Budorove slike aludiraju na tradiciju i poetike enformela i analitičkog slikarstva.

Zvonko Maković gradio je koncepciju izložbe na onim autorima koji su snažno odredili našu suvremenu umjetnost, apostrofirajući upravo tu njihovu osobinu, u kontekstu i enformela, ali i pomnim izborom radova podcrtavajući prije tezu, ne kronologijski, nego ponajprije dokazujući upravo stanje duha, na kojemu u svojoj biti njegova koncepcija i rastvara fenomen enformela.

Očigledno je, dakle, da je Maković, što i sam naglašava, išao za promišljanjem enformela kao fenomena u umjetnosti 20. stoljeća koji je svojom žestinom otvorio bitne intelektualne i filozofijske premise u likovnoj estetici a ne za povijesnim pregledom.

Impulsi koje možemo čitati s radova mogu se naslanjati na prijelomnicu nadrealizma i enformela.

Michel Tapie postavio je 1951. prvu izložbu, koju je i nazvao Značenja enformela.

Poetika enformela odgovarajuće je valorizirala napetost između privida i egzistencije, dapače posebno honorirala ambigvitet trošne i propadljive tvarnosti.

Šutej) naslijedio je i uživao prostor i klimu slobodnih stvaralačkih odluka (nakon iskustva Exata 51, Novih tendencija, enformela, op-arta, minimal-arta), ali i naklonost konstruktivizmu i avangardnoj baštini prvih desetljeća ovoga stoljeća.

Apstraktni slikar u vremenu ideološki proskribirane apstrakcije, geometričar u vremenu ekspanzije enformela, graditelj statičkih i kinetičkih objekata u duhu Novih tendencija u razdoblju poslije enformela, potom jedini predstavnik Luminoplastičke i Luminokinetičke umjetnosti na hrvatskoj umjetničkoj sceni, jedan od protagonista grafičkoga dizajna u vremenu poslijeratne afirmacije ove discipline, eksperimentator u području kratkog i animiranog filma - sve to jest Srnec u svojim brojnim manjinskim pozicijama prema nekim dominantnim pojavama i praksama u vizualnoj kulturi vlastite sredine.

Denegri je u okviru spomenutoga ukazao na temeljne poetičke osobine skupine Gorgona, Exata 51 i Novih tendencija, kao i na utjecaj koji je izazvala pojava enformela.

Šercara, a morfologija enformela ogleda se u radovima I.

Marušić je, zapravo, tvorac mediteranskog enformela, on odbacuje organizirani oblik izraza i orijentira se na svoje emocionalne impulse, instinkt i automatsku gestu.

Djela monokromnoga slikarstva često se doživljavaju kao izvjestan trenutak pauze, arze i tišine u umjetnosti, kao rezultat zamora kolorističkim iživljavanjima apstraktnoga ekspresionizma, tašizma i tamom enformela, i ništa više.

Na drugom katu izložena su djela nastala od 1930 - ih godina do danas: od moderne do postmoderne, u rasponu od kritičkog realizma i larpurlartizma, kolorizma, intimizma, socrealizma, apstrakcije, tašizma, enformela, naive, " novih tendencija ", minimalizma, art bruta, " novih divljih ", op-arta i pop-arta, konstruktivizma, postmoderne...

Umjetnička praksa i slikarstvo Lare Ušić formirali su se na temeljima art bruta i enformela, te je autorici blizak izražen interes za materiju i problematiku materijalnosti tvari.

Upravo u kontekstu prisvajanja enformela, pristupa materiji koju tretira kao asocijativno subjektivno polje.

U tim vješto sintetiziranim spojevima i kombinacijama stvarnosti i privida autorica dolazi do rezultata koji su zanimljivi ne samo po tome što asociraju na specifične pojave u prirodi, već i po tome što se u njima mogu prepoznati i određene dionice iz umjetničke prošlosti nadrealistička težnja prema automatizmu geste i jezik lirske apstrakcije, u rasponu od enformela do apstraktnog ekspresionizma.

Izložba u Galeriji Steiner, dakle, podsjetit će nas samo koliko rupa u znanju imamo, ali nam neće pružiti ni jednu važniju informaciju o Eugenu Felleru, kojega mnogi pamte kao jednog od najvažnijih predstavnika enformela i minimalizma.

