Riječi Gospodnje molitve (Oče naš) u strukturi slavlja euharistije tvore »obrednu premosnicu« između euharistijske molitve i pričesnih obreda.

Razmatrajući njezin sadržaj, iščitavan u kontekstu te obredne dinamike, moguće je reći da je njezin prvi dio, koji je hvalbenoga karaktera, svojevrsni sažetak euharistijske molitve (koja je molitva hvale), dok bi njezin drugi dio (»Kruh

Došli smo i do samog srca svete Mise - do euharistijske molitve.

Krivo usmjerena duhovnost nekih slavitelja pretvorit će središnji čin euharistijske molitve riječi posvete (epikleze) i ustanovljenja u čin euharistijskoga klanjanja: produženo podizanje hostije i kaleža, što priziva na klanjanje, narušava sakramentalnu dinamiku i priječi iskustvo događajnosti spasenja.

God. 1973. Kongregacija za božanski kult izdala je Direktorij o misama s djecom, zahtijevajući i euharistijske molitve vlastite misama s djecom, što je i priređeno god. 1976.

Sudjelujući u euharistijskim slavljima na kojima koncelebrira više svećenika možemo ponekad čuti da svećenici koncelebranti (pre) glasno izgovaraju dijelove euharistijske molitve.

U srcu liturgije, prije početka velike zahvalne molitve, euharistijske molitve, molimo za proslavu Božju i za spasenje ljude.

To je dio svete Euharistije koji dolazi nakon euharistijske molitve, nakon posvete kruha i vina.

Svi su to opazili jer se nije dogodilo jednom ili slučajno nego zaista svaki put, osobito za vrijeme euharistijske molitve Očenaša.

- Krunica je poslije euharistijske molitve najizvrsnija i najuzvišenija molitva koju katolici vole moliti.

I to bi trebalo biti dovoljno za »razrješenje« dvojbe i polemike u Vašoj župi, prema uredbi koju daje Crkva, a valja još samo dodati da predlažući »Uzorni oblik mise« Opća uredba Rimskoga misala u br. 110 ističe: »Kad svećenik na kraju euharistijske molitve završi doksologiju, sklopljenih ruku izgovori upozorenje pred Gospodnju molitvu, koju onda, skupa s pukom, moli raširenih ruku.« Da bi i puk trebao držati raširene ruke, ne piše.

I za kraj poslušajmo dio Četvrte euharistijske molitve:

Iz Euharistijske molitve: " On je na zadnjoj večeri ustanovio spomen svoje smrti na križu i sebe prinio kao neokaljanog Jaganjca za žrtvu hvale do svršetka svijeta.

Zabranjeno je fotografiranje za vrijeme Službe Riječi i Euharistijske molitve.

Naime, euharistija je zapravo treći dio mise, koji se naziva euharistijska služba, a sastoji se od pripreme darova, euharistijske molitve i pričesti.

Tijekom srednjega vijeka (osobito od 10. st.), ono što je u početku bio jednostavan obred pričesti, razvilo se u »misu pretposvećenih darova« (missa praesanctificatorum) s umetkom nekih dijelova euharistijskoga slavlja, ali bez euharistijske molitve.

Smještena između euharistijske molitve (anafore) i pričesti, s jedne strane obnavlja sve prošnje i zazive izrečene tijekom epikleze, i s druge, kuca na vrata kraljevske gozbe, kojoj je sakramentalna pričest predokus.« U Euharistiji, Gospodnja molitva pokazuje također eshatonsko obilježje svojih prošnji.

Naime, koncelebracija, kao pridruženost prezbitera biskupu ili prezbiteru koji predsjeda slavljem, povijesno je starija od prakse da i prezbiteri suslavitelji izgovaraju pojedine dijelove euharistijske molitve.

Spis Traditio apostolica (početak 3. st.) svjedoči da se prezbiteri pridružuju slavlju kojim predsjeda biskup, zajedno s njim slave »istu euharistiju« i vrše zajedničke obredne geste (polažu ruke), ali riječi anafore (euharistijske molitve) izgovara samo biskup predsjedatelj.

No, u doba kad se ustaljuju liturgijski euhološki obrasci, praksa se bitno ne mijenja glede načina sudjelovanja prezbitera koncelebranata u slavlju: oni se pridružuju slavlju, vrše u njemu određene zadaće, ali ne izgovaraju riječi euharistijske molitve.

Predslovlje je početak euharistijske molitve koji nas uvodi u zahvaljivanje i molitvu posvete.

U rubrici Trenutak odgovor je uredništva na pitanje čitatelja o značenju zaziva »Molite, braćo i sestre...« s početka euharistijske molitve.

Izbor određene euharistijske molitve među pet ponuđenih tekstova koje je u prijevodima odobrila Hrvatska biskupska konferencija treba učiniti prije slavlja i znati zašto jedna, a ne neka druga.

Ostale euharistijske molitve nisu kanoni, te se ne može reći »prvi, drugi ili treći kanon« kako se često čuje govoriti.

Kongregacija je priredila i tri euharistijske molitve za mise s djecom.

Posebno su euharistijske molitve prikladne za meditativnu molitvu.

Dio euharistijske molitve moli se na latinskom. češće se pjeva latinski koral.

S tim je povezan i ponegdje primjetljiv običaj da riječi doksologije pjeva čitava zajednica, što niječe narav euharistijske molitve, pridržane svećenicima koji upućuju molbu Ocu, dok se prema rimskoj tradiciji puk najčešće obraća Sinu (čemu je pokazatelj i odgovor zajednice nakon riječi ustanovljenja: Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, Tvoje uskrsnuće slavimo, Tvoj slavni dolazak iščekujemo).

Na kraju neka bude rečeno i to da se preporučuje pjevanje uglazbljenih dijelova euharistijske molitve i to ne samo u izuzetno svečanim prigodama, već i češće, rekli bismo redovito.

Dostojno je na kraju euharistijske molitve Bogu dati slavu, jer ona njemu pripada, a trebali bismo ga slaviti cijelim svojim životom.