Susret s pjesnikom emulira svoje fantome u nadajućoj peripatetičnoj sukuglambivosti u kojoj bi fizički otkačeni kontakt jamčio samo produljenje iluzije o samoopstojnosti fizikalne realnosti koja nije ništa drugo doli portalna projekcija vlastitih gomoljastih nemoći da shvati veći svemir u kojem je poput palačinske s nadjevom od javorovog sirupa zamotan naš um što se u pokušaju analize razlistava poput glavice luka da bi na kraju ostao tek zvuk jedne ruke.