Ustvari ESSM je poniknuo iz pepela ukinutog NATO Anti-Air Warfare System (NAAWS) programa šest država, koji je pokrenut krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Problemi s NAAWS programom započeli su 1989., a definitivno je okončan 1991. No, njegovim ukidanjem nisu nestale potrebe za novim proturaketnim sustavom, te su one naposljetku dovele do razvoja ESSM-a.

Zasad Stan-Flex kontejneri omogućavaju naoružavanje brodova protubrodskim vođenim projektilima Harpoon Block-II (mogu napadati i ciljeve na kopnu), protuzračnim vođenim projektilima Evolved Sea Sparrow (ESSM), topovima kalibra 127, 76 i 35 mm.

Već je prije u opisu konstrukcije broda spomenuta ugradnja okomitog lansirnog sustava (VLS) tipa Mk 41. Na Hyugu je ugrađena inačica s ukupno 16 okomitih saća u koje se mogu smjestiti 64 (16 x 4) proturaketna projektila tipa ESSM (Envolved Sea Sparow Missile) ili proturaketni projektili tipa Standard SM-3.

Njegov uspješan nasljednik je RIM-162 Evolved SeaSparrow Missile (ESSM).

Trenutno je u ESSM uključeno deset od prvotnih 12 država uključenih u NATO SeaSparrow Consortium (Australija, Kanada, Danska, Njemačka, Grčka, Nizozemska, Norveška, Španjolska, Turska i Sjedinjene Američke Države).

Građen oko sustava za navođenje projektila RIM-7P NATO SeaSparrow, ESSM je projektil s poboljšanom kinematikom sposoban suočiti se s najnovijim prijetnjama koje dolaze iz zračnog prostora.

RIM-7P projektil, koji je trenutni vrhunac razvoja SeaSparrow projektila, osigurao je dobru osnovu za razvoj ESSM-a.

Kako bi se ostvarila zahtijevana razina kinematskih i manevarskih sposobnosti, studije su pokazale da ESSM mora dobiti raketni motor promjera povećanog na 254 mm, ali i upravljačke aerodinamičke površine na kraju projektila, za razliku od krilaca na sredini projektila kod izvornog SeaSparrowa.

Daljnji korak je bio uvođenje vektorizacije potiska (thrust vector control - TVC) kako bi se omogućilo da se ESSM rabi iz okomitih lansera.

Ništa manje zahtjevnim zadatkom pokazalo se integracija ESSM-a s raznim sustavima na kontrolu paljbe koje rabe članice NATO saveza.

Prvo testno lansiranje s američkog ratnog broda obavljeno je 23. kolovoza 2002. Pritom je ESSM lansiran s DDG-51 Flight II razarača USS Shoup.

Lansiranje je obavljeno na testnom poligonu Naval Air Warfare Center Weapons Division blizu Point Mugua (Kalifornija), a projektil je uspješno uništio metu BQM-74. Bilo je to ujedno i prvo lansiranje ESSM projektila s razarača opremljenog Aegis radarskim sustavom, te prvo lansiranje iz okomitog lansera Mk 41. Pritom je rabljen računalni program Aegis Baseline 6.3.

Tijekom lansiranja s SDTS-a zamijećeno je da ESSM-ov link ima probleme s hvatanjem signala.

Samoobrana broda prepuštena je dvama lanserima Mk29 s vođenim projektilima brod-zrak RIM-162 Evolved Sea Sparrow Missile (ESSM) i dvama lanserima proturaketnog raketnog sustava RIM-116 Rolling Airframe

Planovi razvoja predviđaju znatna poboljšanja ESSM-a.

Tako američka tvrtka Raytheon nudi široki asortiman PZO raketnih sustava Standard Missile (SM) i Evolved SeaSparrow Missile (ESSM) s poluaktivnim radarskim navođenjem srednjeg, velikog i vrlo velikog dometa.

Jedna je mogućnost odabrati kombinaciju projektila Raytheon SM-2 Block III (dometa većeg od 150 km) i radarskih iluminatora SM-6 (dometa 220 km) koja se može dopuniti i projektilima ESSM namijenjenih za blisku obranu broda.

Jedan od većih uspjeha ESSM projekta bilo je usklađivanje kvalitete proizvodnje velikog broja različitih dobavljača podsustava

U osnovi ovaj je tim ostao netaknut sve do početka serijske proizvodnje ESSM-a, iako mnoge od ovih tvrtki danas djeluju pod drugim imenom uslijed spajanja ili preuzimanja od strane većih korporacija.

Tvrtka Raytheon dostavit će i projektile RIM-162 Evolved SeaSparrow Missile (ESSM) te pripadajući sustav za vertikalo lansiranje projektila Mk 56, a isporuka će započeti 2009. Svaka korveta klase Baynunah nosit će četiri MK 56 dvostruke instalacije za osam projektila, za čiju je isporuku ugovor potpisan 2004. Potpisivanjem ugovora za nabavu RAM sustava, Ujedinjeni Arapski Emirati postali su šesta mornarica u svijetu, uz Egipat, Njemačku, Grčku, Južnu Koreju i SAD koja će u svojoj floti imati protuzračno naoružanje RAM.

Zaključeno je da poluaktivni radarski princip navođenja koji rabi ESSM, u odnosu na aktivni radarski sustav samonavođenja, osigurava bolju osnovu za daljnja poboljšanja.

Na kraju je zaključeno da upravo ESSM osigurava potencijalno najbolju alternativu, zbog čega je ASN [ RD A ] odobrio tranziciju programa u novu fazu nazvanu Engineering and Manufacturing Development (EMD).

Ovo ispitivanje je označilo prvo uspješno lansiranje ESSM projektila s fregata klase Hydra, pri čemu će sve četiri fregate biti prilagođene te modernizirane iluminacijskim radarima STIR (Separate Target Illumination Radar), koji se uobičajeno rabe za navođenje projektila ESSM na ciljeve.

Sposobnost paljbe ESSM projektila samo je dio poboljšanja značajki fregata klase Hydra, koje su inicirane 2007., a uključile su reintegraciju modificiranog sustava za okomito lansiranje navođenih projektila (Guided Missile Vertical Launch System?

GMVLS) Mk 48, nužnog za ESSM.

Prosječna cijena jednog projektila ESSM iznosi 656.000 dolara.

Kako je ESSM od samog početka razvoja bio međunarodni projekt to je značilo i da se njegova proizvodnja mora raspodijeliti na veći broj proizvođača, pritom pazeći da se zadrži što niža cijena i odgovarajuća razina kvalitete.

Proračuni su 1995. pokazali da će udio američke industrije u proizvodnji ESSM-a biti 45 %, nizozemske i grčke tvrtke bi dobile 11 %, austalske 8 %, te španjolske i kanadske 6 %.

Prvi let prvog kompletnog ESSM-a obavljen je 17. rujna 1998. Projektil je lansiran iz Mk 29 lansera kao ispitna raketa s isključenim sustavom za navođenje.