U pojedinih bolesnika u kojih se nađe patološka promjena na MR snimkama mozga, nakon provedenog kontinuiranog video-EEG monitoriranja, ne može se točno odrediti koji dio mozga je odgovoran za nastanak epileptičkog napadaja (tzv. epileptogena zona).

Izbor lijeka ovisi o semiologiji (vrsti) epileptičkog napadaja, npr. da li je generalizirani odnosno veliki napadaj ili je žarišni, djelomični, miokloni koji se manifestira trzanjem cijelog tijela ili dijelova tijela itd.

Za smirivanje epileptičkog napadaja bilo koje vrste injicira se intravenski 5 - 10 mg diazepama (Apaurin, Valium, Normabel) ili intravenski klonazepam (Rivotril) ili intramuskularno midazolam (Dormicum).

Najprepoznatljivija vrsta epileptičkog napadaja je generalizirani toničko-klonički napadaj (veliki napadaj ili grand-mal), pri kojemu bolesnik pada, gubi svijest, često poplavi, teško diše, tijelo mu se grči, na ustima se pojavi pjenasta slina, često se ugrize za jezik i ponekad nekontrolirano pomokri.

Koja je razlika između epilepsije i epileptičkog napadaja?

Prvenstveno treba napomenuti da je ispravna dijagnoza vrste epileptičkog napadaja nužan preduvjet terapijske uspješnosti antiepileptika.

Izbor lijeka koji će se koristiti u liječenju ovisan je primarno o tipu epileptičkog napadaja, odnosno epileptičkog sindroma.

Pojava epileptičkog napadaja u dječjoj dobi ne mora neminovno značiti da dijete boluje od epilepsije.

Prvenstveno treba napomenuti da je ispravna dijagnoza vrste epileptičkog napadaja nužan preduvjet terapijske uspješnosti antiepileptika.

Uz to, spominjala se i mogućnost jakog epileptičkog napadaja kao jednog od uzroka smrti.

Ne može se isključiti niti mogućnost da se radi o aurama epileptičkog napadaja, koje se ipak ne razviju u klasični epileptički napadaj (zbog djelovanja vagusnog stimulatora i medikamentozne terapije).

EEG služi za potvrdu dijagnoze epilepsije i za određivanje oblika epileptičkog napadaja.

U epileptologiji je važna kao potvrda dijagnoze epilepsije i za određivanje oblika epileptičkog napadaja odnosno epilepsije.

On opisuje detalje bolesti ljudi koje je Isus ozdravljao iz čega je vidljiv liječnički interes: ozdravljenje žene koja je 12 godina bolovala od krvarenja, potrošila je sav novac na puste liječnike... ali joj ništa nije pomagalo, doticanje Isusove haljine bilo je dovoljno da se krvarenje zaustavi (Lk 8,43 - 48), opis epileptičkog napadaja kod dječaka (Lk 9,38) itd.

Bolesnik se epileptičkog napadaja ne sjeća (amnezija).

Psihogene ne-epileptičke atake mogu podsjećati na bilo koji oblik epileptičkih napadaja (diferencijalno dijagnostički najteže ih je razlikovati od kompleksnih parcijalnih epileptičkih ataka ishodišta iz čeonog režnja), ali njihova klinička slika je često varijabilna, uz napomenu da neuobičajena klinička slika za bilo koji oblik epileptičkog napadaja može biti važan indikator psihogenih ne-epileptičkih ataka.

Nakon tromjesečno bijednog propadanja doživjela je nešto poput epileptičkog napadaja (na Uzašašće 1537), i četiri je dana ležala bez svijesti.

Toksični učinci kisika, uočeni brzo nakon njegova otkrića, najčešći su u vidu teškog (" grand mal ") epileptičkog napadaja, razvijanja šok pluća i dr. Stoga je bilo nužno pronaći način kako u krvi otopiti što je moguće više kisika u što kraćem vremenu, iskorištavajući njegove blagotvorne učinke uz istodobno izbjegavanje mogućih negativnih posljedica.

U prvom redu to je isključivanje drugih mogućih uzroka epileptičkog napadaja, zatim utvrđivanje okolnosti pod kojima se zbio napadaj, kakav je neurološki i opći status, dob bolesnika i na kraju elektroencefalografski nalaz.

