Na vitrini pokraj kreveta nekoliko je starih torbica i par starih crvenih cipela od krokodilske kože. Kad nisam imala slika ni drugih umjetnina za ukrašavanje stanova, prostor sam razveseljavala torbicama i cipelama, kaže ona, a na upitni pogled na sliku iznad kreveta koja prikazuje ženu prikliještenu drvenom gredom i probodenu kolcem, dodaje: To je moj autoportret. Velika staklena stijena u spavaćoj sobi gleda na kupole Mirogoja, a njezina i Emilyna soba imaju terase.

Emilyna ekstremna teatralnost i dječja naivnost, iskričava rječitost i emotivna labilnost ono je zbog čega predstavu nećemo lako zaboraviti.

Osoba čiji je nedostatak vjerojatno i učinio odnos oca i kćeri pomalo neobičnim, da ne upotrijebimo neku jaču riječ, jest Emilyna majka odnosno Mickova žena koja je stradala i to Emilynom krivnjom.

Koje je pravo stanje Emilyna uma i prirode njezina zločina?

Julianne Moore, nažalost, rijetko imamo prilike gledati u komedijama, što je svakako dobrodošlo osvježenje, a ona se sasvim solidno snašla pokušavajući istaknuti različite aspekte Emilyna karaktera.

Gledatelja salijeću prsti koji pokušavaju ispuzati iz Emilyna grla kao na uzrujavajućem The Possession plakatu, njezino izobličeno lice skriveno iza staklene boce, odnosno prizor djevojke rastegnutih ruku kako okupana crvenim neonom robotski ponavlja Tata, plašiš me.

No, u paketu s tim na vrata njihova stana pokucat će i nuspojave u obliku Emilyna alarmantnog ponašanja i mjesečarenja, usred kojega će počiniti umorstvo i baciti ljagu na psihijatra. Ne kužim, prema reklamama na televiziji ljudima je bolje, osupnuto će Martinova ucviljena majka (Ann Dowd) na Emilyn incident, a slično će se osjetiti i publika.

Tu je kuću njezina obitelj prodala još 1892. godine, nakon što je iz nje nestala Emilyna rođakinja, tada mlada djevojka, Madeline Shapley.