Dr. Fabjan posjeduje sve one kvalitete što ih traži profesija estetskoga kirurga, jer se svakome pacijentu obraća s pravom mjerom profesionalnosti, razumijevanja i liječničkih savjeta, pa su mu upravo zbog toga svoje tijelo povjerili brojni ' obični smrtnici ', ali i brojne poznate osobe.

Jer je čitao Benjaminov esej o Jüngerovoj zbirci, zna koliko je značajno bilo iskustvo prvoga svjetskog rata u ponudi iracionalističkoga estetskoga sjaja masovnoj mobilizaciji i uporabi novih tehnologija.

su dijelovi prirode koji zavrjeđuju posebnu zaštitu radi očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti, radi svoje osjetljivosti ili radi znanstvenoga, kulturološkoga, estetskoga, obrazovnoga, gospodarskoga i drugoga javnog interesa.

Nekada su djeca rođena s nekim od oblika rascjepa, zbog svoga estetskoga izgleda te narušenih funkcija, ponajprije govora, na određeni način u društvu bila obilježena za cijeli život.

Ponajprije ove potonje na vrlo kreativan i osebujan način bave se i recikliranjem korištenog i otpadnog materijala povezujući likovnu misao i društveni kontekst, odnosno stvaralačku ideju i utilitarnu kategoriju, izdižući se iznad čisto estetskoga.

U međusobnu djelovanju osjećanja i društvene prakse te emocionalnog djela i biopolitičke intervencije rađa se mogućnost koja nadomješta antinomiju koja se vrti oko estetskoga, s jedne strane, i politike identiteta, na drugoj strani.

S estetskoga i političkoga stajališta ona očito već niz godina nije nailazila na podršku najšire javnosti, a ni na podršku i korištenje bivšeg predsjednika Mesića.

Naglasiti je, mečutim, kako Babič ne propušta povremenim naslovnim upadicama začiniti inače iznimno skladnu cjelinu ne toliko, u odnosu na kontekst, skladnim naslovima, ali upravo u mjeri potrebnoj da dojam sklada ne bi bio narušen (zadovoljenje estetskoga kriterija), a da pritom doče do realizacije poetički ne samo podnošljive, več i dobrodošle provokacije (zadovoljenje čovjekove, koliko graditeljske, toliko i rušilačke prirode).

Dihotomiju što je Rorty otvara između estetskoga, dakle politički neodgovornog, naime kvazi-iskustvenog, i filozofijskog, dakle politički odgovornog, nije moguće prenijeti na samo društvo, osim na račun strogog pojma estetskog.

Tko može sebi dopustiti luksuz da postane netko Drugi pod umjetničkim rukama estetskoga kirurga?

Pitanja i komentari mnogobrojne publike pokazuju da aktualnost tema, kao i njihova otvorenost daju neprestane povode za intelektualno sučeljavanje, a bez obzira na mijene kritičkih paradigmi ne možemo dopustiti luksuz odricanja od propitivanja uvijek varljive i pomične granice između estetskoga i političkoga i etičkoga.

Pjesnički tekstovi visokog su estetskoga statusa jedino u slučaju Paraćevih Madrigali dell Estate (Ljetni madrigali, 1930), nastalih na (talijanske) stihove Gabrielea D Annunzia.

Bila je to istinska životna akcija, naravno, bez estetskoga momenta za Cigu, ali vrhunaravne ropske poetike za sputanoga medu, i to apsolutno oprečna slici medvjeđega života koju smo kao djeca tada, tih sedamdesetih godina, medijski konzumirali u priči o Slavici i medvjedu Mendi.

Što je danas figura talijanskoga premijera Silvia Berlusconija ako ne idealni lik te soap-politike koja prezire bit demokracije, a namjesto mitskoga junaka žrtve za interes države-društva-nacije cinički sebe prikazuje u korporativnim medijima u njegovu vlasništvu kao novoga narodnoga osloboditelja od " komunističkoga mentalnog sklopa ", što nagriza zdravo tijelo liberalno-demokratske zemlje tradicionalizma i estetskoga uzora Europi?