Iako febrilne konvulzije definitivno nisu epilepsija, ne može se u potpunosti negirati neke zajedničke crte među njima te ih danas mnogi ubrajaju u epileptičke sindrome. 2. Upale mozga (meningitis i encefalitis) često izazivaju po koji epileptički napadaj tijekom bolesti zbog upalnog i kemijskog podražaja moždane kore. 3. Kontuzija mozga (nagnječenje) kod ozljeda često ima epileptički napadaj kao jedan od simptoma koji se kasnije više ne javlja osim ako nastali ožiljak i oštećenje u kasnijem razdoblju ne uzrokuje javljanje epilepsije. 4. Moždani udar često ima i popratni epileptički napadaj čiji je ishod sličan onome kod nagnječenja mozga. 5. Metabolički poremećaji mogu uzrokovati pojavu epileptičkog napadaja (manjak kalcija i drugih elektrolita, niska razina šećera, teška stanja kod oštećenja bubrega i jetre).

Tijek bolesti karakterizira kod nekih tipova epilepsije pojava različitih oblika epileptičkih napadaja, odnosno nije nužno da se bolest u istog djeteta očituje uvijek samo jednim oblikom epileptičkog napadaja.

Klinička slika parcijalnih napadaja ovisi o lokalizaciji epileptičkog žarišta, odnosno o dijelu mozga koji je ishodište epileptičkog napadaja.

Tada govorimo o Jacksonovom hodu parcijalnog epileptičkog napadaja, a takvu ataku nazivamo Jacksonov napadaj.

Za postavljanje dijagnoze potrebno je uzeti temeljitu anamnezu bolesnika, utvrditi uzrok epileptičkog napadaja, isključiti sve ostale moguće uzroke, odrediti opći i neurološki status bolesnika te učiniti elektroencefalogram (EEG).

Hiperpolarizacijom neurona snižen je potencijal pa je povišen prag nastanka akcijskog potencijala i smanjena je vjerojatnost nastanka nekontroliranih izbijanja neurona i epileptičkog napadaja.

O epileptičkom statusu govorimo u slučaju kada epileptički napadaj kontinuirano traje dulje od 30 minuta, kada postoje dva ili više napadaja koji se javljaju jedan za drugim bez da bolesnik dolazi k svijesti, a po najnovijim smjernicama u slučaju svakog epileptičkog napadaja koji traje dulje od 5 minuta.

PRVA POMOĆ U TOKU EPILEPTIČKOG NAPADAJA Ukloniti iz blizine pacijenta sve predmete koji bi ga mogli ozlijediti u tijeku napadaja. Pacijenta položiti na pod ili ostaviti na stomatološkoj stolici koju treba nagnuti u natrag. Postaviti neki mekan i ravan predmet pod glavu pacijenta. Otkopčati pacijentu okovratnik košulje, razvezati mu kravatu, eventualno otpustiti remen hlača. Glavu pacijenta treba okrenuti na stranu da se omogući drenaža sekreta i spriječi aspiracija. Nakon prestanka konvulzija postaviti pacijenta u bocni položaj (donja noga ispružena, gornja savijena u koljenu, donja ruka iza tijela). Ukoliko u toku napadaja neki instrument ostane zaglavljen između zubi, ne smije se uklanjati dok napadaj ne prestane U toku napadaja može doci do ozljede mekog tkiva ili loma zuba, a ako dođe do aspiracije zuba ili pribora treba bolesnika što prije prevesti u specijaliziranu ustanovu. Ne davati pacijentu nikakvu tekućinu na usta u tijeku napadaja. Nije uputno držati pacijenta tijekom konvulzija, niti pokušavati fizički zaustaviti grčeve. Provjeriti točno vrijeme početka napada radi orijentacije o duljini njegova trajanja. Uvijek pričekati na mjestu događaja da pacijent dođe k svijesti.

Epilepsije prema uzrocima mogu biti; 1. idiopatske (primarne, genuine, funkcionalne, nasljedne) - nemoguće je utvrditi jasan primaran uzrok nastanka epilepsije, osim nasljedne predispozicije 2. simptomatske (sekundarne, organske, lezijske, stečene) - uzrok ove vrste je neko kronično organsko oštečenje ili bolest mozga 3. kriptogene - epilepsije za koje se vjeruje da su simptomatske i da imaju organski supstrat u podlozi, ali ga je nemoguće dokazati Dijagnoza Za postavljane dijagnoze potrebno je uzeti temeljitu anamnezu bolesnika, utvrditi uzrok epileptičkog napadaja, isključiti sve ostale moguće uzroke, odrediti opći i neurološki status bolesnika te učiniti elektroencefalogram (EEG).

EEG služi za potvrdu dijagnoze i određivanje oblika epileptičkog napadaja.

Epileptički status (Status epilepticus) predstavlja ponavljanje epileptičkog napadaja, bez prekida, dulje od pola sata.