U razdoblju između 1989. i 1993. godine emigriralo je oko 4 milijuna ljudi i to uglavnom iz Istočne u Zapadnu Europu, a još 3 milijuna je raseljeno zbog rata na području bivše Jugoslavije, uključujući oko 670 000 emigranata iz Zapadne Europe u Sjevernu Ameriku.

Tako je težak i nemilosrdan građanski rat došao kraju, a oko 2 milijuna ljudi emigriralo je iz Rusije.

Prema službenim podacima EU, oko dva milijuna ljudi posljednjih nekoliko godina emigriralo je iz tzv. novih zemalja u tzv. stare zemlje Europske unije.

Prema grčkoj evidenciji iz 1928., samo je 1.104.216 Grka emigriralo u Grčku [ 83 ].

pa... cika krokodile, uz svo duzno postovanje vasoj muci u tudjini svih tih godina... niste jedini... kolko je neduznih ljudi iz Boznie emigriralo nakon bratoubilackog rata???

Emigriralo je i 10.000 Srba, 6.000 Hrvata i 5.000 Muslimana.

Za mene je iznenađenje, a sigurno i za mnoge čitatelje, da je čak 75 njemačkih matematičara, mnogo od njih svjetski poznatih, emigriralo u ovu zemlju tridesetih godina.

Najviše likvidacija, tvrdi Cvetković, bilo je u zapadnoj Njemačkoj, gdje je sredinom 60 - tih emigriralo oko 80 posto državljna bivše države od njih ukupno milijun.

Uslijedile su represije, oko 70.000 " nacionalno svjesnih " hrvatskih komunista je izbačeno iz Partije, 2.000 je osuđeno na razne zatvorske kazne, a nekoliko tisuća Hrvata je emigriralo.

Hrvatsku možda čeka egzodus: Nakon ulaska u EU iz Rumunjske emigriralo oko 15 posto stanovnika

Oboje djece emigriralo je 1949. u Izrael u sklopu programa omladinskog useljavanja i odgojeni su u kibucima.

Nije pravo pitanje zašto je toliko Europljana emigriralo nego zašto ih je toliko ostalo kod kuće. Dudley Baines

Okupacija je izazvala val emigracije (procjenjuje se da je odmah emigriralo 70 000, a ukupno 300 000 stanovnika [ 1 ]), najviše visokokvalificiranih ljudi.

Izvan Europe najviše ih je emigriralo u SAD, u sjeveroistočne industrijske oblasti, gdje su radili najteže poslove u željezarama, ljevaonicama, ili kemijskoj industriji.

Iz Njemačke, primjerice, emigriralo je više liječnika nego što je u nju imigriralo.

U Hrvatskoj su stvarni demografski gubici 92.000 (90.000 je emigriralo, dok je 2.000 ratnih gubitaka), u Srbiji su gubici 323.000 (299.000 je emigriralo, a 24.000 su ratni gubici), u BiH su gubici 13.000 (12.000 je emigriralo, dok je 1.000 ratnih gubitaka) i Sloveniji 25.000 (24.000 emigriralo, a 1.000 je ratnih gubitaka), dakle, stvarni demografski gubici Nijemaca u Jugoslaviji (samo umrli i iseljeni) iznose 452.000, dok ukupni demografski gubici (uracunati i nerodjeni) iznose 463.000 ljudi, sto je s obzirom na populaciju bez presedana i u sirim balkanskim okvirima. 38 S druge strane, Kocovic veliki gubitak kod Nijemaca objasnjava vrlo jednostavno: Masovnom emigrcijom, nesto pre, nesto za vreme, a najvise pri kraju drugog svetskog rata (...) opravdan ili ne, dali je taj progon, ekonomski sigurno negativan, pomogao da Vojvodina postane etnicki srpska i da se jedna jaka manjina svede na vrlo neznatan broj - sve to moze sebi da postavimo kao pitanje, pored jos drugih mogucih, ali jedno je sigurno: partizani su sve ucinili da sto veci broj folksdojcera napusti Jugoslaviju, ali sto im nije ni malo smetalo da ubroje te demografske zrtve - u zrtve nacizma i fasizma 39 Kocovic potom iznosi rezultate svojih proracuna po kojima je stvarnih zrtava kod Folksdojcera 26.000 ili 2,6 % od ukupnog broja stvarnih zrtava u Jugoslaviji.

