Sve te komplikacije proizlaze ravno iz romana, koji je prilično jedinstven među Dickovim djelima jer način na koji se uobičajena dikovska tema ontološke (a ne samo epistemološke) nesigurnosti i nestabilnosti urušava sama u sebe, postaje isto tako i struktura subjektiviteta tako da protagonist nije jednostavno (opravdano) paranoičan, izbezumljen ili uhvaćen u zamku, nego i sam postaje neka vrsta crne rupe u kojoj se sav sadržaj i sva kontradikcija urušavaju u sebe i nestaju.