Oni Arvaniti koji zive u Epiru, i time blize albanskoj granici, su do neke mjere jos zadrzali svoj jezik.

Nakon prinošenja žrtava, bakanti i bakantice, omamljeni vinom, kuhanom i pečenom jaretinom i kozletinom, podavali su se orgijastičkom bludničenju koje je po razuzdanosti bakantica bilo osobito rašireno u Epiru, domovini Aleksandrove majke Olimpijade, ali i u samoj Makedoniji.

Dijadoh Fotički (400 474), biskup u Fotici u Epiru, bio je u V. st. jedan od najvećih širitelja pustinjačke duhovnosti u Bizantu.

Anžuvinca, pa bi onda ta ilirička tranzitna točka bila u Epiru; međutim, Lujo Margetić opovrgnuo je tu postavku i uputio na daljnje pretrage i prinose loretskoj historiografiji.

Krajem 49. krenuo je u Grčku i iskrcao se u Epiru.

Broj takvih zaštita u 2005. bio je ograničen na dvadeset vinorodnih područja, od čega - četiri u Makedoniji (Amynteo, Goume ¬ nissa, Naoussa i Côtes du Meliton) i na najvećem grčkom otoku Kreti (Arhanes, Daphnes, Peza i Sitia), - tri u Thesaliji (Rapsani, Messenikola i Anhialos), i na Peloponezu (Mantinia, Nemea i Patras), - dva na Cikladima (Paros i Santorini) - te po jedno u Epiru (Zitsa), na Jonskom otočju (Robola iz Cephalonije), na egejskim (Limnos) i na Dodekaneskim otocima (Rhodos).

Živjeli su na Epiru, između planina Keraunia i rijeke Kalamas.

Putovao je od najjužnijih naselja u Epiru sve do Histrije na sjeveru, a rado je bio viđen i u liburnskim, delamatskim i ardijejskim zemljama, dok je do otoka plovio na svojim božanskim lađama i prvim grčkim pelazgijskim brodovima.

Putovao je od najjužnijih naselja u Epiru

Službene grčke statistike negiraju postojanje velikih albanskih zajednica u Epiru, dok albanske procjene govore sasvim suprotno.

Milićević navodi, da je slave i Vlasi u Srbiji, a u novije doba tvrdi Carsten Hoeg, da čak Sarakaćani u Epiru slave sv. Iliju, sv. Petku i Veliku Gospojinu.

U Rimu je Epiktetu omogućeno da studira stoičku filozofiju; kada je Domicijan između 89. i 95. protjerao iz Rima sve filozofe, u progonstvo je otišao i Epiktet, prešavši u Nikopol, u Epiru, u zapadnoj Grčkoj; ondje je Epiktet osnovao vlastitu filozofsku školu.

No, kako se ovakvi mitovi i priče često isprepliću, u Epiru su s koljena na koljeno prenosili još dvije predaje, koje su poslije preuzeli Latini, koje tvrde da je Apolon namjerno doveo svinje u zabludu i naveo ih da se tove hrenom, budući da je njihovo meso od tog ljutog korijena postalo još podatnije i služilo se samo na skupocijenim gozbama, koje su kasnije stali priređivati kao vlastiti oblaporni običaj veliki gurmani Rimljani.

Poslije svetog čina bakanti omamljeni vinom te kuhanom i pečenom jarčetinom i kozetinom podavali su se orgijastičkom bludničenju koje je po razuzdanosti bakantica bilo osobito rašireno u Epiru, domovini Aleksandrove majke, ali i u samoj Makedoniji.

Uz njih, partneri su i Tehnološki obrazovni institut u Epiru (Grčka) i Nacionalno tehničko sveučilište u Ateni.

Velika vojska je krenula Epirom prema Carigradu, ali je više Olimpa došlo do odlučujuće bitke u kojoj su i Manijakos i vizantijski car poginuli, a ostatak vojske se rasuo po Epiru.

Živjeli su u Fokidi, nešto u Argolidi, Epiru i Maloj Aziji.

Spominju ih u Paflagoniji, na Balkanu, možda u Epiru, u sjev.

U Epiru i Tesaliji, Simeon je osnovao svoju državu.

Ovo ime očuvalo se, kako tvrdi Skok, po slavenskim fonetskim zakonima i u Epiru: Lab kao plemensko albansko ime, odatle pokrajina Labëri gdje pleme stanuje.

Nakon što su 19. travnja njemačke postrojbe izbile u Tesaliju i zauzele grad Larisu, a dijelom postrojbi nastavili prema Janjini s namjerom da presjeku odstupnicu grčkim snagama koje su još bile u Epiru.

Kako su Britanci odstupili noću 19. na 20. travnja prema Termopilima, za njima su prodirale njemačke postrojbe koje su bez problema zauzele gradove Volos, Farsalu i Lamiju, a u Epiru su njemačke snage izbile pred grad Janinu i tako ugrozile odstupanje grčkih postrojbi koje su se nevjerojatne sporo povlačile iz Albanije.

Pokazalo se na djelu u Egejskoj Makedoniji, Tesaliji, Epiru i Trakiji, i još uvijek traje.

Stvari se mijenjaju tek u 17. vijeku nakon nihovog " turčenja " (islamizacije) kada pod zaštitom Sultana počinje njihovo nasilno naseljavanje Kosova (i drugih krajeva) i progon hrišćanskog stanovništva (na Kosovu Srba, u Epiru Cincara, itd).