Vrlo dobro napisano i razlučeno.Naravno da ima materijala od 90. - ih do danas da se knjige mogu pisati.Sve bi moglo ići pod naslov " Kako je nastajala nezavisna i slobodna Hrvatska ". Ima prekrasnih zbivanja od 90. kao što je jedinstvo hrvatskog naroda i plebiscitarna odluka za osamostaljenje.To se nikada više neće ponoviti i toga mi je, možda i najžalije u soj toj hrvatskoj priči.Imali smo šansu.Šansa je zasjenjena svim onim što je Hrvatsku danas dovelo tu gdje je.Pisati će se i eseji i knjige o tome.No nijedno djelo neće spadati uj beletristiku.

Već iz samih priloga vidljivo je zbog čega se i danas o filmu pišu eseji, a on prilikom svakog novog prikazivanja distributerima donosi velik novac. Zameo ih vjetar nastao je zajedničkim naporima nekoliko genijalaca koji su ovome filmu pristupili kao životnom projektu.

Bio je to epifanijski trenutak: taj šutljivi pisac ostavio je dojam koji se protegnuo do naših dana, pa su izdanja Krijesova (eseji, pjesme i priče) kao i Odakle zovem (izabrane priče) i Svi mi (sabrane pjesme) pošteno vraćanje duga piscu koji je svojim mučaljivim pričama i poezijom poharao hrvatsku književnost.

Drugi pak dio ovoga broja studije, prikazi, osvrti, prosudbe, eseji... važan je prinos u rasvjetljavanju trogirske srednjovjekovne crkvene povijesti u člancima Serđa Dokoze (Papinski legat Gentil i trogirske crkvene prilike), Irene Benyovsky (Prosjački redovi u kasnosrednjovjekovnom Trogiru) i Lovorke Čoralić (Prilozi životopisu trogirskog biskupa Francesca Coccalinija 1645 - 1661).

' Nagrada August Šenoa ' za književnost i umjetnost uručena je akademiku, književniku Slobodanu Novaku za ' Sabrana djela ', akademiku Rudolfu ' Nagrada Oton Kučera ' za znanost za ' Novi Enciklopedijski rječnik međunarodnoga prava mora ', a kazališnoj kritičarki Sanji Nikčević i književniku Milanu Miriću ' Nagrada Antun Gustav Matoš ' za najbolju knjigu kritike i to za zbirku ' Kazališna kritika ili neizbježni suputnik ', odnosno za knjigu ' Eseji '.

U ovom broju " Književne Rijeke " objavljeni su ulomci još neobjavljenog romana Igora Žica " Grad potrošene ljubavi ", romana " Gledajući u noć " Marijana Grakalića, dramski tekst Emidija Mohovića te eseji Fabijana Lovrića o Ivi Andriću i Leona Zakrajšeka o japanskome gledištu na umjetnost, a jedan dio časopisa posvećen je poeziji na čakavskom narječju.

Tako se sama zbirka otvara esejom o ljepoti u kojem Sontag raspravlja o nerazrješivosti etičkih i estetskih vrijednosti, kako su ti eseji pisani kao predgovori njezinim obožavanim autorima imaju mnogo toga zajedničkog: slavlje rusku književnost njenih tema, osamljenu priroda pisanja proze, i, iznad svega, stalno i samootkrivajuće razmišljanje o umjetnosti pričanja priča, o istinitosti proze, o tome kako pričati i do koje mjere, te o posebnom podžanru romana, prepričavanje života stvarne osobe iz drugog vremenskog razdoblja koja je postigla uspjeh.

A njihovi eseji teku usporedno Todićkin ' Vek reklama ' na lijevim, Pištalova ' Instant mitologizacija ' na desnim stranicama knjige što dodatno potcrtava kontrapunkt prosedea: dok ona piše pitkim, ali ipak znansvenim diskursom, oslanjajući se na argumentaciju i brojne teorijske reference, njegov je tekst naizgled neobaveznije strukturiran kroz niz (povremeno eliptičnih) epizoda, skloniji strategijama pripovjednoga zavođenja i referiranju na tzv. umjetničke tekstove.

Događaj koji spominjete u stvari je esej o velikom tenor saksofonistu Colemanu Hawkinsu, a kako sam se u tom trećem dijelu knjige, gdje su eseji i zapisi, literarno opustio uz stanovite pjesničke slobode, u esej sam ubacio i prilično alegorijsko prisjećanje na mojeg prijatelja Frica, jednog od mnogih što nas je rat odvukao na različite strane svijeta.

Ovi zabavni, dirljivi eseji otkrivaju nedokučivo i često izluđujuće ponašanje muškarca u braku - u ljubavi, prijateljstvu, u kuhinji, svlačionici ili spavaćoj sobi.

Julijana Matanović: [email protected], eseji iz hrvatske književnosti Sudjeluju: Julijana Matanović i urednik Drago Glamuzina

Pjesme u rukopisu, eseji, pisma, razglednice i fotografije, te brojne obiteljske memorabilije oporuke i dokumenti, ali i računi, opomene i ovrhe, te otpusna pisma i povijesti bolesti samo su dio predstavljena analitičkog inventara koji tako daje uvid u taj fond i omogućuje njegovo korištenje.

