Protiveći se normativnoj socrealističkoj estetici i njezinom simplificiranom, vulgarnom mimetizmu, inaugurirajući time estetičku i književno-kritičku metodu, on je stvarao poseban tip proze u nimalo povoljnim političkim, kulturnim i književno-estetskim prilikama.

Eto, tu dokumentarističku i estetičku nepravdu uvelike ispravlja Veselin Gatalo u zbirci priča Polja čemerike, budući da na sudbine junaka svih osamnaest priča ključan utjecaj ima upravo vršenje nužde, uglavnom velike, tek u rijetkim slučajevima male.

U prilog novijim filološkim rješenjima ide i pojačana glazbena (a po Sherovim uputama i scenska) prisutnost uloge Nicklaussea/Muze, te apoteoza umjetnosti u zborskom završetku, koji nije djelovao didaktički nego je Hoffmannovim životnim patnjama kroz estetičku sublimaciju podario katarzični završetak.

Kate Lindsey, mlada mezzosopranistica eterične scenske pojave iskoristila je veliku priliku koja joj se ukazala odustajanjem Elīne Garanče od projekta, te je pjevački, a i glumački, kontinuiranom prisutnošću na sceni još i više zasjala u dvojnoj ulozi Nicklaussea/Muze, dajući u potpunosti pokriće ambivalentnom redateljskom tretmanu Muze, koja kao da u dosluhu sa četvoricom zloduha tjera Hoffmanna u nove patnje, kako bi mu pružila izdašni materijal za estetičku sublimaciju u njegovom umjetničkom djelovanju.

Koncentrirajući se na položaj starogrčke tragedije kao najuzvišenijeg oblika njihove umjetnosti i života, razvija Nietzsche fascinatnu filozofsko-estetičku i životnu misao o antagonizmu apolonijskog i dionizijskog kao temeljnih životnih pokretača, zaključujući da su Sokratovo i Euripidovo odveć " apolonijsko " racionaliziranje i moraliziranje uškopili snagu grčke tragedije, uništivši jedinstvo " dionizijskog načela u apolonijskom ruhu " postignutog kod Sofokla i Eshila, jedinstvo koje Nietzsche ponovno otkriva u Wagnerovim glazbenim djelima.

Pomoću boja i linija dijete prikazuje i izražava ono što ne zna riječima, zbog toga su dječji crteži jedna od tehnika prikazivanja objektivnog realnog dječjeg svijeta.Svi dječji likovni produkti ne sadrže likovno-estetičku i originalnu vrijednost, ali imaju izvoran, neometan dječji likovni izraz i likovno-kreacijsko obilježje.

Kao dio kulturne antropologije, književna antropologija (u smislu u kojem su je odredili Iser, Poyatos, Loriggio, Crapanzano, Manganaro, Peck, Rapport i dr.) - u svojoj temeljnoj težnji za nadilaženjem imanentnog pristupa koji književno djelo promatra prvenstveno kao autonomnu estetičku tvorevinu - jedan važan i značajan odvjetak svojih istraživanja posvećuje fantastičnom impulsu i snu kao njegovu proizvodu (R.

NIETZSCHE, Friedrich, njemački filozof i pjesnik (Röcken kraj Lützena, 15. X. 1844 - Weimar, 25. VIII. 1900), jedan od najutjecajnijih mislilaca novije europske kulture, utemeljitelj vitalističke filozofije (Lebensphilosophie) u suvremenu shvaćanju, radikalan, ponekad samokontroverzan dijagnostičar i kritičar razvojnih tendencija novovjekovne kulture, osobito s obzirom na etičku, estetičku i povijesno-filozofsku problematiku.

Šta sa ovim recepcijskim emocijama infantilnog posmatrača, slepog za tržišne mehanizme, utržak industrije zabave i estetičku trivijalnost izazivača ovakvih emocija?

Vidjeti je, na temelju ovih napomena, o kvantitativnim i kvalitativnim emitiranjima iz sfere genetski/prostorno, tj. tjelesnim prebivanjem zadane autorove (pa onda intimno⠀ psihološko⠀ tjelesne) arhitekturnosti (prije svega ⠀ šokaštvo) u njegovu estetičku sferu (književni/glazbeni tekst).

Može ostati na svakodnevnoj definiciji i ne mora uvijek podrazumijevati dubokoumnu filozofsku, teorijsku i estetičku raspru.

Krenut ćemo od razmišljanja iz posljednjeg filmološkog eseja Sergea Daneyja Vožnja u Kapu, koji razvija ideju filmskog zazornog, etike prikazivanja i moralne točke filma, koja je bila i dio politike autora francuskog Novoga vala, kada su redatelji poput Rivetta, Godarda, Mouletta varirali etičko-estetičku dogmu moralnost je pitanje vožnje ili vožnja je pitanje morala.

Može ostati na svakodnevnoj definiciji i ne mora uvijek podrazumijevati dubokoumnu filozofsku, teorijsku i estetičku raspru.

Promislimo li ponovno« učenje o Putu umjetnosti »kao primjer budističke estetike i kao prijedlog za estetičku teoriju u modernom smislu, gornja se konstatacija Hannye-Sutre još uvijek čini nedostatnom.

