- uhvatio si se moje rečenice di sam rekao da je vjera naša projekcija sutrašnjice. stvar je u tome da ja ipak nisam pritom mislio na projekcije u kojima sanjarimo kako će biti bolje jer je sad loše. takvo razmišljanje je bez veze (očito nisi nikad čitao moje postove - ali nisi niti imao razloga). vjera kao naša projekcija sutrašnjice značilo bi da je vjera ono u ljudima čime se kreću ka sutra, vjera je uvijek naprijed, vjera vuče čovjeka jer se i odnosi na nešto što je ispred nas, na ono što nas čeka. ne radi se o maštanjima i snovima - nego o upravo o onome što kasnije nešto bolje objašnjavam kao motor koji nas iznova svako jutro pokreće. ti to zoveš željama i snovima. ja ne. to za mene nisu želje i snovi, to je za mene vjera. jer ne odnosi se to niti na kakva moja očekivanja (a želje i snovi su posljedica očekivanja). to je bezuvjetna vjera, vjera u život kao takav, ono što na kraju i nazivam esencijom radosti života. optimizam u nama. ne neki optimizam kalibra " loše mi je ali u nadi je spas "... nego optimizam kakav osjetiš kad recimo iz čistog mira možda pogledom u nebo ili udahom mirisne livade osjetiš kako kroz tebe teče život, mješavina vremena, prolaznost u svojoj ljepoti... takav optimizam. upravo kako i piše - radost života, života kao takvoga. i vidim vjeru upravo kao esenciju te radosti.