Nadalje, pretpostavlja da je emigriralo 335.000 Folksdojcera prema Zapadu, 51.000 je odvedena u Sovjetski Savez, ili se dijelom nasla u Istocnoj Njemackoj, da ih je bilo oko 10.000 u dva logora u Vojvodini, a ti brojevi, nastavlja Kocovic, kod Folksdojcera mogu biti cak i puno drukciji, jer ostaje veliko pitanje koliko ih je deportirano u SSSR i koliko ih je tamo stradalo.

Međutim, na vrhuncu sukoba zagovornika i protivnika demokratskih reformi, 1971., na temelju procjene kako su reforme ugrozile ideološki i politički monopol Partije, no i pod pritiskom iz inozemstva (sovjetske demonstracije vojne sile na granicama prema Mađarskoj i Bugarskoj), staje na stranu partijskih konzervativaca i potiče slamanje nacionalno-reformskoga pokreta u Hrvatskoj (« Hrvatsko proljeće »), nakon čega je pod policijskim i društvenim represalijama emigriralo više tisuća Hrvata.

Uz iste pretpostavke kao za BiH u cjelini, čisti demografski gubitak Srba (zbog smanjenog nataliteta) je 46.000. Stvarni demografski gubitak je dakle 180.000. Emigriralo je u inozemstvo 10.000, te su konačno ratni gubici Srba u BiH 170.000, od čega je 6.000 umrlo u inozemstvu, a 164.000 u zemlji (tabela 28, stranica 157).

Iako su na konferenciji Europskog udruženja bolničkih liječnika izneseni alarmantni primjeri iz Poljske i Rumunjske otkuda je emigriralo na tisuće liječnika, a neki bugarski gradovi od 150 tisuća stanovnika ostali su na dva tima hitne pomoći, Hrvoje Šobat kaže da razlike između Hrvatske i EU ipak nisu tako velike da bi liječnici masovno odlazili.

Isto tako ne treba zaboraviti da su prije 2. svjetskog rata bili siromasni i puno ih je emigriralo, mozda je ovo recidiv kolektivne svjesti o tim vremenima a koja ipak postoji. prikaži cijeli komentar

Mnogo je stanovnika tada emigriralo u druge okolne gradove i područja.

Samo je 2006. godine iz Hrvatske u zemlje EU i Švicarsku emigriralo 13.683 Hrvata, pola njih u dobi od 15 do 34 godine.

Računa se naime da je iz zemalja bivše Jugoslavije u proteklih desetak godina emigriralo približno pola milijuna ljudi od kojih je najmanje deset posto bilo visokoobrazovano.

Hrvata između dvaju svjetskih ratova legalno ili ilegalno emigriralo u Kraljevinu Jugoslaviju.

Ubijeno je više od 600 sovjetskih vojnika, više od 4000 ustanika, a više od 200.000 Mađara, nakon gušenja revolucije je emigriralo na Zapad.

Tako emigriralo se za AustroUgarske, za Jugoslavija, a i sada.

Iako većina Hrvata (67 posto) misli da su u inozemstvu bolje životne mogućnosti, samo 11 posto ispitanika je reklo da bi emigriralo iz zemlje.

Iznenaðujuæe je, meðutim, da o njoj nisu pisale nijedne novine, a ona je, što god tko mislio, svojevrsna senzacija, jer je, eto, rehabilitiran jedan od èetrdeset novinara NDH strijeljanih nakon svibnja 1945., a bilo ih je 47 kojima je doživotno bio zabranjen svaki rad, stotini je bilo oduzeto pravo na profesiju, 129 ih je emigriralo, trinaest ubijeno u završnim operacijama, odnosno uništen je cijeli novinarski naraštaj

Iz Hercegovine se vrlo često odlazilo u potragu za kruhom u inozemstvo pa i emigriralo, ali i mnogi su u potrazi za boljom sudbinom i prošlost koja je bila obilježena krajnje desnim nazorima zamijenili za partijske knjižice koje su mnogima značile povlastice i radna mjesta.