Fallon i Enig pišu (negirajući vlastiti prethodni navod o prosječnoj konzumaciji soje od 2 žličice dnevno kod Azijata): Japanci, koji jedu 30 puta više soje nego Amerikanci, imaju niži postotak raka dojke, maternice i prostate.

Američka FDA, prema Robertsu, navodi: 25 grama na dan proteina soje, kao dio dijete siromašne zasićenim mastima i kolesterolom, može smanjiti rizik od srčanih bolesti. Na to Fallon i Enig uzvraćaju tvrdnjama da su snižene razine kolesterola opasne, te da Istina je da je kolesterol vaš najbolji prijatelj.

Fallon i Enig se s time slažu, no tvrde da će dijete najbolje napredovati ako se prehrana majke, dok doji, bazira na mesnim i punomasnim mliječnim proizvodima.

Soja sadrži hemaglutinine, navode Fallon i Enig, tvari koje uzrokuju sljepljivanje crvenih krvnih zrnaca.

Također dodaje da Fallon i Enig ne spominju da fitinska kiselina ima i antikancerogeni učinak.

Fallon i Enig pišu: " Bilo je dovoljno 45 mg izoflavona da bi se kod žena u predmenopauzi pojavili značajni biološki učinci, uključujući smanjenje razine hormona potrebnih za pravilno funkcioniranje štitnjače. Nancy Beckham komentira da istraživanje kojim je taj citat potkrijepljen nije spominjalo hormone štitnjače nego se bavilo mjerenjem razina progesterona, estradiola, SHBG, testosterona, te fitohormona iz soje.

Fallon i Enig dalje pišu: Soja je bogata fitinskom kiselinom, koja može blokirati asorpciju esecijalnih minerala kalcija, magnezija, bakra, željeza i posebno cinka. (...) Nedostatak cinka može prouzročiti lebdeći osjećaj kojeg neki vegetarijanci mogu zamijeniti za doživljaj duhovnog prosvjetljenja.

Tvrdnja da soja sprečava osteoporozu je nevjerojatna, navode Fallon i Enig, jer soja blokira asorpciju kalcija i uzrokuje nedostatak vitamina D. Kako Azijati zaista imaju nižu razinu osteoporoze nego Zapadnjaci, vjerojatno je da je razlog tome što oni dobivaju više vitamina D iz morske hrane i mnogo kalcija iz juhe od kostiju.

No MacArthur, Fallon i Enig tvrde da se radilo o propagandi i uspoređuju soju s azbestom ili bunikom (belladonna, otrovna biljka; Sokratova smrtna kazna izvršena je pomoću napitka od bunike).

Pisao je još u gimnazijskim klupama, osnivač je Literarno-enig matskog kluba »Srijemci« u Vinkovcima.

Mary Enig, stručnjakinja međunarodnog ugleda iz područja kemije lipida napravila je ogroman broj istraživanja o kokosovom ulju.

Nevjerojatan je to podatak, a dr. Enig u svojim radovima citira i druge istraživačke studije koje su proveli mnogobrojni ugledni znanstvenici.

Prema Mery Enig, osobe s oslabljenim imunitetom putem hrane bi trebale uzimati oko 25 g laurične kiseline dnevno.

Fallon i Enig, doduše, navode da je soja u staroj Aziji bila jedna od pet svetih usjeva, ali tvrde da, pošto je u starim crtežima prikazivan u pravilu korijen soje umjesto nadzemni dio i plod, da je značaj soje u početku bio isključivo poljoprivredni, u obliku pomoćne kulture. (Poznato je da mahunarke obogaćuju tlo dušikom.) Fallon i Enig tvrde da su Azijati počeli jesti soju tek kad su otkrili procese fermentacije soje koje ublažuju štetne učinke anti-nutrijenata, te da je studija iz 1998 pokazala da prosječna dnevna konzumacija soje u Japanu ne prelazi 8 grama za muškarce i 7 za žene manje od dvije žličice dnevno.

Fallon i Enig također sojinim proizvodima za djecu pripisuju ranije sazrijevanje djevojčica i ulazak u pubertet, kod nekih djevojčica već s osam godina.

Na kraju svojih članaka, Fallon i Enig pozivaju čitatelje da pišu zastupnicima u parlamentu kako bi se proizvodnja i distribucija soje zakonski ograničila, te najavljuju sudske tužbe svima povezanima s proizvodnjom, promocijom, distribucijom i prodajom sojinih proizvoda. Nezadovoljnika je puno pišu, a njihovi džepovi su duboki. (...) Farmeri će se možda izvući, dijelom jer su bili prevareni kao i mi ostali, ali će morati pronaći nešto drugo što će uzgajati: stoku, dizajnersko povrće... ili konoplju za proizvodnju papira za tisuće i tisuće pravnih dokumenata.

Zatim dodaje da mnoge reference na koje se Fallon i Enig pozivaju ne samo da ne podržavaju njihove tvrdnje, nego neke uopće i ne spominju soju.

Fallon i Enig također navode autora Fitzgeralda koji procjenjuje da dijete koje je hranjeno formulama na bazi soje prima estrogena u količini koja odgovara najmanje pet kontracepcijskih pilula dnevno.

Vaš izbor (ili prijedlog) s kratkim komentarom pošaljite na enig@periodni.com.

Enig (http://www.westonaprice.org/soy/darkside.html, http://www.ratical.org/ratville/soydangers.html), a s druge John Robbins (http://www.foodrevolution.org/what_about_soy.htm), Robert Cohen (http://www.soytoy.com/soyvey.html) i Nancy Beckham (http://findarticles.com/p/articles/mi_m0ISW/is_2001_Oct/ai_78900844/pg_10 i sljedećih nekoliko stranica)

Dr. Enig ovako velike količine preporuča samo onima koji imaju ozbiljnih problema s imunološkim sustavom.