Da je zaista riječ o vrlo važnu autoru, svjedoči i činjenica da su njegovi radovi uvršteni na nedavne velike tematske izložbe poput Monokroma u Umjetničkom paviljonu i Enformela u HDLU-u (autor obje izložbe Z.

Tko zna, možda sve ovo moje slikanje završi jednim bijelim platnom... " Aktualna izložba doduše nije baš donijela maljevičevsko " bijelo na bijelome ", no novim radovima ne samo da dominira bijela podloga na kojoj se pazi sad materijaliziraju negdašnje srednjoškolske fascinacije koloritom Van Gogha i njegova lazurnog plavetnila s kolorističkim mrljama-naglascima nego i " plohe " koje kao da su teleportirane s platana velikana enformela te gotovo kleeovski crtež.

Udrugu vodi profesor Božidar Jelenić, poznat kao duhovni vođa akcije Crveni Peristil i autor vrlo bitnih enformela i radikalnih geometrijskih slika na našim prostorima.

Noseći u sebi prva iskustva i poticaje likovnom izražavanju još iz roditeljske kuće, a zatim odlaskom na školovanje u Zagreb, pa u Ljubljanu, te ponovno u Zagreb, zapljusnuli su me sveprisutni utjecaji enformela i apstraktnih tendencija.

Doktorirala je s temom Djelo Drage Iblera, u kojemu je pratila oscilacije ukusa Europe od historicizma do enformela, problem odnosa ideološkoga i stilskoga.

Ideja da je slikarstvo samo platno, boja i rad ruke, s isključenjem bilo kakva motiva iz realnoga svijeta, koja nam se spontano nameće i priziva u sjećanje mnoge primjere iz povijesti umjetnosti od posljednjih Manetovih i Monetovih djela, potkraj devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća, preko enformela, pa sve do danas ne može se, međutim, u potpunosti primijeniti u Vrkljanovu slučaju.

Upravo na tim odrednicama enformela gradi svoju vrlu intrigantnu tezu i koncipira izložbu Zvonko Maković, koji ističe: »Pitanje tehnike i odnosa prema materijalu, je pitanje značenja tehnike i materijala, mnogo je važnije i iz njega otkrivamo duh vremena.«

Početke njihova rada označavao je konzervativni realizam: tek krajem pedesetih godina počeo se osjećati utjecaj lirske apstrakcije i pariške škole enformela.

Njegov program eksplozionalizma, prvi primjer performancea kasnije poznat kao strukturalizam autentična je češka inačica enformela u grafici.

U kontekstu enformela upravo je materija ključ za čitanje djela.

' U nizu različitih slikarskih poetika i stilova koji postoje u recentnom hrvatskom slikarstvu, opus Lydie Patafte istovremeno se ravnopravno uključuje u dionicu slikara mlađe i srednje generacije koji su stasali u drugoj polovici devedesetih godina i na prijelazu tisućljeća, slikajući na tradiciji apstraktnog ekspresionizma, enformela, gestualna i primarna slikarstva te graffiti-arta, ali, s druge strane, odskačući od prosjeka današnje likovne produkcije inventivnošću i svježinom slikarskog pristupa.

Iščitavajući prvenstveno te njegove autorske vrijednosti koncipirane isključivo s likovnim sredstvima, kritika ih je i apostrofirala, primjerice, izborom njegovih recentnih radova na intrigantnoj tematskoj izložbi Kontrolirana gesta (1988.) već prije dvadeset godina usustavljujući ga u zajedničku duhovnu baštinu kao primjer novog enformela i apstraktnog ekspresionizma.

Drugi kat stalnog postava Moderne galerije pruža uvid u presjek hrvatske likovne umjetnosti od 1920. godine i grupe Zemlja do danas (od Krste Hegedušića, Jerolima Miše i Vladimira Becića, preko početaka apstrakcije do EXAT - a 51, Gorgone, Enformela) Sve je obuhvaćeno stručnim vodstvom od 45 minuta te su svi koji su htjeli mogli dobiti izvrstan osnovni uvid u razvoj umjetnosti u korelaciji s društvenim zbivanjima... (prof. Gordana Bralić)