) pod pseudonimom V.

Ruža Tomašić, hm, naravno da me nervira, kao i sve pridošlice iz dijaspore, koji s visoka gledaju na nas koji smo jeli g ovdje, dok su oni plesali kola i pjevali " vilu Velebita " po Amerikama, nervira me njena neobrazovanost, ali ne ona formalna, nego neupućenost u bilo što se kosi s fratarskom emigrantskom propagandom, sve u svemu jako me nervira, ali moram joj ponešto i priznati.

Tvoj operetni diktator vladao je ovom zemljom: a) lažljivo, prešućujući svoju vlastitu biografiju, iz koje je razvidno da je konfident jugoslavenskih tajnih policija, za početak; b) kriminalno, pljačkajući na čelu svoje pomamljene oligarhije vlastiti narod; c) nepotistički, postavljajući na čelo tajnih službi vlastitoga sina; d) fašizoidno, protjeravši iz vlastite zemlje 200 000 pripadnika jednog drugog naroda; e) autoritarno, ne uvažavajući elementarnu demokratsku volju građana, kao u slučaju izbora gradonačelnika grada Zagreba; f) zločinački, vodivši dogovorni rat i farsične ratne operacije u kojima su HRVATSKI CIVILI gubili živote u ime afirmacije njegove politike kompleksaškog samopotvrđivanja jednog neurotiziranog, enervantnog salonskog generala, kao što je to slučaj u Vukovaru, u kojem su Tuđmanovi pasdarani, kako je javno posvjedočio Tomislav Merčep, dinamitirali vukovarske institucije izazivajući međunacionalne tenzije u gradu koji je, kad se star otela kontroli, postao najvećom hrvatskom ranom u povijesti; g) imbecilno, izoliravši Hrvatsku od ostatka svijeta, što je tek poopćenje Tuđmanovog osobnog autizma i uvjerenja da njega nitko živ na ovom tužnom svijetu ne može shvatiti i sljediti; h) anakrono, pokušavši restaurirati Banovinu Hrvatsku, nihilirajući time simbolički svjetski poredak uspotavljen ishodom Drugog svjetskog rata, što je ujedno idiotizam dostojan pokušaja da se uz pomoć lojtre dospije do mjeseca; i) inkompetentno, paktirajući i s oprobom i s Rusima i s Turcima i s crnim vragom kad je njegova tusta guzica, tj, vlast dolazila u pitanje, bivajući najnedosljednijim političarem kojega je ova zemlja u dvadesetom stoljeću imala; j) izdajnički, izdavši vlastiti narod u Bosni i Hercegovini u ime manjine tog naroda na području Zapadne Hercegovine, prouzročivši time drugi najveći egzodus Hrvata iz Bosne u povijesti ne samo Bosne, nego i Hrvata u njoj; k) komično, kamuflirajući se u titolike bijele uniforme s šapkom koja mu je na glavi stršala parodično neukusno u pokušaju da Poglavnik metamorfozira u Vrhovnika; l) tragično, ostavljajući za sobom zemlju koja bi po logici stvari bila emancipirana, građanska, demokratska Hrvatska - kao što su to potale i Češka, Litva, Slovenija... - samo da nije devastirana, pokradena, razrušena, izvarana, popaljena, porušena, poubijana njegovom idiotskom, tragičnom, komičnom, izdajničkom..... pikzibnerskom politikom čovjeka kojega su udbaši, da bi preživjeli neminovne promijene do kojih je dovela uspostava novog svjetskog poretka (restauracija kapitalizma i emancipacija nacionalnih država koje je komunistički epohalni projekt cijelo jedno stoljeće onemogućio), instalirali na čelo hrvatskog nacionalnog pokreta, nagodivši se s norvalskom suradničkom i inom emigrantskom bagažom: kao što vidiš, iz ovog komplota ustaša i udbaša, isključen je jedan minoran društveni i nacionalni čimbenik: hrvatski građani.

S druge strane, vijećnici HSP-a Goran Grguričin i Milorad Mišković zagovaraju da se takva čast iskaže književniku, kako navode, hrvatskom emigrantskom piscu, pjesniku i novinaru Vinku Nikoliću.

Posto zivim jedan izuzetan la vida loca, nedavno ijopet svojom emigrantskom prisutonscu pocastih rvacku metropolu.

U jedinstvenom frontu na strani okupatora u borbi protiv oslobodilačkog ustanka naroda Jugoslavije našli su se zajedno nedićevci, ljotićevci, Pavelićeve ustaše, slovenačka bela garda, Mihailovićevi četnici, i najveći deo jugoslovenske emigracije sa emigrantskom vladom i kraljem na čelu, velika većina reakcionarnih političara iz vođstava bivših političkih stranaka, iz demokratske, radikalne, zemljoradničke, socijalističke, JNS, Mačekove stranke i bivših slovenačkih stranaka udruženih u Slovensku zvezu, i druge sluge i pomagači okupatora.

Vratio sam se prvi puta nakon 1972. god. u Hrvatsku, još s emigrantskom putovnicom, za prvi krug izbora u travnju 1990. a definitivno 25. lipnja iste godine.

Krivousti ljigavac skupa sa svojom ercegovacko emigrantskom mafijom i svojim suradnikom Milosevicem se na najgori moguci nacin poigrao sa tim jadnim ljudima i istinskim herojima.