Kod zlostavljane djece javljaju se prije svega brojne smetnje na emocionalnom planu, tj. intenzivni osjećaji kao što su: ljutnja, tjeskoba, bespomoćnost, strah od odlaska kući nakon škole, strah od mraka i odlaska u krevet; strah od zatvorenih vrata, kupaonice (ovisno o tome gdje se događalo zlostavljanje) i soba sa samo jednim vratima; strah od svlačenja na tjelesnom odgoju; izoliranost, sram, krivnja; strah od fizičkog kontakta, posebno oko područja genitalija; strah da budu sami s određenim ljudima; plač, depresija; zbunjenost, osjećaj izdaje i drugi.