ali ' ajde... zaboravim i na to kroz milijun drugih sitnica i stvari.... dođem doma i provedem dan u nekakvim opakim sitničarenjima razumljivim samo djevicama po horoskopu ili opsesivno kompulsivnim osobama... enivejz, dok nekoliko sati docnije przim prijatelju muziku, na teveju je grozno očajan američki (surprise) fillm.. ali ono... fuj... liga ljiga.... kategorija - - ubij me njezno.... ma ne, ubij me motornom pilom jer ova je patetika neizdrziva - - - nemojte vise, smilujte se, ubit cu se sama... e, taj tip americkog filma... i sad, prvo se (na vlastito zgrazanje) zapiljim u kraj koji je valjda bio preočit od druge minute filma... onda se još počnem nervirati oko ishoda... (šok i nevjerica), a da bi sve kulminiralo suzama... veličine idaha... (potpuni haos) kao da sam podijeljena ličnost... znam sve.. koliko je sve to ljigavo, koliko sam ja jadna i sve je meni racionalnoj jasno... ali da ga jebeš, plačem ja... one klize... meni u glavi samo jedna jedina misao... ' fuxa... pukotino '... sve mi se brada trese jer ih pokusavam zadrzati... prsa me bole od susprezanja.. plač.. pravi plač... iliti.. katastrofa kataklizmičkih proporcija...