Endogeni uzroci krize u Hrvatskoj ne mogu se svesti samo na ekonomske slabosti, kao što su vanjski dug, pretjerani proračunski rashodi i slično, već uglavnom na teške propuste u političkoj sferi, čega su ekonomske slabosti tek posljedica, pri čemu mislimo na neorganizirano i neregulirano društvo u kojem vlada pravo jačega, u kojem rad i znanje nemaju društvenu vrijednost, u kojem javni sustavi prvenstveno služe sami sebi a tek onda građanima što dovodi do poniženih ljudi, u kojem postoji predominantna uloga države i politike kao izvora svih kriterija, koja umjesto tržišta sudi i presuđuje tko će uspjeti a tko propasti, koja je sama uzrok svih oblika korupcije, pa i one sofisticirane koja stvara psihološku ovisnost otimajući inicijativu, volju i dostojanstvo svima, u kojem postoji ogromno preljevanje plodova marljivog, uspješnog, poduzetnog i kreativnog rada ka neuspješnima, privilegiranima i politički potrebnima.