Već je svoje boravke u Münchenu, Beču i Ženevi, u granicama malih materijalnih mogućnosti, koristio da zadovolji estetičku znatiželju i kulturne potrebe.

Goran Pavlić problematizira konceptualiziranje kanona kao moguće okrilje za promatranje izložene dramske produkcije te nasuprot tomu ističe estetičku autonomiju autora.

Kvaliteta kojom se Ranko Karabelj istaknuo na počecima svog rada, a riječ je o kontinuiranom istodobnom senzibilitetu za tehničku i estetičku dimenziju struke, vidljiva je u konkretnom opusu autora, njegovom teorijskom diskursu, kao i u njegovom radu sa studentima.

Nasuprot tim skulpturama, koje kao da žele rješavati neku estetičku problematiku, niže se niz terakotnih figurina zgusnute materije, neke elementarne snage pune života, razigrane u prostoru.

H 13 I II), 1817. napisao estetičku raspravu o hrvatskom pjesništvu De poesi Illyrica libellus (latinski izvornik s hrv. prijevodom Knjižica o ilirskom pjesništvu, 1984) i danas nepoznatu dvosveščanu monografiju o Valpovu Memoria Valpo, a 1818 23. svoj »gazofilacij«, latinsko-hrvatski rječnik Etymologicon Illyricum (Franjevački samostan u Budimu, sign. k/VI. 4), s uvodnim prosudbama o hrvatskim leksikografima te stilistikom »iliričkog narječja bosanskoga izgovora« Observationes quaedam gramaticae i dvama uvodima u srednjovjekovnu ćirilometodijanu, Literatura Cyrillica i Literatura glagolitica.

Koncertna izvedba Mučeništva Sv. Teodozije Alessandra Scarlattija, čiju glazbeno-povijesnu važnost i estetičku samosvojnost ne mogu dovoljno naglasiti, u daleko pogodnijoj akustici Ulrichskirche zazvučala je besprijekorno.

Tako, na primjer, nazivi underground film, neovisni film, nekomercijalni film naglašavaju društveno-ekonomsku poziciju korjenitih pokreta; nazivi avangardni film, alternativni film i osobni film naglašavaju kulturalnu ulogu takvih filmova, dok nazivi eksperimentalni film, strukturalni film, antiiluzionistički film, nenarativni film i drugi, naglašavaju strukturalnu i estetičku ulogu.

Jedan od uočljivijih znakova vremena, fenomen fotomonografije, zahvaljujući danas savršenoj tehnici fotografiranja, pripada u primarne, nipošto sekundarne ili tercijarne djelatnosti oblikovanja, pa doista na svoje područje prenosi bitnu estetičku misao dvadesetoga stoljeća.

Što se dokumentarnog filma tiče neprocjenjiv je rad producentskih kuća kao što su primjerice Factum ili Restart, koje u različitim formatima pospješuju kako organizacijsku tako i estetičku razinu produkcije.

Mazna si do boli. balkon ti je prazan već dva mjeseca, pa patim estetičku deficijenciju.... riješi to.i pozdravi tvog milog M-muceka. (a vi iz ovog primjera naučite svršavat malo i u glavama, u mozgu, platonski, jer da ste više tako, davno biste bili i u eu i u hollywoodu prisutni, i gdje hoćeš, ali ne - vi sve znate, a ja tvrdim da hrpetina od par stotina na prepad izabranih novinara sa prisavlja nije jača od jednog boljeg profača novinarstva i politologije iz njemačke ili francuske, što je opet sramota i naravno, izdrkavanje hohštaplersko-snobističke pjenice, na usta uspaljenih ništ-koristi blebetala, a koliko ste para potrošili, skupa sa politikantima. talente koje ste imali ste, po jalu vašem, izolirali ili istjerali iz hrvatske, pa eto vam sad).

Ono što sam primjetio kod Appela je upravo da vode drukčiju politiku od samog početka: izbjegavajući samu utilitarnost, oni prihvaćaju samo i isključivo ona poboljšanja koja imaju i značenjsku dakle estetičku, simboličku, statusnu dimenziju.

Za umjetnosti i estetičku teoriju su pak Nietzscheom i Bergsonom inspirirana razmišljanja Gillesa Deleuzea bila od prvenstvene važnosti, te kao da se počela ispunjavati čuvena Foucaultova prognoza da će 21. stoljeće biti delezijansko.

Međutim, ne ulazeći u estetičku polemiku, Prohić je pogriješio u zaključku.

Ne vršiti estetičku analizu zastave, znači odustati od analize simboličke autoreprezentacije društva, a time i od svakog društveno-kritičkog diskursa.

- Spomenute osobitosti pridaju samom događaju istaknutu estetičku nostu koja je iskazana u činjenici da bi postojeća stvarnost bez istinskih umjetničkih ostvarenja izgubila potreban smisao i izgledala isprazno.

Ovde se radi o sadržajima koji postaju eksplicitni, ako ne i svesni, u graničnom govoru i ponašanju (borderlines), možda su zato i pogodniji teren za estetičku, mističku... i neke druge oblike sublimatornih diskurzivnosti, nego za naučnu ili racionalističku.