A na prostranom radnom stolu kao na nekom malom trgu bilo je uvijek živahno, iako sve na svojem mjestu: papiri raznih formata, izrezane slike s osobito lijepim motivima, uporabne stvarčice od plastike (volio je tu šarenu novotariju onog doba), te neizostavne kemijske olovke u bojama kojima je običavao podcrtavati tekstove i pisati mnogobrojna pisma i čestitke, onim svojim osobitim rukopisom, koji je bio više slikanje nego pisanje; jednostavno nije znao ništa naškrabati, sve što bi napisao, bilo je skladno, zaokruženo i ujednačeno te je sam taj rukopis odavao ravnotežu, plemenitost, erudiciju i snagu unutarnje zrelost.