Ovi eseji ne će otkriti gDNA (osim 18 S) te ih se s obzirom na taj kriterij testira tijekom svakog proizvodnog ciklusa.

Nakon što se, primjerice, s pomoću Human Endogenous Control Plate probere prikladan gen, u konkretnim pokusima moguće je služiti jednom od dvije mogućnosti. 1) Uobičajeni eseji za genski izražaj, TaqMan Gene Expression Assay, pri čemu odaberete gen koji Vas zanima (molim, uočite da pri naručivanju svi Gene Expression eseji imaju isti kataloški broj: P/N 4331182). 2) Eseji za housekeping gene, TaqMan Endogenous Control (za neke gene postoje oba).

Ugl, test sam neloše napisao kaže ona, ja kontam katastrofa, eseji i biznis evernes super, engleski mrak, matiša malo zafrkava, al veli sve skupa ok

Mahno je pisao članke za različite anarhističke časopise, a posebno za Dielo Truda (Glas Rada), anarhokomunističke novine koje je u Parizu pokrenuo Petar Aršinov (mnogi od ovih članaka objavljeni su u knjizi Borba protiv države i drugi eseji).

I kao što Bessie Smith u svojoj pjesmi " Sugar In My Bowl " pjeva o životu u svoj njegovoj sirovosti i energiji, boli, krasoti i tuzi, i tako prihvaća ljudskost bez srama, ove priče, eseji i stripovi također nam dižu dlačice na vratu i spuštaju trnce niz kralježnicu.

Djela: Zašto volim Zagreb (feljtoni, 1987.) Sportski život (feljtoni, 1987.) Makar se i posvađali (književni portreti, 1988.) Zašto volim TV (feljtoni, 1988.), Želja za dobrim kupanjem (književne kritike, 1992.), Likovne teme (feljtoni, eseji, kritike, 1993.) Pisma Ivani (pisma, 1995.).

Iako se vaša knjiga " Prostor grada, prostor kulture " bavi pitanjima kulturalnog sagledavanja tematike književnog poimanja grada, posebno su mi bili zanimljivi eseji u kojima problematizirate kulturnu politiku u Hrvatskoj u tranzicijskom razdoblju, strategijsko planiranje i kulturnu politiku u gradu Zagrebu, na lokalnim razinama, te primjer grada Rijeke.

Eseji se bave pitanjima poput: Ima li Homer aristotelovske vrline?

Eseji su izdavani bilo kao posebne knjige (" Evropa danas ", 1935, " Deset krvavih godina ", 1937, " Eppur si muove ", 1938, " Knjiga studija i putopisa ", 1939, te polemički " Dijalektički antibarbarus " i " Moj obračun s njima ", 1939, 1940), a nemali dio ostalih tekstova izašao je u izdanjima naslovljenima samo kao " Eseji ".

Eseji, kazališni tekstovi, kolumne... ne bojite li se da hiperprodukcija ne naruši razinu vašeg pisanja?

Ako je kome do kategorizacije, možemo reći da se tekstovi u ovoj knjizi mogu razvrstati u tri vrste: autobiografski zapisi, putopisi i eseji.

Značajan dio njegova opusa čine eseji, koji su često vjerske tematike: Bog jest (Il fait Dieu, 1975), Elisabeth Catez ili opsesija Bogom (Elisabeth Catez ou l Obsession de Dieu, 1991), Rječnik zaljubljenika u Bibliju (Dictionnaire amoureux de la Bible, 2009).

Pohvala ulici: eseji o prostituciji (V. B. Z., 2009), fikcionalni je esej sa imaginarnim pristupom temi i predstavlja svojevrsnu odu ženama koje nose duboki mrak i grijeh u sebi.

Mahom pejzažno i portretno slikarstvo te spomenici koji su počeli nicati početkom prošlog stoljeća kad je grad definirao svoje trajno lice, prate eseji o njihovim autorima od prve polovine 19. stoljeća do danas.

Žiri dodjeljuje nagradu iz dvije kategorije: - radio umjetnost sa svim formama inventivnog radija (dokumentarni, igrani, fikcija, eseji, eksperimentalni, igre slušanja); - novi mediji, zvučne instalacije ili radovi kreirani specifično za intermedijski okoliš kako bi proizveli nova iskustva zvuka za slušatelje.

Rezultat su toga članci, eseji i studije te knjiga Baudelaireovi cvjetovi zla i Djelo u zbilji.

Eseji i reportaže, članci duži i kraći, stvarnost i fikcija, prošlost i sadašnjost u jedinstvu... možda je upravo u tome tajna: mješavina začina koja paše ritmu koji živimo, brzo-polako, simo-tamo, dugo-kratko; mješavina koja " baca " na tradicionalno i autentično istovremeno servirajući poznate okuse današnjice...

Opsežan je i Andrićev esejistički opus; osobito su važni eseji Goja (1929) i Razgovor s Gojom (1935) u kojima je uz ostalo izložena i njegova autorska poetika; prožimanje esejističkog i beletrističkog diskursa očituje se u knjizi Znakovi pored puta (1976).