U trima sinoptičkim Evanđeljima poziv Isusov, upućen bogatom mladiću da ga slijedi u poslušnosti učenika i obdržavanju zapovijedi, blizak je pozivu na siromaštvo i na čistoću.

I mi danas trebali bismo Sveto pismo postaviti na počasno mjesto i veliki dio vremena za molitvu posvetiti takvom polaganom i meditativnom čitanju Biblije, posebno Ivanova evanđelja i to prvenstveno opisu Posljednje večere, te Ivanovim i Pavlovim poslanicama i ostalim evanđeljima.

I u Evanđeljima opširno o tome govori.

Ovi tekstovi koji govore o Isusovom drugom dolasku nalaze se u evanđeljima redovito kao uvodi u izvještaj o muci i smrti Gospodinovoj.

Zakučastiji je odabir imena Filip: istoimeni apostol u Evanđeljima traži od Isusa da mu pokaže oca/Oca.

On je taj koji je učinio da Riječi postanu žive i pomogao mi da otkrijem što je Isus zaista činio u Evanđeljima.

Ova crkvena godina, Godina C, obilježena je Lukinim evanđeljima.

Cijeli tekst temelji se na poukama koje su zapisane u Evanđeljima.

Jednom sam pročitao u gnostičkim evanđeljima ovu misao, koja je pripisana Isusu Kristu, a glasi ovako otprilike, da je jadno tijelo koje ovisi o tijelu, i jadna je duša koja ovisi o ta oba.

Da, ljubav je »ekstaza«, ali ne u smislu trenutka opijenosti, već prije kao putovanje, kao trajno izlaženje iz vlastitoga »ja«, zatvorenog u samoga sebe, prema svojem oslobađanju kroz sebedarje i upravo tako prema istinskom pronalaženju samoga sebe, štoviše, prema otkrivanju Boga: »Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati« (Lk 17,33), kaže Isus ta se njegova tvrdnja susreće u evanđeljima u različitim inačicama (usp.

Sve je to opet u oštrom kontrastu s evanđeljima koja, naprotiv, uključuju i dijelove koji protagonistima ne idu u prilog, npr. nadmetanje među apostolima tko će biti prvi u Božjem kraljevstvu (Mk 9,33 - 34; Lk 22,24), Petrovo trostruko zatajenje Isusa (Mt 26,69 - 75; Mk 14,66 - 72; Lk 22,55 - 62), kukavičluk nakon Isusova raspeća (Iv 20,19).

ISUS JE UPRAVO ZATO OFORMIO SVOJU CRKVU, UNOVAČIO SVEĆENSTVO DA PRIVODE grešnike BOGU, SAKRAMENTIMA i Božjom Riječi (Evanđeljima).

Tog dana Crkva se sjeća događaja opisanog u Evanđeljima kada dolaze trojica maga, kraljeva da se poklone novorođenom kralju, dolaze izdaleka i traže novorođenog Isusa.

O Evanđeljima znam više nego što ti i smiješ znati, pa i o onim koje Crkva zabranjuje.

To je ključni zaziv iz molitve, koju je još prije gotovo 2000 godina, prema pribilježenom u evanđeljima, Isus Krist preporučio svojim prvim apostolima i za spas njihove skromne, ali griješne ljudske duše, i za krajnje zahtjevno spašavanje bezgranično griješnog i svirepog svijeta.

U Evanđeljima i drugim dijelovima Novog Zavjeta riječ farizej pojavljuje se gotovo isključivo u negativnom kontekstu, npr. u Mt 23, gdje Isus više puta ponavlja zazivanje Jao vama, pismoznanci i farizeji

Slučaj fra Šime Nimca nije tek bezobrazan čin nezasitnog egoističnog pojedinca, već pokazatelj atmosfere i duha u Katoličkoj crkvi koji nema puno veze s evanđeljima i naukom Isusa Krista na kojima se nalaze temelji kršćanstva.

Nigdje u evanđeljima nije tako oštro ukazano na ljudsku nezahvalnost kao u ovom odlomku.

I ono što piše u Evanđeljima samo je potvrda onome što već osjećam u sebi, potvrda je onoga što u sebi već znam.

Prema Evanđeljima, uskrsnuo je treći dan poslije svoje smrti i mnogima se ukazao.

Kao drugo, treba imati na umu da se radi o gnostičkim evanđeljima koja za sebe tvrde da sadržavaju autentične riječi o Isusu i njegovu životu.

Apsurdno je kvariti Gnozu, kvariti njeno učenje donošenjem takve krije u Gnostički pokret; to je poput preljuba koji je apsolutno zabranjen krščanskim evanđeljima.

I zašto, s kojim motivom, ako nam povijest svjedoči da su kroz prva tri stoljeća kršćani bili nemilosrdno proganjani upravo zbog svojih vjerovanja koja nalazimo u današnjim evanđeljima?

Da bi se iskoračilo u vjeri nisu potrebni materijalni dokazi. Da uzvjerujemo, treba nam Božja milost, koja predusreće i potpomaže, i unutarnja pomoć Duha Svetoga da srce pokrene i k Bogu ga obrati, da otvori oči duši i svima dadne ugodnost pristanka i vjerovanja istini. stoji u spisima II Vatikanskog, ona je i ljudski čin U Evanđeljima imamo dva prekrasna primjera koji opisuju dva, među najsnažnijim primjerima, iskoraka u vjeri. jedan se odnosio na poganina rimskog stotnika koji je rekao Gospodine, reci samo riječ i ozdravit će moj sluga a Isus za njega rekao: Ne nađoh ovolike vjere u cijelom Izraelu, te onaj slučaj, također poganke, žene koja je iskala milost za ozdravljenje djeteta izjaviši da iako nije židovka može dobiti mrvice koje padaju sa stola za kojim jedu djeca, kao što dobija psić koji čeka ostatke, a isus joj na to reče: O, ženo, velika je tvoja vjera Vidimo da je vjera duhovni organ, čisto ljudski, kao što je to zjenica u oku razuma.

Prikaz golgote Isusa Krista temeljen na evanđeljima iz Novog zavjeta, snimljen na latinskom i aramejskom jeziku, ocijenjen je izuzetno brutalnim i apsolutno nepodobnim za djecu mlađu od 17 godina.

O tome zašto se djeca rađaju bolesna o tome je raspravljano i raspravljeno u evanđeljima.

Isusov sinovski život Vid Isusova sinovskog života posebno je objavljen u Ivanovu Evanđelju, koje je među Evanđeljima najpozornije u pokazivanju odnosa između Sina i Oca.

1. - nigdje se u evanđeljima ne govori o samom činu ili času uskrsnuća (kao što se govori npr. o krštenju itd.);

Nakon svega što znam o Svetom Pismu, i Evanđeljima napose, iskreno, zaista mi je potrebna Marijina vjera da se prepustim ovima tekstovima bez analiziranja, uspoređivanja, sumnji ili blagdanskog zamora poput one djece s početka priče.

Tražiti Božić u sebi i oko sebe prvi je korak tim evanđeljima, ponovo povjerovati da ta čitanje i meni donose mir i spasenje, da Marija, i meni daruje Boga koji će mi na križu nju darovati za majku spojivši tako Božić i Uskrs, darivanje i život.