Prirodna dobra mogu biti neobnovljiva (mineralne sirovine) i obnovljiva (biološka dobra, vode, obnovljivo tlo) prirodne vrijednosti su dijelovi prirode koji zavrjeđuju posebnu zaštitu radi očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti, radi svoje osjetljivosti ili radi znanstvenoga, kulturološkoga, estetskoga, obrazovnoga, gospodarskog i drugog javnog interesa procjena rizika je znanstveno utemeljen proces ocjenjivanja potencijalnih štetnih učinaka neke opasnosti.

Pisana redovito u latinskim heksametrima ili u elegičnim distisima, to je poezija koja ne prelazi puke okvire prigodničarstva, bez nadahnuća i većeg estetskoga značenja.

Franjevac Matija Petar Katančić (1750. ⠀ 1825.) pisao je pjesme na latinskome i hrvatskome (Poemata lyrica, Fructus auctumnales ⠀ Lirske pjesme, Plodovi jeseni), inače je bio filolog i povjesničar koji je dokazivao hrvatsku autohtonost od ilirskih vremena, a jednako tako i književni teoretičar koji je prvi počeo promatrati hrvatsko pjesništvo s estetskoga gledišta.

Kroz zagrebačku ordinaciju otorinolaringologa i estetskoga kirurga dr. Rajka Tončića, godišnje prođe tridesetak Dubrovkinja.

Prije je plod estetskoga promišljanja, razvijajući se iz pitanja o vanjskoj pojavnosti predmeta promatranja.

Navodno se operirala kod jednog zagrebačkog estetskoga kirurga

Novokantovci se, dakle, polazeći od Kanta (a od koga drugoga?), " unatoč tome što prekoračuje iskusivu i obradivu činjeničnost ", zaključili kako on uvjete spoznaje estetskoga ipak vidi u svijesti.

Prema Chytryjevom tumačenju, druga Schillerova dimenzija pogađa univerzalizirajuću sklonost u njegovom pojmu estetskoga, koja ga povezuje s Winckelmannovim naglašavanjem demokratskoga karaktera grčkoga polisa.

Sveučilište, kao središte i nositelj teorije, za Raguža je u prvome redu institucija motrenja, intelektualnoga i estetskoga, bezinteresnoga, onkraj praktičnoga ili korisnoga.

Mnogi su se od njih odnosili na isključivanje uloge čitateljske kompetencije, privrženost tradicionalnoj teoriji otklona te na nedovoljno priznavanje umjetničko estetskoga karaktera književnoga djela.

Rije č je, dakle, o prikazu tijela bez glave, jer, kako želi podcrtati Jean Clair, ako smo u 19. stolje ć u imali prikaze odsje č ene glave, u dvadesetom dolazi do transformacije estetskoga pristupa č inu dekapitacije.

Do stupnja do kojega podešava diskurs o artikulaciji osjećaja i forme te uzdignutu recepciju do svijeta koji transcendira njegovu rodnu prirodu, problematika je estetskoga ključ za razumijevanje načina kako se može u umjetnosti Jugoistočne Azije vidjeti upisivanje vladajućega i otpornoga (post) kolonijalizma.

Razumijemo li pod suvremenim sadašnjost, dakle novo koje posreduje u proizvodnji toga sada, tada umjetnost koja ga predstavlja posreduje u napetosti između etnografskoga, koje je konstituira kao svakidašnji život koji je postao sve više estetiziran i medijatiziran, te estetskoga koji je formulira kao etnografsku nazočnost koja je samo dodatak podražaju.

Kao što je bilo spomenuto u toj raspravi, hegemonijalni znak estetskoga dakle ne može zajamčiti aktualnost, primjerice, jorubske estetike, niti je može pretpostavljati.

Nije li dakle u tom aporetičnom trenutku i u odsutnosti teorije estetskoga produktivno tvrditi da možemo zapletenu praksu osjećanja svesti na puku percepciju kojoj je oduzeta kritičnost i koja po svoj vjerojatnosti zaboravlja na refleksivni i samosvjesni meta-komentar?

Nakon učenog uvoda o grčkim, renesansnim i drugim predšasnicima, Chytryev pregled njemačke tradicije estetske države počinje s Winckelmannovom obnovom mita estetskoga helenskog polisa iz sredine 18. stoljeća.